I-II, q. 11, a. 1
Je li uživati čin težidbene moći
Prigovor 1. Čini se da uživati nije čin samo težidbene moći. Uživanje se naime čini da nije ništa drugo doli plod ubirati. No plod ljudskoga života, a to je blaženstvo, ubire razum, u čijem se činu blaženstvo sastoji, kako je gore pokazano. Dakle, uživati ne pripada težidbenoj moći, nego razumu.
Prigovor 2. Nadalje, svaka pojedina moć ima vlastiti cilj, koji je njezino savršenstvo: kao što je cilj vida spoznati vidljivo, sluha zamijetiti zvukove, i tako o drugima. No cilj je stvari njezin plod. Dakle, uživati pripada svakoj pojedinoj moći, a ne samo težidbenoj.
Prigovor 3. Nadalje, uživanje u sebi nosi stanovitu nasladu. No osjetilna naslada pripada osjetilu, koje se naslađuje u svojemu objektu, i po istom razlogu intelektualna naslada razumu. Dakle, uživanje pripada spoznajnoj moći, a ne težidbenoj.
Naprotiv, Augustin kaže u I. knjizi De doctr. christ. i u X. knjizi De Trin. da je „uživati ljubavlju prianjati uz neku stvar radi nje same“. No ljubav pripada težidbenoj moći. Dakle, i uživati je čin težidbene moći.
Odgovaram: čini se da uživanje i plod pripadaju istome, i da se jedno izvodi iz drugoga. Što pak iz čega, ništa se ne tiče predloženoga; osim što se ovo čini vjerojatnim: da je ono što je očitije bilo i ranije imenovano. Nama su pak najprije očite stvari koje su više osjetilne. Stoga se čini da je naziv uživanja izveden iz osjetilnih plodova. Osjetilni je pak plod ono što se posljednje od drveta očekuje i sa stanovitom se sladošću prima. Stoga se čini da uživanje pripada ljubavi ili nasladi koju netko ima o posljednjem očekivanome, a to je cilj. Cilj je pak i dobro objekt težidbene moći. Odatle je bjelodano da je uživanje čin težidbene moći.
Odgovor na 1. prigovor: ništa ne priječi da jedno te isto prema različitim pojmovima pripada različitim moćima. Sam dakle gledanje Boga, ukoliko je gledanje, jest čin razuma; no ukoliko je dobro i cilj, objekt je volje. I na taj je način njegovo uživanje. I tako taj cilj razum postiže kao djelatna moć, a volja kao moć koja pokreće k cilju i koja uživa u već postignutom cilju.
Odgovor na 2. prigovor: savršenstvo i cilj bilo koje druge moći sadržani su pod objektom težidbene moći kao vlastito pod zajedničkim, kako je gore rečeno. Stoga savršenstvo i cilj bilo koje moći, ukoliko je neko dobro, pripada težidbenoj moći. Zbog čega težidbena moć pokreće druge k njihovim ciljevima; i sama postiže cilj kada bilo koja od drugih dopre do cilja.
Odgovor na 3. prigovor: u nasladi su dvije stvari: naime, zamjećivanje prikladnoga, koje pripada spoznajnoj moći; i ugodnost onoga što se nudi kao prikladno. A to pripada težidbenoj moći, u kojoj se upotpunjuje pojam naslade.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.