Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I-II, q. 104, a. 3

O njihovu trajanju

Prigovor 1. Čini se da pravni propisi staroga zakona imaju trajnu obvezatnost. Pravni naime propisi pripadaju kreposti pravednosti, jer sud se naziva izvršenjem pravednosti. Pravednost je pak trajna i besmrtna, kako se veli u Mudr 1. Dakle, obveza je pravnih propisa trajna.

Prigovor 2. Nadalje, božansko je ustanovljenje postojanije od ljudskoga ustanovljenja. No pravni propisi ljudskih zakona imaju trajnu obvezatnost. Dakle, još mnogo više pravni propisi božanskoga zakona.

Prigovor 3. Nadalje, Apostol veli u Heb 7 da „ukidanje biva prijašnje zapovijedi zbog njezine nemoći i nekorisnosti“. Što je doduše istina o bogoštovnoj zapovijedi koja „nije mogla savršenim učiniti po savjesti onoga koji služi samo u jelima i pićima i različitim pranjima i pravednostima tijela“, kako Apostol veli u Heb 9. No pravni su propisi bili korisni i djelotvorni za ono na što su bili usmjereni, naime za uspostavljanje pravednosti i pravičnosti među ljudima. Dakle, pravni propisi staroga zakona ne dokidaju se, nego još imaju djelotvornost.

Naprotiv, Apostol veli u Heb 7 da „s prijenosom svećeništva nužno biva i prijenos zakona“. No svećeništvo je preneseno s Arona na Krista. Dakle, i cijeli je zakon prenesen. Dakle, pravni propisi više nemaju obvezatnost.

Odgovaram: treba reći da pravni propisi nisu imali trajnu obvezatnost, nego su dokinuti Kristovim dolaskom, ipak na drukčiji način nego bogoštovni. Bogoštovni su naime propisi toliko dokinuti da su ne samo mrtvi, nego i smrtonosni onima koji ih obdržavaju poslije Krista, ponajviše nakon što je razglašeno Evanđelje. Pravni pak propisi jesu doduše mrtvi, jer nemaju snagu obvezivanja, no nisu smrtonosni. Jer ako bi neki vladar odredio da se u njegovu kraljevstvu oni pravni propisi obdržavaju, ne bi griješio, osim ako bi se možda na taj način obdržavali, ili se naložilo da se obdržavaju, kao oni koji imaju snagu obvezivanja iz ustanovljenja staroga zakona. Naime, takva bi nakana obdržavanja bila smrtonosna. A razlog ove razlike može se uzeti iz prethodnoga. Rečeno je naime da su bogoštovni propisi pralikovi ponajprije i po sebi, kao ustanovljeni ponajprije zato da označe Kristova otajstva kao buduća. I stoga samo njihovo obdržavanje šteti istini vjere, prema kojoj ispovijedamo da su ta otajstva već ispunjena. Pravni pak propisi nisu ustanovljeni da bi bili pralikovi, nego da bi uređivali stanje onoga naroda, koji je bio usmjeren na Krista. I stoga, s promjenom stanja onoga naroda, kada je Krist već došao, pravni su propisi izgubili obvezatnost; zakon je naime bio pedagog koji je vodio k Kristu, kako se veli u Gal 3. Budući pak da takvi pravni propisi nisu usmjereni na označavanje pralikom, nego na to da se nešto učini, samo njihovo obdržavanje apsolutno ne šteti istini vjere. No nakana obdržavanja kao iz zakonske obveze šteti istini vjere, jer bi se time smatralo da stanje prijašnjega naroda još traje i da Krist još nije došao.

Odgovor na 1. prigovor: pravednost se doduše mora trajno obdržavati. Ali određenje onoga što je pravedno prema ljudskom ili božanskom ustanovljenju mora se mijenjati prema različitom stanju ljudi.

Odgovor na 2. prigovor: pravni propisi koje su ljudi ustanovili imaju trajnu obvezatnost dok traje ono stanje vladavine. Ali ako grad ili narod prijeđe pod drugu vladavinu, treba promijeniti zakone. Nisu naime isti zakoni prikladni u demokraciji, koja je vlast naroda, i u oligarhiji, koja je vlast bogataša, kako je bjelodano po Filozofu u njegovoj Politici. I stoga je također, s promjenom stanja onoga naroda, trebalo promijeniti pravne propise.

Odgovor na 3. prigovor: oni su pravni propisi uređivali narod za pravednost i pravičnost prema onome što je odgovaralo onome stanju. Ali poslije Krista trebalo je stanje onoga naroda promijeniti, tako da u Kristu više ne bude razlike pogana i Židova, kao što je prije bila. I zbog toga je trebalo promijeniti i pravne propise.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.