Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I-II, q. 106, a. 1

Kakav je, to jest je li pisan ili uliven

Prigovor 1. Čini se da je novi zakon pisani zakon. Novi je naime zakon samo Evanđelje. No Evanđelje je zapisano, Iv 20: „A ovo je napisano da vjerujete“. Dakle, novi je zakon pisani zakon.

Prigovor 2. Nadalje, uliveni zakon jest naravni zakon; prema onome iz Rim 2: „Po naravi čine ono što je od zakona oni koji imaju djelo zakona upisano u srcima svojim“. Ako bi dakle zakon Evanđelja bio uliveni zakon, ne bi se razlikovao od naravnoga zakona.

Prigovor 3. Nadalje, zakon Evanđelja vlastit je onima koji su u stanju Novoga zavjeta. No uliveni je zakon zajednički i onima koji su u Novom zavjetu i onima koji su u Starom zavjetu; veli se naime u Mudr 7 da „božanska mudrost po naraštajima prelazi u svete duše, prijatelje Božje i proroke postavlja“. Dakle, novi zakon nije uliveni zakon.

Naprotiv, novi je zakon zakon Novoga zavjeta. No zakon Novoga zavjeta uliven je u srce. Apostol naime u Heb 8 veli, navodeći autoritet koji stoji u Jr 31: „Evo dolaze dani, govori Gospodin, i sklopit ću nad domom Izraelovim i nad domom Judinim novi savez“; i razlažući što je taj savez, veli: „Jer ovo je savez koji ću urediti domu Izraelovu: stavljajući zakone svoje u njihovu pamet i u njihovo ću ih srce upisati“. Dakle, novi je zakon uliveni zakon.

Odgovaram: „čini se da je svaka pojedina stvar ono što je u njoj najizvrsnije“, kako Filozof veli u IX. Ethic. Ono pak što je najizvrsnije u zakonu Novoga zavjeta i u čemu se sastoji sva njegova snaga, jest milost Duha Svetoga, koja se daje po vjeri u Krista. I stoga je novi zakon prvenstveno sama milost Duha Svetoga koja se daje Kristovim vjernicima. I to se očito pokazuje po Apostolu koji u Rim 3 veli: „Gdje je dakle tvoje hvastanje? Isključeno je. Po kojem zakonu? Djela? Ne, nego po zakonu vjere“; samu naime milost vjere naziva zakonom. I izričitije se u Rim 8 veli: „Zakon duha života u Kristu Isusu oslobodio me od zakona grijeha i smrti“. Stoga i Augustin veli u knjizi O duhu i slovu da „kao što je zakon djela bio napisan na kamenim pločama, tako je zakon vjere napisan u srcima vjernika“. I na drugome mjestu veli u istoj knjizi: „Koji su to zakoni Božji od samoga Boga napisani u srcima ako ne sama prisutnost Duha Svetoga?“ Ima ipak novi zakon neke stvari kao pripremne za milost Duha Svetoga i koje pripadaju upotrebi te milosti, a koje su kao drugotne u novom zakonu, o kojima je trebalo poučiti Kristove vjernike i riječima i spisima, kako glede onoga što treba vjerovati tako i glede onoga što treba činiti. I stoga valja reći da je novi zakon prvenstveno uliveni zakon, a drugotno pisani zakon.

Odgovor na 1. prigovor: u Pismu Evanđelja ne sadrži se osim ono što pripada milosti Duha Svetoga ili kao pripravno ili kao usklađujuće za upotrebu te milosti. Kao pripravno glede razuma po vjeri po kojoj se daje milost Duha Svetoga, u Evanđelju se sadrži ono što pripada očitovanju Kristova božanstva ili čovještva. Prema osjećaju pak, u Evanđelju se sadrži ono što pripada preziru svijeta, po kojemu čovjek postaje sposoban za primanje milosti Duha Svetoga; svijet naime, to jest ljubitelji svijeta, ne može primiti Duha Svetoga, kako stoji u Iv 14. Upotreba je pak duhovne milosti u djelima kreposti, na koja Pismo Novoga zavjeta ljude mnogostruko potiče.

Odgovor na 2. prigovor: na dva je načina nešto čovjeku uliveno. Na jedan način pripadajući ljudskoj naravi, i tako je naravni zakon čovjeku uliveni zakon. Na drugi je način čovjeku nešto uliveno kao naravi naddodano po daru milosti. I na taj je način novi zakon čovjeku uliven: ne samo pokazujući što treba činiti, nego također pomažući da se ispuni.

Odgovor na 3. prigovor: nitko nikada nije imao milost Duha Svetoga osim po izričitoj ili neizričitoj vjeri u Krista. Po vjeri pak u Krista čovjek pripada Novomu zavjetu. Stoga kojima god je bio uliven zakon milosti, prema tome su pripadali Novomu zavjetu.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.