App., q. 2, a. 2
Je li ta kazna dragovoljna
Prigovor 1. Čini se da je ova kazna dragovoljna. Jer oni koji su u čistilištu pravedna su srca. No pravednost u srcu jest suobličiti svoju volju Božjoj, kako Augustin kaže (Serm. i in Ps 33). Dakle, budući da je Božja volja da budu kažnjeni, oni će trpjeti tu kaznu dragovoljno.
Prigovor 2. Nadalje, svaki mudar čovjek hoće ono bez čega ne može postići cilj koji ima pred očima. No oni koji su u čistilištu znaju da ne mogu postići slavu osim ako prvo ne budu kažnjeni. Dakle, oni bivaju kažnjeni dragovoljno.
Naprotiv, nitko ne traži da bude oslobođen od kazne koju dragovoljno podnosi. No oni koji su u čistilištu traže da budu oslobođeni, kako se vidi iz mnogih događaja ispripovijedanih u Dijalozima Grgurovim (iv, 40,65). Dakle, oni neće podnositi tu kaznu dragovoljno.
Odgovaram: za neku se stvar kaže da je dragovoljna na dva načina. Prvo, apsolutnim činom volje; i tako nijedna kazna nije dragovoljna, jer sam pojam kazne jest da bude protivna volji. Drugo, za neku se stvar kaže da je dragovoljna uvjetnim činom volje: tako je spaljivanje rane dragovoljno radi ponovnoga zadobivanja zdravlja. Stoga kazna može biti dragovoljna na dva načina. Prvo, zato što bivajući kažnjeni postižemo neko dobro, i tako sama volja preuzima kaznu, kao što se vidi u zadovoljštini, ili kada čovjek rado prihvaća kaznu te ne bi htio da nje nema, kao u slučaju mučeništva. Drugo, kada, premda ne stječemo nikakvo dobro kaznom, ne možemo postići dobro bez bivanja kažnjenim, kao u slučaju naravne smrti: i tada volja ne preuzima kaznu, i htjela bi biti od nje izbavljena; ali joj se podlaže, i u tom se pogledu za kaznu kaže da je dragovoljna. U ovom potonjem smislu za kaznu čistilišta kaže se da je dragovoljna. Neki, međutim, kažu da ona nije dragovoljna ni na koji način, jer su duše u čistilištu tako ispunjene patnjom da ne znaju da se čiste svojim bolima, te se smatraju osuđenima. Ali to je pogrešno, jer kada ne bi znale da će biti oslobođene, ne bi tražile molitve, kao što često čine. To je dostatno za odgovore na prigovore. Je li isto mjesto gdje se duše čiste i osuđeni kažnjavaju?
Prigovor 1. Čini se da nije isto mjesto gdje se duše čiste i osuđeni kažnjavaju. Jer kazna je osuđenih vječna, prema Mt 25,46: „Ovi će otići u muku vječnu [Vulg.: ‚oganj‘]“. No oganj je čistilišta privremen, kako Učitelj kaže (Sent. iv, D, 21). Dakle, prvi i potonji ne kažnjavaju se zajedno na istome mjestu: i posljedično ta mjesta nužno moraju biti različita.
Prigovor 2. Kazna pakla naziva se različitim imenima, kao u Ps 11,7: „Oganj i sumpor i ognjeni vihor“, itd., dok se kazna čistilišta naziva samo jednim imenom, naime ognjem. Dakle, oni se ne kažnjavaju istim ognjem i na istome mjestu.
Prigovor 3. Nadalje, Hugo od sv. Viktora kaže (De Sacram. ii, 16): „Vjerojatno je da se kažnjavaju na samim mjestima gdje su sagriješili“. A Grgur pripovijeda (Dial. iv, 40) da je German, biskup Kapue, našao Paskazija gdje se čisti u kupeljima. Dakle, oni se ne čiste na istome mjestu kao pakao, nego na ovome svijetu.
Naprotiv, Grgur kaže [Navod je iz sv. Augustina (De Civ. Dei i, 8)]: „Baš kao što u istom ognju zlato sja, a slama se dimi, tako u istom ognju grešnik gori, a izabrani se čisti“. Dakle, oganj čistilišta isti je kao oganj pakla: i stoga su oni na istome mjestu. Nadalje, sveti oci prije Kristova dolaska bili su na dostojnijem mjestu od onoga u kojem se duše sada čiste nakon smrti, budući da ondje nije bilo osjetilne boli. Pa ipak to je mjesto bilo spojeno s paklom, ili isto kao pakao: inače se za Krista, silazeći u limb, ne bi reklo da je sišao u pakao. Dakle, čistilište je ili blizu pakla, ili isto mjesto kao pakao.
Odgovaram: ništa nije jasno navedeno u Pismu o smještaju čistilišta, niti je moguće ponuditi uvjerljive razloge o tom pitanju. Vjerojatno je, međutim, i više u skladu s izrekama svetih ljudi i objavama danima mnogima, da postoji dvostruko mjesto čistilišta. Jedno, prema općem zakonu; i tako je mjesto čistilišta smješteno dolje i u blizini pakla, tako da je isti oganj koji muči osuđene u paklu i čisti pravedne u čistilištu; premda osuđeni, budući niži u zasluzi, bivaju predani nižem mjestu. Drugo je mjesto čistilišta prema povlastici: i tako se ponekad, kako čitamo, neki kažnjavaju na različitim mjestima, bilo da bi živi naučili, bilo da bi se mrtvima priteklo u pomoć, s obzirom na to da njihova kazna bivajući obznanjena živima može biti ublažena molitvama Crkve. Neki kažu, međutim, da je prema općem zakonu mjesto čistilišta ondje gdje čovjek griješi. To se ne čini vjerojatnim, budući da čovjek može biti kažnjen u isto vrijeme za grijehe počinjene na različitim mjestima. A drugi kažu da se prema općem zakonu kažnjavaju iznad nas, jer su između nas i Boga, s obzirom na svoje stanje. Ali to nije ni od kakve važnosti, jer oni se ne kažnjavaju zato što su iznad nas, nego zbog onoga što je najniže u njima, naime grijeha.
Odgovor na 1. prigovor: oganj čistilišta vječan je u svojoj supstanciji, ali privremen u svojem učinku čišćenja.
Odgovor na 2. prigovor: kazna pakla ima svrhu zlostavljanja, stoga se naziva imenima stvari koje nas ovdje običavaju mučiti. No glavna je svrha kazne čistilišta očistiti nas od ostataka grijeha; i posljedično samo se bol ognja pripisuje čistilištu, jer oganj čisti i sažiže.
Odgovor na 3. prigovor: ovaj razlog promatra točku posebne povlastice, a ne općega zakona.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.
Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.