Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I-II, q. 102, a. 2

Imaju li doslovni uzrok ili samo pralikovan

Prigovor 1. Čini se da bogoštovni propisi nemaju doslovni uzrok, nego samo pralikovan. Među bogoštovnim naime propisima glavni bijahu obrezanje i žrtvovanje vazmenoga janjeta. Ali i jedno i drugo od toga nije imalo doli pralikovan uzrok, jer je i jedno i drugo dano kao znak. Veli se naime u Post 17: „Obrezivat ćete meso prepucija svojega da bude znak saveza između mene i vas“. A o slavljenju Pashe veli se u Izl 13: „Bit će kao znak na ruci tvojoj i kao spomen pred očima tvojim“. Dakle, još mnogo više drugi bogoštovni propisi nemaju doli pralikovan uzrok.

Prigovor 2. Nadalje, učinak je razmjeran svojemu uzroku. Ali svi su bogoštovni propisi pralikovi, kako je gore rečeno. Dakle, nemaju doli pralikovan uzrok.

Prigovor 3. Nadalje, ono što je po sebi svejedno biva li ovako ili ne ovako, čini se da nema nikakav doslovni uzrok. Ali neke su stvari u bogoštovnim propisima za koje se čini da nije važno bivaju li ovako ili onako, kao što je s brojem životinja koje treba prinijeti i s drugim takvim pojedinačnim okolnostima. Dakle, propisi staroga zakona nemaju doslovni razlog.

Naprotiv, kao što su bogoštovni propisi bili pralik Krista, tako također i povijesti Staroga zavjeta; veli se naime u 1 Kor 10 da im se sve događalo kao pralik. Ali u povijestima Staroga zavjeta, osim mističnoga ili pralikovnoga smisla, postoji također doslovni smisao. Dakle, i bogoštovni su propisi, osim pralikovnih uzroka, imali također doslovne uzroke.

Odgovaram: kako je gore rečeno, razlog onoga što je k svrsi mora se uzeti iz svrhe. Svrha je pak bogoštovnih propisa dvostruka: usmjeravali su se naime na štovanje Boga za ono vrijeme i na označavanje Krista kao pralik; kao što su i riječi proroka tako gledale na sadašnje vrijeme da su se također kao pralik budućega govorile, kako Jeronim veli nad Hošeom. Tako se dakle razlozi bogoštovnih propisa staroga zakona mogu uzeti dvostruko. Na jedan način, iz razloga božanskoga bogoštovlja koje je trebalo obdržavati za ono vrijeme. I ti su razlozi doslovni, bilo da pripadaju izbjegavanju idolopokloničkoga štovanja, bilo sjećanju na neka Božja dobročinstva, bilo uvođenju u božansku uzvišenost, ili također označavanju raspoloženja uma koje se tada zahtijevalo u onima koji časte Boga. Na drugi se način njihovi razlozi mogu navesti prema tome što su usmjereni na to da pralikom označe Krista. I tako imaju pralikovne i mistične razloge, bilo da se uzimaju iz samoga Krista i Crkve, što pripada alegoriji; bilo na običaje kršćanskoga naroda, što pripada moralnosti; bilo na stanje buduće slave, ukoliko se u nju uvodi po Kristu, što pripada anagogiji.

Odgovor na 1. prigovor: kao što je smisao metaforičkoga govora u Pismima doslovan, jer se riječi iznose radi toga da to označe, tako također značenja zakonskih obreda koja su spomen-činovi dobročinstava Božjih radi kojih su ustanovljeni, ili drugih takvih stvari koje su pripadale onome stanju, ne nadilaze red doslovnih uzroka. Stoga to što se navodi uzrok slavljenja Pashe jer je znak oslobođenja iz Egipta, i što je obrezanje znak saveza koji je Bog sklopio s Abrahamom, pripada doslovnom uzroku.

Odgovor na 2. prigovor: taj bi razlog vrijedio kada bi bogoštovni propisi bili dani samo zato da pralikom označe buduće, a ne zato da u sadašnjosti časte Boga.

Odgovor na 3. prigovor: kao što je u ljudskim zakonima rečeno da u općenitome imaju razlog, ali ne s obzirom na pojedinačne uvjete, nego su ovi po prosudbi onih koji ustanovljuju, tako također mnoga pojedinačna određenja u obredima staroga zakona nemaju nikakav doslovni uzrok, nego samo pralikovan; no u općenitome imaju također doslovni uzrok.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.