Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I-II, q. 1, a. 2

Je li to vlastito razumskoj naravi

Prigovor 1. Čini se da je djelovati radi cilja vlastito razumskoj naravi. Čovjek naime, čije je djelovati radi cilja, nikada ne djeluje radi nepoznatoga cilja. No mnoga su bića koja ne spoznaju cilj: ili zato što su posve lišena spoznaje, poput neosjetilnih stvorenja; ili zato što ne shvaćaju pojam cilja, poput nerazumnih životinja. Čini se dakle da je vlastito razumskoj naravi djelovati radi cilja.

Prigovor 2. Nadalje, djelovati radi cilja znači usmjeriti svoje djelovanje k cilju. No to je posao razuma. Dakle, ne priliči onima koja su lišena razuma.

Prigovor 3. Nadalje, dobro i cilj jest objekt volje. No volja je u razumu, kako se kaže u III. De anima. Dakle, djelovati radi cilja pripada samo razumskoj naravi.

Naprotiv, Filozof dokazuje u II. Physic. da „ne samo razum, nego i narav djeluje radi cilja“.

Odgovaram: svi djelatnici nužno djeluju radi cilja. Ako se naime od međusobno uređenih uzroka oduzme prvi, nužno se oduzimaju i drugi. Prvi je pak među svim uzrocima svršni uzrok. Čemu je razlog to što tvar ne postiže oblik osim prema tome što se pokreće od djelatnika, jer ništa samo sebe ne prevodi iz mogućnosti u čin. Djelatnik pak ne pokreće osim iz nakane cilja. Kad naime djelatnik ne bi bio određen na neki učinak, ne bi više činio ovo nego ono; za to dakle da proizvede određeni učinak, nužno je da bude određen na nešto pouzdano, što ima pojam cilja. To se pak određenje, kao što u razumskoj naravi biva po razumskoj težnji, koja se naziva voljom; tako u drugima biva po naravnom nagnuću, koje se naziva naravnom težnjom. Valja ipak razmotriti da nešto svojim djelovanjem ili gibanjem teži k cilju na dva načina: na jedan način kao ono što samo sebe pokreće k cilju, poput čovjeka; na drugi način kao od drugoga pokrenuto k cilju, kao što strijela teži k određenom cilju po tome što se pokreće od strijelca, koji svoje djelovanje usmjerava u cilj. Ona dakle bića koja imaju razum sama sebe pokreću k cilju jer imaju vlast nad svojim činima po slobodnoj odluci, koja je sposobnost volje i razuma. Ona pak koja su lišena razuma teže u cilj po naravnom nagnuću, takoreći pokrenuta od drugoga, a ne od samih sebe, budući da ne spoznaju pojam cilja; i stoga ništa u cilj ne mogu usmjeriti, nego ih u cilj samo drugi usmjerava. Naime, čitava se nerazumna narav uspoređuje s Bogom kao oruđe s glavnim djelatnikom, kako je gore navedeno. I stoga je vlastito razumskoj naravi da teži u cilj takoreći vodeći ili vodeći samu sebe k cilju; nerazumnoj pak naravi takoreći vođena ili vučena od drugoga: bilo u spoznati cilj, poput nerazumnih životinja; bilo u nespoznati cilj, poput onih koja su posve lišena spoznaje.

Odgovor na 1. prigovor: čovjek, kada sam po sebi djeluje radi cilja, spoznaje cilj; no kada biva od drugoga vođen ili vučen, recimo kada djeluje po zapovijedi drugoga ili kada se pokreće dok ga drugi goni, nije nužno da spoznaje cilj. I tako je u nerazumnim stvorenjima.

Odgovor na 2. prigovor: usmjeriti u cilj pripada onome što samo sebe vodi u cilj. Onoga pak što se od drugoga vodi u cilj jest bivati usmjereno u cilj. Što može pripadati nerazumnoj naravi, ali od nekoga tko posjeduje razum.

Odgovor na 3. prigovor: objekt je volje cilj i dobro općenito. Stoga ne može biti volje u onima koja su lišena razuma i intelekta, budući da ne mogu shvatiti opće; nego se u njima nalazi naravna ili osjetna težnja određena na neko pojedinačno dobro. Bjelodano je pak da se pojedinačni uzroci pokreću od općega uzroka, kao što upravitelj grada, koji smjera opće dobro, pokreće svojom zapovijeđu sve pojedinačne službe grada. I zato je nužno da se sve što je lišeno razuma pokreće u pojedinačne ciljeve od neke razumne volje koja se proteže na opće dobro, naime od božanske volje.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.