Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I-II, q. 104, a. 2

Jesu li pralikovi

Prigovor 1. Čini se da pravni propisi ne označavaju ništa kao pralik. To naime čini se vlastitim bogoštovnim propisima, da su ustanovljeni kao pralik neke stvari. Ako dakle i pravni propisi nešto označavaju kao pralik, neće biti razlike između pravnih i bogoštovnih propisa.

Prigovor 2. Nadalje, kao što su onome narodu Židova dani neki pravni propisi, tako također i drugim narodima pogana. No pravni propisi drugih naroda ne označavaju ništa kao pralik, nego uređuju što treba činiti. Dakle, čini se da ni pravni propisi staroga zakona nisu ništa označavali kao pralik.

Prigovor 3. Nadalje, ono što pripada bogoštovlju trebalo je predati nekim pralikom, jer ono što je Božje nadilazi naš razum, kako je gore rečeno. No ono što pripada bližnjima ne nadilazi naš razum. Dakle, po pravnim propisima, koji nas usmjeruju prema bližnjemu, nije trebalo ništa pralikom označavati.

Naprotiv, u Izl 21 pravni se propisi alegorijski i moralno tumače.

Odgovaram: dvostruko se događa da je neki propis pralik. Na jedan način prvo i po sebi, jer je naime ponajprije ustanovljen radi označavanja nečega kao pralik. I na taj način bogoštovni su propisi pralikovi: na to su naime ustanovljeni, da pralikom označe nešto što pripada bogoštovlju i otajstvu Kristovu. Neki pak propisi nisu pralikovi prvo i po sebi, nego posljedično. I na taj način pravni propisi staroga zakona jesu pralikovi. Nisu naime ustanovljeni radi označavanja nečega kao pralik, nego radi uređivanja stanja onoga naroda prema pravednosti i pravičnosti. No posljedično su nešto označavali kao pralik, ukoliko je naime cijelo stanje onoga naroda, koje se po takvim propisima uređivalo, bilo pralik; prema onome iz 1 Kor 10: „Sve im se događalo kao pralik“.

Odgovor na 1. prigovor: bogoštovni su propisi na drukčiji način pralikovi nego pravni, kako je rečeno.

Odgovor na 2. prigovor: narod je Židova na to bio izabran od Boga da se iz njega rodi Krist. I stoga je trebalo da cijelo stanje onoga naroda bude proročko i pralik, kako Augustin veli protiv Fausta. I zbog toga su također pravni propisi predani onome narodu više pralikovi nego pravni propisi predani drugim narodima. Kao što se i ratovi i djela onoga naroda mistično tumače, a ne ratovi ili djela Asiraca ili Rimljana, premda daleko slavniji prema ljudima.

Odgovor na 3. prigovor: red prema bližnjemu u onome narodu, po sebi promatran, bio je prohodan razumu. No ukoliko se odnosio na štovanje Boga, nadilazio je razum. I s te je strane bio pralik.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.