I-II, q. 107, a. 4
Koji je teži, novi ili stari zakon
Prigovor 1. Čini se da je novi zakon teži negoli stari zakon. U Mt 5 naime, nad onim: koji prekrši jednu od ovih najmanjih zapovijedi, Krizostom veli: „Mojsijeve su zapovijedi u činu lake: ne ubij, ne čini preljuba; a Kristove zapovijedi, to jest: ne srdi se, ne poželi, u činu su teške“. Dakle, novi je zakon teži negoli stari.
Prigovor 2. Nadalje, lakše se služiti zemaljskim blagostanjem negoli podnositi nevolje. No u Starom zavjetu obdržavanje staroga zakona pratilo je vremenito blagostanje, kako je bjelodano u Pnz 28. One pak koji obdržavaju novi zakon prate mnogostruke protivštine, kako se veli u 2 Kor 6: „Iskazujmo se kao poslužitelji Božji u velikoj postojanosti, u nevoljama, u potrebama, u tjeskobama“ itd. Dakle, novi je zakon teži negoli stari zakon.
Prigovor 3. Nadalje, ono što se odnosi kao dodatak drugome čini se težim. No novi se zakon odnosi kao dodatak starome. Jer stari je zakon zabranio krivokletstvo, novi zakon također prisegu; stari je zakon zabranio rastavu žene bez otpusnoga lista, a novi je zakon posve zabranio rastavu, kako je bjelodano u Mt 5, prema Augustinovu tumačenju. Dakle, novi je zakon teži negoli stari.
Naprotiv, veli se u Mt 11: „Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni“. Što tumačeći Hilarije veli: „One koji se muče teškoćama zakona i opterećene grijesima svijeta poziva k sebi“. I poslije o jarmu Evanđelja dodaje: „Jer jaram je moj sladak i breme je moje lako“. Dakle, novi je zakon lakši negoli stari.
Odgovaram: treba reći da se oko djela kreposti, o kojima se daju propisi zakona, može promatrati dvostruka teškoća. Jedna doduše sa strane vanjskih djela, koja sama po sebi imaju neku teškoću i težinu. I s obzirom na to, stari je zakon mnogo teži negoli novi, jer je na više vanjskih čina obvezivao stari zakon u mnogostrukim obredima negoli novi zakon, koji je povrh propisa naravnoga zakona vrlo malo dodao u nauku Krista i apostola; premda je poslije nešto dodano po ustanovljenju svetih otaca. U čemu također Augustin veli da valja paziti na umjerenost, kako život vjernika ne bi postao tegoban. Veli naime, u Istraživanjima Januariju, o nekima: da „samu našu vjeru, koju je u najočitijim i malobrojnim sakramentima slavlja Božje milosrđe htjelo učiniti slobodnom, tlače ropskim teretima, toliko da je podnošljiviji položaj Židova, koji su podloženi zakonskim sakramentima, a ne ljudskim umišljajima“. Druga je pak teškoća oko djela kreposti u nutarnjim činima, primjerice da netko djelo kreposti vrši spremno i s ugodom. I oko toga je krepost teška; to je naime onome tko nema krepost vrlo teško, ali po kreposti biva lako. I s obzirom na to, propisi su novoga zakona teži od propisa staroga zakona, jer se u novom zakonu zabranjuju nutarnji pokreti duše koji se u starom zakonu nisu u svemu izričito zabranjivali, premda su se u nekima zabranjivali; u čijem se pak zabranjivanju nije dodavala kazna. To je pak najteže onome tko nema krepost, kao što i Filozof veli u V. Ethic. da je činiti ono što pravednik čini lako, ali to činiti na onaj način na koji pravednik čini, naime s ugodom i spremno, teško je onome tko nema pravednost. I tako se također veli u 1 Iv 5 da zapovijedi njegove nisu teške, što tumačeći Augustin veli da „nisu teške onome tko ljubi, ali onome tko ne ljubi teške su“.
Odgovor na 1. prigovor: onaj navod izričito govori o teškoći novoga zakona s obzirom na izričito obuzdavanje nutarnjih pokreta.
Odgovor na 2. prigovor: protivštine koje podnose oni koji obdržavaju novi zakon nisu nametnute od samoga zakona. No ipak se zbog ljubavi, u kojoj sam zakon stoji, lako podnose; jer kako Augustin veli u knjizi O riječima Gospodnjim: „Sve okrutno i golemo lakim i gotovo ničim čini ljubav“.
Odgovor na 3. prigovor: oni dodaci propisima staroga zakona na to su usmjereni da se lakše ispuni ono što je stari zakon naređivao, kako Augustin veli. I stoga se time ne pokazuje da je novi zakon teži, nego radije da je lakši.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.