Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I-II, q. 107, a. 3

Sadrži li se novi zakon u starome

Prigovor 1. Čini se da se novi zakon ne sadrži u starome zakonu. Novi se naime zakon ponajprije sastoji u vjeri, stoga se naziva zakonom vjere, kako je bjelodano u Rim 3. No mnoge stvari koje treba vjerovati predaju se u novom zakonu koje se u starome ne sadrže. Dakle, novi se zakon ne sadrži u starome.

Prigovor 2. Nadalje, jedna Glosa veli u Mt 5, nad onim: tko prekrši jednu od ovih najmanjih zapovijedi, da su zapovijedi zakona manje, a u Evanđelju su zapovijedi veće. Veće pak ne može biti sadržano u manjemu. Dakle, novi se zakon ne sadrži u starome.

Prigovor 3. Nadalje, ono što se sadrži u drugome, posjedovanjem onoga ujedno se posjeduje. Ako bi se dakle novi zakon sadržavao u starome, slijedilo bi da se posjedovanjem staroga zakona posjeduje i novi. Suvišno je dakle bilo, nakon što se posjedovao stari zakon, ponovno dati novi. Dakle, novi se zakon ne sadrži u starome.

Naprotiv, kako se veli u Ez 1: „Kotač bijaše u kotaču“, to jest Novi zavjet u Starome, kako Grgur tumači.

Odgovaram: nešto se sadrži u drugome dvostruko. Na jedan način u činu, kao smješteno u mjestu. Na drugi način u snazi, kao učinak u uzroku ili punina u nepotpunome, kao što rod sadrži vrste u moći i kao što se cijelo stablo sadrži u sjemenu. I na taj se način novi zakon sadrži u starome; rečeno je naime da se novi zakon uspoređuje sa starim kao savršeno s nesavršenim. Stoga Krizostom, tumačeći ono što stoji u Mk 4: „Sama od sebe zemlja donosi plod: najprije vlat, zatim klas, zatim puno zrno u klasu“, ovako veli: „Najprije vlat donosi u naravnom zakonu; zatim klasje u Mojsijevu zakonu; poslije puno zrno u Evanđelju“. Tako je dakle novi zakon u starome kao plod u klasu.

Odgovor na 1. prigovor: sve što se za vjerovanje predaje u Novome zavjetu izričito i otvoreno, predaje se za vjerovanje u Starome zavjetu, ali neizričito pod pralikom. I prema tome također glede onoga što treba vjerovati novi se zakon sadrži u starome.

Odgovor na 2. prigovor: za zapovijedi novoga zakona veli se da su veće od zapovijedi staroga zakona glede izričitoga očitovanja. No glede same supstancije zapovijedi Novoga zavjeta, sve se sadrže u Starome zavjetu. Stoga Augustin veli protiv Fausta da se „gotovo sve što je Gospodin opomenuo ili zapovjedio gdje je dodavao: a ja vam kažem, nalazi također u onim starim knjigama. Ali jer nisu razumijevali pod ubojstvom osim uništenje ljudskoga tijela, otvorio je Gospodin da se svaki nepravedan pokret na nanošenje štete bratu ubraja u rod ubojstva“. I glede takvih očitovanja zapovijedi se novoga zakona nazivaju većima od zapovijedi staroga zakona. Ništa ipak ne priječuje da veće u manjemu u snazi bude sadržano, kao što se stablo sadrži u sjemenu.

Odgovor na 3. prigovor: ono što je neizričito dano, treba razložiti. I stoga je nakon donesenoga staroga zakona trebalo dati i novi zakon.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.