I-II, q. 107, a. 2
Ispunjava li novi zakon stari
Prigovor 1. Čini se da novi zakon ne ispunjava stari zakon. Ispunjenje se naime protivi dokidanju. No novi zakon dokida ili isključuje obdržavanja staroga zakona; veli naime Apostol u Gal 5: „Ako se obrežete, Krist vam ništa neće koristiti“. Dakle, novi zakon ne ispunjava stari zakon.
Prigovor 2. Nadalje, protivno ne ispunjava sebi protivno. No Gospodin je u novome zakonu iznio neke propise protivne propisima staroga zakona. Veli se naime u Mt 5: „Čuli ste da je rečeno starima: Tko god otpusti ženu svoju, neka joj dade otpusni list. A ja vam kažem: Tko god otpusti ženu svoju, navodi je na preljub“. I isto je posljedično bjelodano u zabrani prisege, te također u zabrani taliona i u mržnji prema neprijateljima. Slično se također čini da je Gospodin isključio propise staroga zakona o razlikovanju jela, Mt 15: „Ne onečišćuje čovjeka ono što ulazi u usta“. Dakle, novi zakon ne ispunjava stari.
Prigovor 3. Nadalje, tko god protiv zakona radi, ne ispunjava zakon. No Krist je u nekim stvarima radio protiv zakona. Dotaknuo je naime gubavca, kako se veli u Mt 8, što je bilo protiv zakona. Slično se također čini da je više puta prekršio subotu, stoga su o njemu govorili Židovi u Iv 9: „Nije ovaj čovjek od Boga, koji ne čuva subote“. Dakle, Krist nije ispunio zakon. I tako novi zakon, koji je Krist dao, ne ispunjava stari.
Prigovor 4. Nadalje, u starome su se zakonu sadržavali moralni, bogoštovni i pravni propisi, kako je gore rečeno. No Gospodin u Mt 5, gdje je glede nekih stvari zakon ispunio, čini se da uopće ne spominje pravne i bogoštovne propise. Dakle, čini se da novi zakon ne ispunjava posve stari.
Naprotiv, Gospodin u Mt 5 veli: „Nisam došao ukinuti zakon, nego ispuniti“. I poslije dodaje: „Nijedna jota, niti jedna točkica neće proći iz zakona dok se sve ne zbude“.
Odgovaram: kako je rečeno, novi se zakon uspoređuje sa starim kao savršeno s nesavršenim. Sve pak savršeno ispunjava ono što nesavršenomu nedostaje. I prema tome novi zakon ispunjava stari zakon, ukoliko nadomješta ono što je starome zakonu nedostajalo. U starome se pak zakonu dvoje može promatrati: naime svrha i propisi sadržani u zakonu. Svrha je pak bilo kojega zakona da ljudi postanu pravedni i kreposni, kako je gore rečeno. Stoga je i svrha staroga zakona bilo opravdanje ljudi. Koje doduše zakon nije mogao učiniti, nego ga je pralikom označavao nekim bogoštovnim činima i obećavao riječima. I s obzirom na to novi zakon ispunjava stari zakon opravdavajući po snazi Kristove muke. I to je ono što Apostol veli u Rim 8: „Ono što bijaše nemoguće zakonu, Bog je, poslavši Sina svoga u obličju grješnoga tijela, osudio grijeh u tijelu, da se opravdanje zakona ispuni u nama“. I s obzirom na to novi zakon pruža ono što je stari zakon obećavao; prema onome iz 2 Kor 1: koliko god ima Božjih obećanja, u njemu su, to jest u Kristu. I opet s obzirom na to također dovršava ono što je stari zakon pralikom označavao. Stoga se u Kol 2 veli o bogoštovnim propisima da bijahu sjena budućega, a tijelo je Kristovo, to jest istina pripada Kristu. Stoga se novi zakon naziva zakonom istine, a stari zakon sjenom ili pralikom. Propise pak staroga zakona Krist je ispunio i djelom i naukom. Djelom doduše jer se htio obrezati i druge zakonske stvari obdržavati koje je u ono vrijeme trebalo obdržavati; prema onome iz Gal 4: „Učinjen pod zakonom“. Svojim je pak naukom ispunio propise zakona trostruko. Ponajprije izražavajući pravo razumijevanje zakona. Kao što je bjelodano u ubojstvu i preljubu, u čijoj zabrani pismoznanci i farizeji nisu razumijevali doli zabranjeni vanjski čin, stoga je Gospodin zakon ispunio pokazujući da i nutarnji čini grijeha potpadaju pod zabranu. Drugo, ispunio je Gospodin propise zakona uređujući kako bi se sigurnije obdržavalo ono što je stari zakon odredio. Kao što je stari zakon odredio da čovjek ne priseže lažno, a to se sigurnije obdržava ako se posve uzdrži od prisege, osim u slučaju nužde. Treće, ispunio je Gospodin propise zakona dodajući neke savjete savršenosti, kako je bjelodano u Mt 19, gdje Gospodin onome koji je rekao da je obdržavao propise staroga zakona veli: Jedno ti nedostaje. „Ako hoćeš biti savršen, idi i prodaj sve što imaš“ itd.
Odgovor na 1. prigovor: novi zakon ne dokida obdržavanje staroga zakona osim glede bogoštovnih propisa, kako je gore izneseno. Oni su naime bili pralik budućega. Stoga iz toga samoga što su bogoštovni propisi ispunjeni, dovršenjem onoga što se pralikom označavalo, ne treba ih dalje obdržavati; jer ako bi se obdržavali, još bi se nešto označavalo kao buduće i neispunjeno. Kao što također obećanje budućega dara više nema mjesta kada je obećanje već ispunjeno pružanjem dara; i na taj se način zakonski obredi ukidaju kada se ispunjuju.
Odgovor na 2. prigovor: kako Augustin veli protiv Fausta, oni Gospodinovi propisi nisu protivni propisima staroga zakona. „Ono naime što je Gospodin zapovjedio o neotpuštanju žene, nije protivno onome što je zakon zapovjedio. Niti je naime zakon rekao: Tko hoće, neka otpusti ženu; čemu bi bilo protivno ne otpustiti. Nego zacijelo nije htio da muž otpusti ženu onaj koji je umetnuo ovu odgodu, da bi se um, prenagao na razdor, slomljen pisanjem otpusnoga lista povukao. Stoga je Gospodin, da bi to utvrdio kako se žena ne bi lako otpustila, izuzeo samo uzrok bludništva“. I isto također valja reći o zabrani prisege, kako je rečeno. I isto je također bjelodano u zabrani taliona. Zakon je naime odredio mjeru osvete, da se ne bi išlo u neumjerenu osvetu, od koje je Gospodin savršenije uklonio onoga koga je opomenuo da se posve uzdrži od osvete. Glede mržnje pak prema neprijateljima, uklonio je krivo razumijevanje farizeja, opominjući nas da ne mrzimo osobu, nego krivnju. Glede razlikovanja pak jela, koje je bilo bogoštovno, Gospodin nije zapovjedio da se tada ne obdržava, nego je pokazao da nijedna hrana prema svojoj naravi nije bila nečista, nego samo prema praliku, kako je gore rečeno.
Odgovor na 3. prigovor: doticaj je gubavca bio zabranjen u zakonu jer je od toga čovjek navlačio neku nečistoću neregularnosti, kao i od doticaja mrtvaca, kako je gore rečeno. No Gospodin, koji bijaše čistitelj gubavca, nije mogao navući nečistoću. Po onome pak što je činio u subotu, nije ukinuo subotu prema stvarnoj istini, kako sam Učitelj u Evanđelju pokazuje: kako zato što je činio čudesa po božanskoj snazi, koja uvijek djeluje u stvarima; tako zato što je činio djela ljudskoga spasenja, dok su se farizeji također brinuli za spasenje životinja na dan subotnji; tako i zato što je zbog nužde opravdao učenike koji su u subotu trgali klasje. No činilo se da ukida prema praznovjernom razumijevanju farizeja, koji su vjerovali da se i od spasonosnih djela na dan subotnji mora uzdržavati, što je bilo protiv nakane zakona.
Odgovor na 4. prigovor: bogoštovni se propisi zakona ne spominju u Mt 5 jer se njihovo obdržavanje posve isključuje po ispunjenju, kako je rečeno. Od pravnih pak propisa spomenuo je propis taliona, da bi se ono što se o njemu kaže imalo razumjeti o svim drugima. U kojemu je propisu poučio da nakana zakona nije bila u tome da se kazna taliona traži zbog pakosti osvete, koju sam isključuje opominjući da čovjek mora biti spreman i veće nepravde podnijeti, nego samo radi ljubavi prema pravednosti. Što i dalje u novome zakonu ostaje.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.