I-II, q. 106, a. 4
O njegovu svršetku, to jest ima li trajati sve do kraja ili mu ima drugi zakon doći na mjesto
Prigovor 1. Čini se da novi zakon neće trajati sve do svršetka svijeta. Jer, kako Apostol veli u 1 Kor 13: „Kada dođe ono što je savršeno, ukinut će se ono što je djelomično“. No novi je zakon djelomičan, veli naime Apostol na istome mjestu: „Djelomično spoznajemo i djelomično prorokujemo“. Dakle, novi zakon treba ukinuti, s dolaskom drugoga savršenijega stanja.
Prigovor 2. Nadalje, Gospodin je u Iv 16 svojim učenicima pri dolasku Duha Svetoga Branitelja obećao spoznaju sve istine. No još Crkva ne spoznaje svu istinu u stanju Novoga zavjeta. Dakle, valja očekivati drugo stanje u kojemu će se po Duhu Svetome objaviti sva istina.
Prigovor 3. Nadalje, kao što je Otac drugi od Sina, a Sin od Oca, tako je Duh Sveti od Oca i Sina. No postojalo je neko stanje prikladno osobi Oca, naime stanje staroga zakona, u kojemu su se ljudi posvećivali rađanju. Slično također postoji drugo stanje prikladno osobi Sina, naime stanje novoga zakona, u kojemu klerici, posvećeni mudrosti koja se prisvaja Sinu, predvode. Dakle, bit će treće stanje Duha Svetoga u kojemu će duhovni ljudi predvoditi.
Prigovor 4. Nadalje, Gospodin u Mt 24 veli: propovijedat će se ovo „Evanđelje kraljevstva po svem svijetu, i tada će doći svršetak“. No Kristovo je Evanđelje već odavno propovijedano po svem svijetu, a ipak još nije došao svršetak. Dakle, Kristovo Evanđelje nije Evanđelje kraljevstva, nego će u budućnosti biti drugo Evanđelje Duha Svetoga, kao drugi zakon.
Naprotiv, Gospodin u Mt 24 veli: „Kažem vam da neće proći ovaj naraštaj dok se sve to ne zbude“, što Krizostom tumači o naraštaju Kristovih vjernika. Dakle, stanje Kristovih vjernika ostat će sve do svršetka svijeta.
Odgovaram: stanje svijeta može se mijenjati dvostruko. Na jedan način prema različitosti zakona. I tako ovom stanju novoga zakona neće doći na mjesto nijedno drugo stanje. Došlo je naime stanje novoga zakona na mjesto stanja staroga zakona kao savršenije nesavršenijemu. Nijedno pak stanje sadašnjega života ne može biti savršenije od stanja novoga zakona. Ništa naime ne može biti bliže posljednjoj svrsi od onoga što neposredno uvodi u posljednju svrhu. To pak čini novi zakon; stoga Apostol veli u Heb 10: „Imajući dakle, braćo, pouzdanje u ulazak u Svetinju po krvi Kristovoj, koji nam je otvorio kao novi put, pristupajmo k njemu“. Stoga ne može biti nekoga savršenijega stanja sadašnjega života od stanja novoga zakona, jer je to pojedino savršenije što je bliže posljednjoj svrsi. Na drugi se način stanje ljudi može mijenjati prema tome što se ljudi na različite načine odnose prema istome zakonu, bilo savršenije bilo manje savršeno. I tako je stanje staroga zakona često bilo mijenjano, budući da su se katkad zakoni najbolje čuvali, a katkad posve zanemarivali. Tako se također stanje novoga zakona razlikuje prema različitim mjestima i vremenima i osobama, ukoliko se milost Duha Svetoga savršenije ili manje savršeno od nekih posjeduje. Ipak ne treba očekivati da će biti neko buduće stanje u kojemu će se savršenije posjedovati milost Duha Svetoga nego što se do sada posjedovala, nadasve od apostola, koji su primili prvine Duha, „to jest i vremenski prije i obilnije od ostalih“, kako Glosa veli u Rim 8.
Odgovor na 1. prigovor: kako Dionizije veli u Eccl. hier., trostruko je stanje ljudi: prvo doduše staroga zakona; drugo novoga zakona; treće stanje dolazi na mjesto ne u ovome životu, nego u domovini. No kao što je prvo stanje pralikovno i nesavršeno s obzirom na evanđeosko stanje, tako je ovo stanje pralikovno i nesavršeno s obzirom na stanje domovine; čijim dolaskom ovo stanje biva dokinuto, kao što se ondje veli: „Vidimo sada kroz zrcalo u zagonetki, a tada licem u lice“.
Odgovor na 2. prigovor: kako Augustin veli u knjizi Protiv Fausta, Montan i Priscila postavili su da Gospodinovo obećanje o davanju Duha Svetoga nije bilo ispunjeno u apostolima, nego u njima. I slično su manihejci postavili da je bilo ispunjeno u Maniheju, za kojega su govorili da je Duh Branitelj. I stoga ni jedni ni drugi nisu prihvaćali Djela apostolska, u kojima se bjelodano pokazuje da je to obećanje u apostolima bilo ispunjeno, kao što im je Gospodin ponovno obećao u Dj 1: „Bit ćete kršteni Duhom Svetim ne mnogo dana poslije ovoga“; što se čita ispunjenim u Dj 2. No te se tlapnje isključuju po onome što se veli u Iv 7: „Još nije bio dan Duh, jer Isus još ne bijaše proslavljen“, iz čega se daje razumjeti da je odmah, čim je Krist proslavljen u uskrsnuću i uzašašću, bio dan Duh Sveti. I po tome se također isključuje tlapnja bilo kojih koji bi govorili da valja čekati drugo vrijeme Duha Svetoga. Poučio je pak Duh Sveti apostole svoj istini o onome što pripada nužnosti spasenja, naime o onome što treba vjerovati i činiti. Nije ih ipak poučio o svim budućim događajima, jer to nije pripadalo njima, prema onome iz Dj 1: „Nije vaše znati vremena ili časove koje je Otac stavio u svoju vlast“.
Odgovor na 3. prigovor: stari zakon nije bio samo Očev, nego također i Sinov, jer se Krist u starom zakonu pralikom označavao. Stoga Gospodin veli u Iv 5: „Kada biste vjerovali Mojsiju, vjerovali biste možda i meni; o meni je naime on pisao“. Slično također novi zakon nije samo Kristov, nego također i Duha Svetoga; prema onome iz Rim 8: „Zakon duha života u Kristu Isusu“ itd. Stoga ne treba očekivati drugi zakon, koji bi bio Duha Svetoga.
Odgovor na 4. prigovor: budući da je Krist odmah na početku evanđeoskoga propovijedanja rekao: približilo se kraljevstvo nebesko, najluđe je reći da Kristovo Evanđelje nije Evanđelje kraljevstva. No propovijedanje Kristova Evanđelja može se razumjeti dvostruko. Na jedan način glede razglašavanja spoznaje o Kristu, i tako je bilo propovijedano Evanđelje po svem svijetu također u vrijeme apostola, kako Krizostom veli. I prema tome, ono što se dodaje: i tada će biti svršetak, razumije se o razorenju Jeruzalema, o kojemu je tada doslovno govorio. Na drugi se način može razumjeti propovijedanje Evanđelja po svem svijetu s punim učinkom, tako naime da se u svakom narodu utemelji Crkva. I tako, kako Augustin veli u poslanici Hezihiju, još nije propovijedano Evanđelje po svem svijetu; no kada to bude učinjeno, doći će svršetak svijeta.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.