Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I-II, q. 102, a. 1

Imaju li bogoštovni propisi uzrok

Prigovor 1. Čini se da bogoštovni propisi nemaju uzrok. Jer nad onim iz Ef 2: zakon zapovijedi u uredbama obeskrijepivši, Glosa veli: „to jest, obeskrijepivši stari zakon što se tiče tjelesnih obdržavanja, uredbama, to jest evanđeoskim propisima, koji su iz razuma“. Ali ako su obdržavanja staroga zakona bila iz razuma, uzalud bi se obeskrijepila po razumnim uredbama novoga zakona. Dakle, bogoštovna obdržavanja staroga zakona nisu imala nikakav razlog.

Prigovor 2. Nadalje, stari je zakon naslijedio naravni zakon. Ali u naravnom je zakonu postojao neki propis koji nije imao nikakva razloga osim da se prokuša čovjekova poslušnost, kako veli Augustin u VIII. De Gen. ad litt., o zabrani drveta života. Dakle, i u starom je zakonu trebalo dati neke propise u kojima bi se prokušala čovjekova poslušnost, a koji po sebi ne bi imali nikakva razloga.

Prigovor 3. Nadalje, čovjekova se djela nazivaju moralnima ukoliko su od razuma. Ako dakle za bogoštovne propise postoji neki razlog, neće se razlikovati od moralnih propisa. Čini se dakle da bogoštovni propisi nemaju nikakav uzrok: razlog se naime propisa uzima iz nekoga uzroka.

Naprotiv, veli se u Ps 18: „Gospodinova je zapovijed bistra, prosvjetljuje oči“. Ali bogoštovni su propisi zapovijedi Božje. Dakle, bistri su. Što ne bi bilo kada ne bi imali razuman uzrok. Dakle, bogoštovni propisi imaju razuman uzrok.

Odgovaram: budući da mudracu pripada uređivati, prema Filozofu u I. Metaphys., ono što proizlazi iz božanske mudrosti mora biti uređeno, kako veli Apostol u Rim 13. A da bi pak nešto bilo uređeno, zahtijevaju se dvije stvari. Prvo naime, da se nešto usmjeri na dužnu svrhu, koja je počelo svega reda u stvarima koje treba činiti; za ono naime što se slučajno događa mimo nakane svrhe, ili što se ne čini ozbiljno nego u igri, kažemo da je neuređeno. Drugo treba da ono što je k svrsi bude razmjerno svrsi. I iz toga slijedi da se razlog onoga što je k svrsi uzima iz svrhe, kao što se razlog ustrojstva pile uzima iz piljenja, koje je njezina svrha, kako se veli u II. Physic. Očito je pak da su bogoštovni propisi, kao i svi drugi propisi zakona, ustanovljeni iz božanske mudrosti, stoga se veli u Pnz 4: „To je vaša mudrost i razumnost pred narodima“. Stoga je nužno reći da su bogoštovni propisi usmjereni na neku svrhu, iz koje se mogu navesti njihovi razumni uzroci.

Odgovor na 1. prigovor: za obdržavanja staroga zakona može se reći da su bez razloga s obzirom na to što sama djela u svojoj naravi nisu imala razlog, primjerice da se odjeća ne izrađuje od vune i lana. Mogla su ipak imati razlog iz usmjerenosti k drugome, ukoliko se naime time ili nešto pralikom označavalo, ili nešto isključivalo. Ali uredbe novoga zakona, koje se ponajprije sastoje u vjeri i ljubavi prema Bogu, iz same su naravi čina razumne.

Odgovor na 2. prigovor: zabrana drveta spoznaje dobra i zla nije bila zbog toga što bi to drvo po naravi bilo zlo, nego je ipak sama zabrana imala neki razlog iz usmjerenosti k drugome, ukoliko se naime time nešto pralikom označavalo. I tako također bogoštovni propisi staroga zakona imaju razlog u usmjerenosti k drugome.

Odgovor na 3. prigovor: moralni propisi prema svojoj naravi imaju razumne uzroke, kao: ne ubij, ne ukradi. No bogoštovni propisi imaju razumne uzroke iz usmjerenosti k drugome, kako je rečeno.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.