Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I-II, q. 11, a. 2

Priliči li samo razumnom stvorenju ili također nerazumnim životinjama

Prigovor 1. Čini se da uživanje pripada samo ljudima. Kaže naime Augustin u I. knjizi De doctr. christ. da smo „mi ljudi oni koji uživaju i koji se služe“. Dakle, druge životinje ne mogu uživati.

Prigovor 2. Nadalje, uživati je o krajnjem cilju. No do krajnjega cilja ne mogu doprijeti nerazumne životinje. Dakle, njihovo nije uživati.

Prigovor 3. Nadalje, kao što je osjetna težnja pod intelektualnom, tako je naravna težnja pod osjetnom. Ako dakle uživati pripada osjetnoj težnji, čini se da po istom razlogu može pripadati naravnoj. Što je bjelodano da je lažno, jer njezino nije naslađivati se. Dakle, ne pripada osjetnoj težnji uživati. I tako to ne priliči nerazumnim životinjama.

Naprotiv, Augustin kaže u knjizi De diversis quaestionibus octoginta tribus: „uživati doista hranom i bilo kojom tjelesnom nasladom ne smatra se bez razloga da pripada i zvijerima“.

Odgovaram: kako se ima iz rečenoga, uživati nije čin moći koja dopire do cilja kao ona koja izvršava, nego moći koja zapovijeda izvršenje; rečeno je naime da pripada težidbenoj moći. U stvarima pak koje su lišene spoznaje doista se nalazi moć koja dopire do cilja na način onoga koji izvršava, kao što teška stvar teži prema dolje, a laka prema gore. No moć k kojoj bi pripadao cilj na način onoga koji zapovijeda ne nalazi se u njima, nego u nekoj višoj naravi, koja tako pokreće čitavu narav po zapovijedi kao što u bićima koja imaju spoznaju težnja pokreće druge moći na njihove čine. Stoga je očito da se u onome što je lišeno spoznaje, premda dopire do cilja, ne nalazi uživanje cilja, nego samo u onome što ima spoznaju. No spoznaja je cilja dvostruka: savršena i nesavršena. Savršena doista kojom se ne spoznaje samo ono što je cilj i dobro, nego opći pojam cilja i dobra; i takva je spoznaja samo razumske naravi. Nesavršena je pak spoznaja kojom se pojedinačno spoznaje cilj i dobro; i takva je spoznaja u nerazumnim životinjama. Čije se težidbene moći također ne pokoravaju slobodno, nego se prema naravnom nagonu pokreću k onome što se spoznaje. Stoga razumskoj naravi priliči uživanje prema savršenom pojmu, nerazumnim pak životinjama prema nesavršenom pojmu, a drugim stvorenjima nipošto.

Odgovor na 1. prigovor: Augustin govori o savršenom uživanju.

Odgovor na 2. prigovor: nije nužno da uživanje bude o krajnjem cilju jednostavno, nego o onome što svatko drži za krajnji cilj.

Odgovor na 3. prigovor: osjetna težnja slijedi neku spoznaju, a naravna težnja ne, osobito kako se nalazi u onome što je lišeno spoznaje.

Odgovor na 4. prigovor: Augustin ondje govori o nesavršenom uživanju. Što je očito iz samoga načina govora, kaže naime da se ne smatra tako nerazumnim da uživaju i zvijeri, onako kako bi se najnerazumnijim reklo da se služe.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.