Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I-II, q. 104, a. 4

O njihovoj podjeli

Prigovor 1. Čini se da pravni propisi ne mogu imati neku stalnu podjelu. Pravni naime propisi međusobno uređuju ljude. No ono što među ljudima treba urediti, a što ulazi u njihovu upotrebu, ne potpada pod stalnu podjelu, budući da je beskonačno. Dakle, pravni propisi ne mogu imati stalnu podjelu.

Prigovor 2. Nadalje, pravni su propisi određenja moralnih propisa. No ne čini se da moralni propisi imaju neku podjelu osim ukoliko se svode na zapovijedi Dekaloga. Dakle, pravni propisi nemaju neku stalnu podjelu.

Prigovor 3. Nadalje, bogoštovni propisi, budući da imaju stalnu podjelu, njihova se dioba u zakonu naznačuje time što se neki nazivaju žrtvama, a neki obdržavanjima. No nikakva se podjela pravnih propisa u zakonu ne naznačuje. Dakle, čini se da nemaju stalnu podjelu.

Naprotiv, gdje je red, ondje mora biti podjela. No razlog reda ponajviše pripada pravnim propisima, po kojima se onaj narod uređivao. Dakle, ponajviše moraju imati stalnu podjelu.

Odgovaram: treba reći: budući da je zakon kao neka vještina uspostavljanja ili uređivanja ljudskoga života, kao što u svakoj pojedinoj vještini postoji stalna razdioba pravila vještine, tako u svakom zakonu mora postojati stalna podjela propisa; drukčije bi naime sama zbrka oduzela korist zakona. I stoga treba reći da pravni propisi staroga zakona, po kojima su se ljudi međusobno uređivali, imaju podjelu prema podjeli ljudskoga uređenja. Četverostruk se pak red u nekome narodu može naći: jedan doduše narodnih knezova prema podanicima; drugi pak podanika međusobno; treći pak onih koji su od naroda prema tuđincima; četvrti pak prema ukućanima, kao oca prema sinu, žene prema mužu i gospodara prema sluzi. I prema tim se četirima redovima mogu podijeliti pravni propisi staroga zakona. Daju se naime neki propisi o postavljanju knezova i njihovoj službi te o iskazivanju poštovanja njima, i to je jedan dio pravnih propisa. Daju se također neki propisi koji pripadaju sugrađanima međusobno, primjerice oko kupoprodaja, te sudova i kazni. I to je drugi dio pravnih propisa. Daju se također neki propisi koji pripadaju tuđincima, primjerice o ratovima protiv neprijatelja i o primanju stranaca i pridošlica. I to je treći dio pravnih propisa. Daju se također u zakonu neki propisi koji pripadaju domaćem životu, kao o slugama, ženama i sinovima. I to je četvrti dio pravnih propisa.

Odgovor na 1. prigovor: ono što pripada međusobnom uređenju ljudi po broju je doduše beskonačno, no ipak se može svesti na neka određena načela prema razlici ljudskoga uređenja, kako je rečeno.

Odgovor na 2. prigovor: zapovijedi su Dekaloga prve u rodu moralnih stvari, kako je gore rečeno, i stoga se prikladno drugi moralni propisi prema njima dijele. No pravni i bogoštovni propisi imaju drugi razlog obveze, ne iz naravnoga razuma, nego iz samoga ustanovljenja. I stoga je drugi razlog njihove podjele.

Odgovor na 3. prigovor: iz samih stvari koje se po pravnim propisima uređuju u zakonu zakon naznačuje podjelu pravnih propisa.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.