Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

BARNABINA POSLANICA

Uvod o autorstvu i djelu

Djelo koje se tradicionalno naziva Barnabina poslanica najvjerojatnije nije napisao sveti Barnaba, levit s Cipra, apostolski propovjednik i suradnik svetoga Pavla poznat iz Djela apostolskih.

Sam autor u poslanici nigdje ne navodi svoje ime. Naziv „Barnabina poslanica” nalazi se u rukopisnoj predaji, a djelo je Barnabi počeo izričito pripisivati Klement Aleksandrijski potkraj II. stoljeća. Zbog njegova jezika, načina tumačenja Staroga zavjeta, povijesnih okolnosti koje pretpostavlja i odnosa prema židovstvu, suvremeni ga stručnjaci uglavnom smatraju djelom nepoznatoga ranokršćanskog pisca.

Poslanica je vjerojatno nastala nakon razorenja Jeruzalemskog hrama 70. godine, a prije ili tijekom prve trećine II. stoljeća. Često se pretpostavlja da je napisana u Egiptu, možda u Aleksandriji, zbog izrazito alegorijskoga načina tumačenja Svetoga pisma, ali mjesto nastanka nije moguće sa sigurnošću odrediti.

Ovo djelo nije dio kanona Novoga zavjeta. Ipak, bilo je veoma cijenjeno u pojedinim zajednicama rane Crkve i sačuvano je među spisima apostolskih otaca.

Autor nastoji pokazati kako se starozavjetni propisi trebaju razumjeti duhovno i kristološki. Njegova tumačenja često su vrlo alegorijska, a njegov govor o Židovima i Savezu ponekad je izrazito polemičan. Takve tvrdnje treba čitati kao svjedočanstvo pogleda nepoznatoga ranokršćanskog autora, a ne kao tvrdnju da je svako pojedino tumačenje obvezujući nauk Crkve.


I.

1. Pozdravljam vas, sinovi i kćeri, u miru, u ime Gospodina koji nas je ljubio.

2. Budući da su Božje odredbe prema vama velike i bogate, prekomjerno se i neizmjerno radujem vašim blaženim i slavnim duhovima. Tako ste duboko primili usađenu milost duhovnoga dara.

3. Zbog toga još više čestitam samomu sebi, nadajući se spasenju, jer uistinu vidim da je na vas izliven Duh iz bogatoga izvora Gospodnjega. Toliko me zadivio željeni pogled na vas.

4. Uvjeren u to i svjestan da sam, govoreći među vama, mnogo toga spoznao, znam da mi je Gospodin bio suputnik na putu pravednosti. Zato sam posve potaknut ljubiti vas više od vlastite duše, jer u vama prebivaju velika vjera i ljubav u nadi njegova života.

5. Razmislio sam, dakle, da će mi, pobrinem li se za vas i podijelim li s vama dio onoga što sam primio, služenje takvim duhovima biti na nagradu. Zato sam nastojao malo-pomalo pisati vam kako biste uz svoju vjeru imali i savršenu spoznaju.

6. Tri su, dakle, Gospodinove odredbe: nada života, koja je početak i svršetak naše vjere; pravednost, koja je početak i svršetak suda; te ljubav očitovana u radosti i veselju, koja svjedoči djelima pravednosti.

7. Gospodar nam je po prorocima obznanio prošlo i sadašnje, a dao nam je i prvine kušanja onoga što će doći. Gledajući kako se sve pojedinačno ostvaruje kao što je rekao, moramo mu u strahu prinositi još bogatiji i uzvišeniji prinos.

8. A ja ću vam, ne kao učitelj, nego kao jedan od vas, pokazati nekoliko stvari zbog kojih ćete se radovati u sadašnjim okolnostima.

II.

1. Budući da su dani zli i da sam djelatnik zla ima vlast, moramo paziti na sebe i istraživati Gospodinove odredbe.

2. Pomoćnici naše vjere jesu strah i strpljivost, a saveznici su nam velikodušna ustrajnost i uzdržljivost.

3. Dok to ostaje čisto pred Gospodinom, zajedno se s njima raduju mudrost, razumijevanje, znanje i spoznaja.

4. Gospodin nam je preko svih proroka objavio da mu nisu potrebne ni žrtve, ni paljenice, ni prinosi. Tako na jednom mjestu govori:

5.

Što će mi mnoštvo vaših žrtava? govori Gospodin.
Sit sam paljenica; sala jaganjaca i krvi bikova i jaraca ne želim,
pa ni kada dolazite da se pojavite preda mnom.
Tko je to tražio iz vaših ruku?
Nećete više gaziti mojim predvorjem.
Ako prinesete fino brašno, uzalud je;
kâd mi je odvratan;
vaših mlađaka i subota ne mogu podnositi.

6. To je, dakle, dokinuo kako bi novi zakon našega Gospodina Isusa Krista, oslobođen jarma prisile, imao prinos koji nije načinjen ljudskim rukama.

7. Ponovno im govori:

Jesam li zapovjedio vašim ocima kada su izlazili iz zemlje egipatske da mi prinose paljenice i žrtve?

8. Nisam li im, naprotiv, zapovjedio ovo:

Neka nitko od vas u svojem srcu ne pamti zlo protiv bližnjega i ne ljubite lažne zakletve.

9. Ako nismo nerazumni, moramo shvatiti nakanu dobrote našega Oca. On nam govori želeći da ne lutamo poput njih, nego da tražimo kako ćemo mu pristupiti.

10. Nama, dakle, govori ovako:

Žrtva je Gospodinu skrušeno srce;
ugodan je miomiris Gospodinu srce koje slavi svojega Stvoritelja.

Stoga, braćo, moramo pomno paziti na svoje spasenje, da Zli ne bi u nas krišom unio zabludu i izbacio nas iz našega života.

III.

1. O tome im ponovno govori:

Zašto postite meni, govori Gospodin, tako da se danas u vici čuje vaš glas?
Nisam izabrao takav post, govori Gospodin,
niti da čovjek ponižava svoju dušu.

2.

Pa kada biste svili vrat kao obruč, odjenuli kostrijet i prostrli pepeo pod sebe,
ni tada to ne biste nazvali prihvatljivim postom.

3. Nama pak govori:

Evo posta koji sam izabrao, govori Gospodin:
razriješi svaku svezu nepravde,
raskini stege nasilnih pogodaba,
pusti potlačene na slobodu
i rastrgni svaki nepravedni zapis.
Lomi svoj kruh gladnima;
vidiš li gola, odjeni ga;
uvedi beskućnike u svoj dom.
Vidiš li ponižena, nemoj ga prezreti,
niti se skrivaj od pripadnika vlastitoga roda.

4.

Tada će tvoje svjetlo zasjati kao jutro
i tvoje će ozdravljenje brzo osvanuti.
Pred tobom će ići pravednost,
a slava Božja obavit će te.

5.

Tada ćeš zavapiti i Bog će te uslišati;
dok još budeš govorio, reći će: Evo me!
Ukloniš li od sebe jaram, upiranje prstom i mrmljanje,
dadneš li gladnomu kruh iz svoje duše
i smiluješ li se poniženoj duši.

6. Strpljivi je Gospodin, braćo, predvidio da će narod koji je pripravio u svojem Ljubljenome povjerovati u nedužnosti. Zato nam je sve unaprijed objavio kako se kao novopridošlice ne bismo razbili o njihov zakon.

IV.

1. Moramo, dakle, pomno istraživati sadašnje prilike i tražiti ono što nas može spasiti. Potpuno pobjegnimo od svih djela bezakonja da nas djela bezakonja ne svladaju. Zamrzimo zabludu sadašnjega vremena kako bismo bili ljubljeni u budućemu.

2. Ne dajmo svojoj duši slobodu da trči zajedno s grešnicima i opakima, da im ne bismo postali slični.

3. Približila se posljednja sablazan, o kojoj je pisano, kako govori Henok. Gospodar je zbog toga skratio vremena i dane kako bi njegov Ljubljeni požurio i došao do svoje baštine.

4. Prorok također govori:

Deset će kraljevstava kraljevati na zemlji,
a poslije njih ustat će malen kralj,
koji će poniziti trojicu kraljeva.

5. Daniel slično govori o istome:

Vidjeh četvrtu zvijer, opaku, snažnu i strašniju od svih zemaljskih zvijeri.
Iz nje izraste deset rogova,
a između njih malen rog kao izdanak,
koji ponizi tri velika roga.

6. Morate, dakle, razumjeti. Još vas nešto molim kao jedan od vas, koji svakoga pojedinog ljubim više od vlastite duše: sada pazite na sebe i ne budite slični nekima koji gomilaju grijehe govoreći: „Savez pripada i njima i nama.”

7. Pripada nama. Oni su ga potpuno izgubili upravo kada ga je Mojsije primio. Pismo, naime, govori:

Mojsije je na gori postio četrdeset dana i četrdeset noći te primio Savez od Gospodina: kamene ploče napisane prstom Gospodinove ruke.

8. Ali okrenuvši se idolima, izgubili su ga. Gospodin, naime, govori:

Mojsije, Mojsije, siđi brzo, jer je bezakonje počinio tvoj narod koji si izveo iz zemlje egipatske.

Mojsije je razumio i bacio dvije ploče iz svojih ruku. Njihov je Savez bio razbijen kako bi Savez Ljubljenoga Isusa bio zapečaćen u našim srcima nadom vjere u njega.

9. Želio sam mnogo toga napisati, ne kao učitelj, nego kako dolikuje onomu koji vas ljubi i ne želi propustiti ništa od onoga što imamo. Zato sam nastojao pisati vam, ja koji sam najmanji pred vašom ljubavlju.

Pazimo, dakle, u posljednjim danima. Čitavo vrijeme naše vjere neće nam ništa koristiti ako se sada, u bezakono vrijeme i pred budućim sablaznima, ne odupremo kako dolikuje sinovima Božjim, da Crni ne bi pronašao ulaz.

10. Bježimo od svake ispraznosti i posve zamrzimo djela zloga puta. Nemojte se odvajati i živjeti osamljeno kao da ste već opravdani, nego se okupljajte i zajednički istražujte ono što svima koristi.

11. Pismo, naime, govori:

Jao onima koji su mudri u vlastitim očima
i razumni sami pred sobom.

Postanimo duhovni; postanimo savršen hram Bogu. Koliko je u našoj moći, vježbajmo se u strahu Božjem i borimo se čuvati njegove zapovijedi kako bismo se radovali njegovim odredbama.

12. Gospodin će nepristrano suditi svijetu. Svatko će primiti prema svojim djelima. Ako je dobar, njegova će pravednost ići pred njim; ako je zao, pred njim je plaća njegove zloće.

13. Ne smijemo se, kao pozvani, opustiti i zaspati nad svojim grijesima, da zli knez ne bi zadobio vlast nad nama i izbacio nas iz Gospodinova kraljevstva.

14. Shvatite još nešto, braćo moja. Kada vidite da je u Izraelu bilo učinjeno toliko znamenja i čudesa, a ipak su bili napušteni, pazimo da se za nas ne bi ostvarilo ono što je napisano:

Mnogo je pozvanih, a malo izabranih.

V.

1. Gospodin je zbog toga podnio da njegovo tijelo bude predano propadanju kako bismo bili očišćeni oproštenjem grijeha, koje primamo krvlju njegova poškropljenja.

2. O njemu je napisano nešto što se odnosi na Izrael, a nešto što se odnosi na nas:

Bio je ranjen zbog naših bezakonja
i satrven zbog naših grijeha.
Njegovim smo ranama izliječeni.
Kao ovca bio je odveden na klanje
i kao janje nijemo pred onim koji ga striže.

3. Moramo, dakle, izobilno zahvaljivati Gospodinu jer nam je objavio prošlo, poučio nas o sadašnjemu i nije nas ostavio bez razumijevanja budućega.

4. Pismo govori:

Mreža se ne razapinje bez razloga pred pticama.

To znači da pravedno propada čovjek koji poznaje put pravednosti, ali samoga sebe odvodi na put tame.

5. Razmotrite još ovo, braćo moja. Ako je Gospodin, koji je Gospodar čitavoga svijeta i kojemu je Bog od postanka svijeta rekao: „Načinimo čovjeka na svoju sliku i priliku”, podnio trpjeti za naše duše, kako je onda podnio stradati od ljudskih ruku?

6. Naučite. Proroci su, primivši milost od njega, prorokovali o njemu. A on je, zato što se morao očitovati u tijelu, podnio trpljenje da uništi smrt i pokaže uskrsnuće od mrtvih.

7. Tako je ispunio obećanje dano ocima i pripravio sebi novi narod. Dok je još bio na zemlji pokazao je da će, nakon što izvede uskrsnuće, sam izvršiti sud.

8. Konačno, poučavao je Izrael, činio tolika znamenja i čudesa, naviještao mu i veoma ga ljubio.

9. Kada je izabrao vlastite apostole koji su trebali propovijedati njegovo Evanđelje - ljude koji su bili grešnici iznad svake mjere, da pokaže kako nije došao zvati pravednike, nego grešnike - tada je očitovao da je Sin Božji.

10. Da nije došao u tijelu, ljudi ga ne bi mogli gledati i ostati spašeni. Oni, naime, ne mogu uprijeti pogled ni u sunčeve zrake, premda je sunce, koje će jednom prestati postojati, djelo njegovih ruku.

11. Sin Božji došao je, dakle, u tijelu kako bi dovršio puninu grijehâ onih koji su na smrt progonili njegove proroke.

12. Zbog toga je podnio trpljenje. Bog, naime, govori da rane njegova tijela dolaze od njih:

Kada udare vlastitoga pastira,
tada će se izgubiti ovce stada.

13. On je sam htio tako trpjeti jer je morao trpjeti na drvetu. Onaj koji je o njemu prorokovao govori:

Sačuvaj moju dušu od mača.

I:

Prikuj moje tijelo,
jer su protiv mene ustale skupine zlikovaca.

14. Ponovno govori:

Evo, predao sam svoja leđa bičevima,
a svoje obraze udarcima;
lice sam svoje postavio kao tvrdu stijenu.

VI.

1. Kada je izvršio zapovijed, što govori?

Tko se parbi sa mnom? Neka mi se usprotivi.
Tko se pravda protiv mene? Neka pristupi sluzi Gospodnjemu.

2.

Jao vama, jer ćete svi ostarjeti kao odjeća
i moljac će vas izjesti.

Budući da je postavljen poput tvrda kamena radi lomljenja, prorok ponovno govori:

Evo, postavljam u temelje Siona dragocjen kamen,
izabran, ugaoni i častan.

3. Što zatim govori?

Tko se u njega uzda, živjet će dovijeka.

Je li, dakle, naša nada položena u običan kamen? Nipošto. Riječ je o tome da je Gospodin svoje tijelo postavio u snazi. Govori:

Postavio me kao tvrdu stijenu.

4. Prorok ponovno govori:

Kamen koji odbaciše graditelji
postade zaglavni kamen.

I ponovno:

Ovo je velik i čudesan dan koji učini Gospodin.

5. Pišem vam jednostavnije kako biste razumjeli, ja koji sam najmanji pred vašom ljubavlju.

6. Što prorok ponovno govori?

Opkoli me skupina zlikovaca;
okružili su me kao pčele saće.

I:

Za moju su odjeću bacili kocku.

7. Budući da se trebao očitovati u tijelu i trpjeti, njegova je muka bila unaprijed objavljena. Prorok govori o Izraelu:

Jao njihovoj duši, jer su protiv sebe skovali zao naum govoreći:
Svežimo Pravednika jer nam je nekoristan.

8. Što im drugi prorok, Mojsije, govori?

Ovako govori Gospodin Bog:
Uđite u dobru zemlju koju je Gospodin prisegom obećao Abrahamu, Izaku i Jakovu.
Baštinite zemlju kojom teku mlijeko i med.

9. A što govori spoznaja? Naučite:

Uzdajte se u Isusa koji će vam se očitovati u tijelu.

Čovjek je, naime, zemlja koja trpi jer je Adam bio oblikovan od lica zemlje.

10. Što, dakle, znače riječi: „U dobru zemlju, zemlju kojom teku mlijeko i med”?

Blagoslovljen naš Gospodin, braćo, koji je u nas stavio mudrost i razumijevanje svojih tajna! Prorok, naime, izriče Gospodinovu prispodobu. Tko će je shvatiti osim onoga koji je mudar, razuman i ljubi svojega Gospodina?

11. Obnovivši nas oproštenjem grijeha, načinio nas je novim oblikom, da imamo dušu poput djece, kao da nas ponovno stvara.

12. Pismo govori o nama kada Bog kaže Sinu:

Načinimo čovjeka na svoju sliku i priliku.
Neka gospodare zemaljskim zvijerima, nebeskim pticama i morskim ribama.

Vidjevši naše lijepo stvorenje, Gospodin je rekao:

Rastite, množite se i napunite zemlju.

To je rekao Sinu.

13. Ponovno ću ti pokazati kako govori o nama. U posljednja je vremena učinio drugo stvaranje. Gospodin govori:

Evo, posljednje činim poput prvoga.

O tome je prorok navijestio:

Uđite u zemlju kojom teku mlijeko i med te zagospodarite njome.

14. Vidite, dakle: iznova smo stvoreni, kao što ponovno govori preko drugoga proroka:

Evo, govori Gospodin, iz njih ću odstraniti kamena srca
i u njih staviti srca od mesa.

On se, naime, trebao očitovati u tijelu i nastaniti se u nama.

15. Sveto je Gospodinovo prebivalište, braćo moja, stan našega srca.

16. Gospodin ponovno govori:

U čemu ću se pojaviti pred Gospodinom, svojim Bogom, i biti proslavljen?

Govori:

Ispovijedat ću te u zajednici svoje braće
i pjevati ti usred zajednice svetih.

Mi smo, dakle, oni koje je uveo u dobru zemlju.

17. Što su mlijeko i med? Dijete se najprije hrani medom, a zatim mlijekom. Tako ćemo i mi, oživljeni vjerom u obećanje i Riječju, živjeti gospodareći zemljom.

18. Već smo naveli:

Neka rastu i množe se i neka gospodare ribama, pticama i zemaljskim životinjama.

Tko sada može gospodariti zvijerima, ribama ili nebeskim pticama? Moramo razumjeti da gospodarenje označava vlast kojom netko zapovijeda i vlada.

19. Ako se to sada ne ostvaruje, onda nam je rekao kada će se ostvariti: kada i mi budemo usavršeni kako bismo postali baštinici Gospodinova Saveza.

VII.

1. Shvatite, dakle, djeco radosti, da nam je dobri Gospodin sve unaprijed objavio kako bismo znali komu moramo zahvaljivati i koga u svemu hvaliti.

2. Ako je Sin Božji, premda je Gospodin i budući Sudac živih i mrtvih, trpio da bi nas njegova rana oživila, vjerujmo da Sin Božji nije mogao trpjeti ni zbog čega drugoga nego radi nas.

3. Kada je bio raspet, napojen je octom i žuči. Čujte kako su to unaprijed pokazali hramski svećenici. Budući da je bila napisana zapovijed: „Tko ne bude držao post, neka bude pogubljen”, Gospodin je to zapovjedio zato što je sam trebao prinijeti posudu svojega Duha kao žrtvu za naše grijehe, da bi se ispunio i pralik Izaka prinesena na žrtveniku.

4. Što govori u proroku?

Neka jedu od jarca koji se za vrijeme posta prinosi za sve grijehe.

Pazite pomno:

Neka svi svećenici sami jedu neopranu utrobu s octom.

5. Zašto?

Budući da ćete mene, koji ću prinijeti svoje tijelo za grijehe svojega novog naroda, napojiti žuči pomiješanom s octom, jedite vi sami dok narod posti i tuguje u kostrijeti i pepelu.

Tako je pokazao da mora trpjeti od njihovih ruku.

6. Pazite što je zapovjedio:

Uzmite dva lijepa i međusobno slična jarca i prinesite ih.
Neka svećenik jednoga uzme kao paljenicu za grijehe.

7. A što će učiniti s drugim?

Jedan neka bude proklet.

Pazite kako se očituje Isusov pralik.

8.

Svi pljunite na njega, probodite ga i oko njegove glave stavite grimiznu vunu.
Zatim neka bude otjeran u pustinju.

Kada se to izvrši, onaj koji vodi jarca odnese ga u pustinju, skine vunu i položi je na grm koji se zove rahēl, čije izdanke običavamo jesti kada ih nađemo u polju. Samo je plod toga trnovitog grma sladak.

9. Što to znači? Pazite: jedan je jarac na žrtveniku, a drugi proklet; i upravo je prokleti okrunjen. Kada ga ugledaju u onaj dan, odjevena u dugu grimiznu haljinu oko tijela, reći će:

Nije li to onaj kojega smo nekoć raspeli, prezreli, proboli i popljuvali?
Uistinu, to je onaj koji je tada govorio da je Sin Božji.

10. Kako je sličan drugomu jarcu? Zato se govori da jarci moraju biti lijepi, jednaki i slični, kako bi se, kada ga tada ugledaju gdje dolazi, začudili sličnosti s jarcem. Vidite, dakle, pralik Isusa koji je trebao trpjeti.

11. A što znači to da vunu polažu među trnje? To je pralik Isusa postavljen za Crkvu. Tko želi uzeti grimiznu vunu, mora mnogo trpjeti zbog strašna trnja i u nevolji je zadobiti.

Tako govori:

Oni koji me žele vidjeti i dosegnuti moje Kraljevstvo moraju me zadobiti kroz nevolju i trpljenje.

VIII.

1. Što mislite, kakav je pralik u zapovijedi da Izraelci prinesu junicu - ljudi čiji su grijesi potpuni - da je zakolju i spale, a da zatim djeca uzmu pepeo, stave ga u posude, omotaju grimiznu vunu oko drveta - ponovno vidite pralik križa i grimiznu vunu - dodaju izop te potom poškrope svakoga pojedinca iz naroda kako bi se očistili od grijeha?

2. Shvatite kako vam jednostavno govori: junica je Isus; grešni ljudi koji je prinose jesu oni koji su njega predali na klanje. Nakon toga više nema tih ljudi i više nema slave grešnikâ.

3. Djeca koja škrope jesu oni koji su nam navijestili oproštenje grijeha i očišćenje srca. Njima je dao vlast propovijedati Evanđelje. Bilo ih je dvanaest kao svjedočanstvo za dvanaest plemena Izraelovih.

4. Zašto su trojica dječaka koji škrope? Kao svjedočanstvo o Abrahamu, Izaku i Jakovu, jer su oni veliki pred Bogom.

5. Što znači vuna na drvetu? Da je Isusovo kraljevstvo povezano s drvetom križa i da će oni koji se u njega uzdaju živjeti dovijeka.

6. Zašto su zajedno vuna i izop? Zato što će u njegovu kraljevstvu biti zlih i nečistih dana u kojima ćemo biti spašeni. Onaj čije tijelo boli liječi se nečistoćom izopa.

7. Ono što se tako dogodilo nama je jasno, a njima je tamno jer nisu poslušali Gospodinov glas.

IX.

1. Ponovno govori o ušima, pokazujući kako je obrezao naše srce. Gospodin preko proroka govori:

Poslušali su me sluhom uha.

I ponovno:

Oni koji su daleko čut će sluhom
i upoznat će ono što sam učinio.

I:

Obrežite svoja srca, govori Gospodin.

2. Ponovno govori:

Čuj, Izraele, ovako govori Gospodin, Bog tvoj.

I Duh Gospodnji ponovno prorokuje:

Tko želi živjeti dovijeka,
neka sluhom posluša glas mojega Sluge.

3. Ponovno govori:

Čuj, nebo, i poslušaj, zemljo, jer je Gospodin progovorio.

I:

Čujte riječ Gospodnju, knezovi ovoga naroda.

I ponovno:

Čujte, djeco, glas koji viče u pustinji.

Obrezao je, dakle, naše uši kako bismo čuli Riječ i povjerovali.

4. Ali i obrezanje u koje se oni uzdaju ukinuto je. Bog nije rekao da obrezanje mora biti tjelesno, nego su oni prestupili jer ih je zao anđeo zaveo.

5. Govori im:

Ovako govori Gospodin, Bog vaš - ovdje nalazim zapovijed -
ne sijte među trnjem; obrežite se svojemu Gospodinu.

A što dalje govori?

Obrežite svoja srca i ne otvrdnjujte svoju šiju.

Ponovno:

Evo, govori Gospodin, svi su narodi neobrezani na tijelu,
a ovaj je narod neobrezan u srcu.

6. Možda ćeš reći: „Narod je obrezan kao znak Saveza.” Ali obrezuju se i svi Sirijci, Arapi i svećenici idolâ. Pripadaju li stoga i oni Savezu? I Egipćani se obrezuju.

7. Naučite obilno o svemu, djeco ljubavi. Abraham, koji je prvi uveo obrezanje, obrezao je gledajući u Duhu prema Isusu, primivši nauk triju slova.

8. Pismo govori:

Abraham obreza iz svojega doma osamnaest i tristo muškaraca.

Koja mu je spoznaja bila dana? Primijetite da najprije navodi osamnaest, a zatim, odvojeno, tristo.

Osamnaest se grčkim slovima piše ΙΗ: jota označuje deset, a eta osam. Tako dobivaš prva dva slova imena Isus - ΙΗΣΟΥΣ.

Budući da je križ u slovu Τ - tau trebao imati milost, navodi i tristo, jer tau brojčano označuje tristo. U dva slova, dakle, označuje Isusa, a u jednom križ.

9. To zna Onaj koji je u nas položio usađeni dar svojega nauka. Nitko od mene nije čuo istinitiju riječ, ali znam da ste je vi dostojni.

X.

1. Kada je Mojsije rekao:

Ne jedite svinje, ni orla, ni grabljivice oštrih krila, ni gavrana, niti ribe koja na sebi nema ljuske,

primio je u svojem razumijevanju tri nauka.

2. Konačno im u Ponovljenom zakonu govori:

Izložit ću ovomu narodu svoje odredbe.

Zapovijed Božja, dakle, nije jednostavno zabrana određene hrane, nego je Mojsije govorio u Duhu.

3. O svinji je rekao ovo:

Ne vezuj se uz ljude koji su poput svinja.

Kada takvi žive u obilju, zaboravljaju Gospodina, a kada oskudijevaju, priznaju Gospodina. Tako i svinja, dok jede, ne poznaje svojega gospodara; kada ogladni, skviči, a čim dobije hranu, ponovno šuti.

4.

Ne jedi orla, grabljivicu oštrih krila, lunju ni gavrana.

To znači:

Ne vezuj se uz takve ljude niti im postani sličan.

Oni ne znaju trudom i znojem pribavljati sebi hranu, nego u svojem bezakonju otimaju tuđe. Vrebaju, pretvarajući se da žive nedužno, i promatraju koga bi zbog svoje pohlepe opljačkali. Tako i te ptice ne pribavljaju same sebi hranu, nego besposleno sjede i traže kako bi proždrle tuđe meso. One su po svojoj zloći pošast.

5.

Ne jedi murinu, hobotnicu ni sipu.

To znači:

Ne vezuj se uz ljude koji su potpuno bezbožni i već osuđeni na smrt.

Te su životinje, prema tadašnjem shvaćanju, proklete jer borave u dubinama i ne plivaju kao ostale ribe, nego prebivaju na dnu ponora.

6.

Ne jedi zeca.

Zašto?

Ne budi onaj koji kvari dječake niti postani sličan takvima.

Autor to povezuje s tadašnjim vjerovanjem da zec svake godine dobiva još jedan tjelesni otvor.

7.

Ne jedi ni hijenu.

To znači:

Ne budi preljubnik ni razvratnik i ne budi sličan takvima.

Autor to povezuje s drevnim vjerovanjem da hijena iz godine u godinu mijenja spol te je jednom mužjak, a drugi put ženka.

8. S pravom je, prema autorovu tumačenju, omrznuo i lasicu:

Ne postani poput onih za koje slušamo da ustima čine bezakonje.

To povezuje s drevnim vjerovanjem da lasica začinje kroz usta.

9. Mojsije je, dakle, glede hrane primio tri nauka i govorio u Duhu. Oni su, međutim, zbog tjelesne požude njegove riječi shvatili samo kao propise o jelu.

10. David prima spoznaju o ista tri nauka i govori:

Blažen čovjek koji ne ide na vijeće bezbožnih,

kao ribe koje se u tami kreću prema dubinama;

i ne stoji na putu grešnikâ,

poput onih koji se naizgled boje Gospodina, ali griješe kao svinja;

i ne sjeda na sjedalo pogubnikâ,

poput ptica koje sjede iščekujući plijen.

Sada imate potpuno tumačenje hrane.

11. Mojsije ponovno govori:

Jedite sve što ima razdvojeno kopito i preživa.

Što to znači? Takva životinja, primajući hranu, poznaje onoga koji je hrani te se, počivajući u njemu, raduje.

Zapovijed, dakle, znači:

Vežite se uz one koji se boje Gospodina;
uz one koji u svojem srcu razmatraju primljenu odredbu Riječi;
uz one koji govore o Gospodinovim odredbama i čuvaju ih;
uz one koji znaju da je razmatranje djelo radosti
i koji ponovno prebiru Gospodinovu riječ.

Što znači razdvojeno kopito? Pravednik hodi u ovome svijetu, ali istodobno očekuje sveti budući vijek. Vidite kako je Mojsije, prema autorovu tumačenju, dobro postavio zakon.

12. Kako su oni to mogli shvatiti ili razumjeti? Mi smo pak, pravilno razumjevši zapovijedi, o njima progovorili kako je Gospodin htio. Zato su naše uši i srca obrezani da to možemo razumjeti.

XI.

1. Istražimo je li Gospodinu bilo stalo unaprijed objaviti vodu i križ. O vodi je za Izrael napisano kako neće prihvatiti krštenje koje donosi oproštenje grijeha, nego će graditi za sebe.

2. Prorok govori:

Zaprepasti se, nebo, i neka se zemlja nad time još više zgrozi,
jer je ovaj narod počinio dva zla:
ostavili su mene, izvor života,
i iskopali sebi jamu smrti.

3.

Zar je moja sveta gora Sinaj pusta stijena?
Bit ćete poput ptičjih mladunaca kojima je oduzeto gnijezdo.

4. Prorok ponovno govori:

Ja ću ići pred tobom, poravnat ću gore,
razbiti mjedena vrata i slomiti željezne zasune.
Dat ću ti mračna, skrivena i nevidljiva blaga
da spoznaju kako sam ja Gospodin Bog.

5.

Stanovat ćeš u visokoj spilji čvrste stijene.
Njegova je voda pouzdana.
Vidjet ćete Kralja u slavi
i vaša će duša razmatrati strah Gospodnji.

6. U drugome proroku ponovno govori:

Onaj koji to čini bit će kao drvo zasađeno uz tokove voda,
koje svoj plod donosi u svoje vrijeme
i kojemu lišće ne vene.
Sve što čini uspjet će.

7.

Nisu takvi bezbožnici, nisu takvi,
nego su poput pljeve koju vjetar odnosi s lica zemlje.
Zato bezbožnici neće ustati na sudu
ni grešnici u vijeću pravednih.
Gospodin poznaje put pravednih,
a put bezbožnika propada.

8. Shvaćate li kako je na istome mjestu odredio vodu i križ? To znači:

Blaženi su oni koji su, uzdajući se u križ, sišli u vodu.

Za nagradu govori: „U svoje ću vrijeme uzvratiti.” A kada kaže da lišće neće uvenuti, znači da će svaka riječ koja iz vaših usta iziđe u vjeri i ljubavi mnogima biti na obraćenje i nadu.

9. Drugi prorok ponovno govori:

Jakovljeva je zemlja bila hvaljena više od svake zemlje.

To znači da Bog proslavlja posudu svojega Duha.

10. Što zatim govori?

Tekla je rijeka s desne strane
i iz nje su rasla prekrasna stabla.
Tko bude jeo s njih, živjet će dovijeka.

11. To znači da u vodu silazimo puni grijeha i nečistoće, a izlazimo donoseći plod, imajući u srcu strah i nadu u Isusa po Duhu.

A riječi:

Tko bude jeo od njih, živjet će dovijeka,

znače:

Tko čuje ono što se govori i povjeruje, živjet će dovijeka.

XII.

1. O križu ponovno određuje u drugome proroku koji govori:

Kada će se to ispuniti?
Kada krv bude kapala s drveta.

Ponovno imaš svjedočanstvo o križu i o Onome koji je trebao biti raspet.

2. Kada su tuđinci napali Izrael, Duh je govorio Mojsijevu srcu da učini pralik križa i Onoga koji je trebao trpjeti. Tako ih je trebao podsjetiti da će zauvijek biti napadani ako se u njega ne uzdaju.

Mojsije je usred boja postavio jedno oružje na drugo, stao više od svih i raširio ruke. Tada je Izrael ponovno pobjeđivao, a kada bi ih spustio, Izraelci bi ginuli.

3. Zašto? Da bi spoznali kako ne mogu biti spašeni ako se ne uzdaju u njega.

4. U drugome proroku ponovno govori:

Cijeli sam dan pružao svoje ruke
prema neposlušnu narodu koji protuslovi mojemu pravednom putu.

5. Kada je Izrael padao, Mojsije je ponovno načinio pralik Isusa, pokazujući da on mora trpjeti, ali da će onaj za kojega budu mislili da je mrtav oživljivati. Gospodin je pustio da ih grizu zmije i oni su umirali, jer je preko zmije u Evi nastao prijestup.

6. Premda je Mojsije zapovjedio: „Nećete imati ni lijevanoga ni rezbarenoga lika za svojega Boga”, sam je načinio lik kako bi pokazao Isusov pralik. Načinio je mjedenu zmiju, uzvisio je i pozvao narod navještajem.

7. Kada su se okupili, molili su Mojsija da za njih prinese prošnju radi njihova ozdravljenja. Mojsije im je rekao:

Kada nekoga od vas ugrize zmija, neka pristupi zmiji postavljenoj na drvo.
Neka se s pouzdanjem nada i vjeruje da ona, premda mrtva, može dati život,
i odmah će biti spašen.

Tako su i činili. I u tome ponovno imaš Isusovu slavu jer je sve u njemu i sve je za njega.

8. Što Mojsije ponovno kaže Isusu, sinu Nunovu - Jošui, čije je ime na grčkom jednako imenu Isus - kada mu je dao to ime kao proroku, da bi čitav narod čuo kako Otac objavljuje sve o svojem Sinu Isusu?

9. Kada ga je poslao kao izvidnika zemlje, rekao je Isusu, sinu Nunovu:

Uzmi knjigu u svoje ruke i napiši što govori Gospodin:
Sin Božji u posljednjim će danima iz korijena istrijebiti sav Amalekov dom.

10. Ponovno vidiš Isusa: ne kao sina čovječjega, nego kao Sina Božjega koji se u praliku očituje u tijelu.

Budući da su trebali govoriti kako je Krist samo sin Davidov, sam David, bojeći se i razumijevajući zabludu grešnika, prorokuje:

Reče Gospodin Gospodinu mojemu:
Sjedi mi zdesna dok ne položim tvoje neprijatelje
za podnožje tvojim nogama.

11. Izaija ponovno govori:

Gospodin reče mojemu Kristu i Gospodinu,
kojega sam prihvatio za desnicu,
da mu se narodi pokore;
pred njim ću razbiti snagu kraljeva.

Vidite kako ga David naziva Gospodinom, a ne samo svojim sinom.

XIII.

1. Pogledajmo baštini li ovaj narod ili onaj prvi te pripada li Savez nama ili njima.

2. Poslušajte što Pismo govori o narodima:

Izak je molio za svoju ženu Rebeku jer je bila nerotkinja, i ona je začela.
Rebeka je zatim otišla pitati Gospodina.
Gospodin joj reče:
Dva su naroda u tvojoj utrobi
i dva puka u tvojem krilu.
Jedan će narod nadvladati drugi
i stariji će služiti mlađemu.

3. Morate razumjeti što označuju Izak i Rebeka te na koje je narode pokazao govoreći da je ovaj narod veći od onoga.

4. Jakov u drugome proroštvu govori još jasnije svojemu sinu Josipu:

Evo, Gospodin me nije lišio tvojega lica.
Dovedi mi svoje sinove da ih blagoslovim.

5. Josip je doveo Efrajima i Manašea. Htio je da Manaše, kao stariji, primi blagoslov, pa ga je postavio prema desnoj ruci svojega oca Jakova.

Ali Jakov je u Duhu vidio pralik budućega naroda. Prekrižio je ruke i desnicu položio na glavu Efrajimu, drugomu i mlađemu, te ga blagoslovio.

Josip reče Jakovu:

Premjesti desnicu na Manašeovu glavu jer je on moj prvorođeni sin.

Jakov mu odgovori:

Znam, dijete, znam.
I on će biti blagoslovljen,
ali će stariji služiti mlađemu.

6. Vidite na koga je pokazao određujući da ovaj narod bude prvi i baštinik Saveza.

7. Ako je to još spomenuo i preko Abrahama, dospijevamo do punine svoje spoznaje. Što govori Abrahamu kada mu je njegova vjera uračunata u pravednost?

Evo, postavio sam te, Abrahame, ocem narodâ
koji neobrezani vjeruju Bogu.

XIV.

1. Pogledajmo je li Bog dao Savez koji se zakleo dati ocima za narod. Dao ga je, ali oni zbog svojih grijeha nisu postali dostojni primiti ga.

2. Prorok govori:

Mojsije je na gori Sinaju postio četrdeset dana i četrdeset noći
da bi primio Gospodinov Savez za narod.
Od Gospodina je primio dvije ploče
koje su u Duhu bile napisane prstom Gospodinove ruke.
Mojsije ih je uzeo i ponio narodu.

3. Gospodin reče Mojsiju:

Mojsije, Mojsije, siđi brzo,
jer je bezakonje počinio tvoj narod koji si izveo iz zemlje egipatske.

Mojsije je shvatio da su ponovno načinili lijevane likove, bacio je ploče iz svojih ruku i ploče Gospodinova Saveza razbile su se.

4. Mojsije ga je primio kao sluga, a sam nam ga je Gospodin dao da budemo narod baštine, nakon što je radi nas podnio muku.

5. Očitovao se kako bi oni dopunili mjeru svojih grijeha, a mi po Isusu, baštiniku Gospodinova Saveza, primili Savez. On je bio pripravljen kako bi se pojavio, otkupio iz tame naša srca već iscrpljena smrću i predana bezakonju zablude te u nama svojom riječju uspostavio Savez.

6. Napisano je kako mu Otac zapovijeda da nas, otkupivši nas iz tame, pripravi sebi kao svet narod.

7. Prorok govori:

Ja, Gospodin, Bog tvoj, pozvao sam te u pravednosti,
uhvatit ću te za ruku i ojačati.
Postavio sam te kao Savez narodu i svjetlost narodima,
da otvoriš oči slijepima,
izvedeš sužnje iz okova
i one koji sjede u tami iz tamnice.

Znamo, dakle, odakle smo otkupljeni.

8. Prorok ponovno govori:

Evo, postavio sam te kao svjetlost narodima,
da budeš na spasenje do kraja zemlje.
Tako govori Gospodin, Bog koji te otkupio.

9. Prorok ponovno govori:

Duh Gospodnji na meni je,
jer me pomazao da poniznima navijestim milost.
Poslao me izliječiti srcem skršene,
sužnjima navijestiti oslobođenje,
slijepima povratak vida,
proglasiti godinu milosti Gospodnje i dan naplate
te utješiti sve ožalošćene.

XV.

1. O suboti je napisano i u Deset riječi koje je Bog licem u lice izgovorio Mojsiju na gori Sinaju:

Posvećujte subotu Gospodnju čistim rukama i čistim srcem.

2. Na drugome mjestu govori:

Budu li moji sinovi čuvali subotu,
tada ću na njih položiti svoje milosrđe.

3. O suboti govori na početku stvaranja:

Bog je u šest dana načinio djela svojih ruku,
dovršio ih je sedmoga dana,
počinuo u njemu i posvetio ga.

4. Pazite, djeco, što znače riječi: „Dovršio ih je u šest dana.” To, prema autorovu tumačenju, znači da će Gospodin sve dovršiti u šest tisuća godina jer jedan dan kod njega označuje tisuću godina. Sam svjedoči govoreći:

Evo, jedan će Gospodinov dan biti poput tisuću godina.

U šest će se dana, dakle, odnosno u šest tisuća godina, sve dovršiti.

5. „I počinu sedmoga dana” znači: kada dođe njegov Sin, ukine vrijeme Bezakonika, sudi bezbožnicima i preobrazi sunce, mjesec i zvijezde, tada će uistinu počinuti sedmoga dana.

6. Konačno govori:

Posvetit ćeš ga čistim rukama i čistim srcem.

Ako sada netko, premda je čist srcem, može potpuno posvetiti dan koji je Bog posvetio, onda smo u svemu bili zavedeni.

7. Tek ćemo ga tada, uistinu počivajući, moći posvetiti: kada sami budemo opravdani, primimo obećanje, kada više ne bude bezakonja i kada Gospodin sve učini novim. Tada ćemo ga moći posvetiti jer ćemo najprije sami biti posvećeni.

8. Konačno im govori:

Vaših mlađaka i subota ne mogu podnositi.

Vidite što govori: nisu mu prihvatljive sadašnje subote, nego ona koju je sam načinio. Kada sve privede počinku, učinit će početak osmoga dana, to jest početak drugoga svijeta.

9. Zato s radošću svetkujemo osmi dan, u koji je Isus uskrsnuo od mrtvih, očitovao se i uzašao na nebo.

XVI.

1. Govorit ću vam još i o Hramu. Ti su nesretnici zabludjeli polažući svoju nadu u građevinu, a ne u svojega Boga koji ih je stvorio, kao da je građevina kuća Božja.

2. Gotovo poput pogana zatvorili su Boga u Hram. Ali naučite što Gospodin govori dokida­jući takvo shvaćanje:

Tko je pedaljkom izmjerio nebo ili šakom zemlju? Nisam li ja? govori Gospodin.
Nebo je moje prijestolje, a zemlja podnožje mojim nogama.
Kakvu ćete mi kuću izgraditi
ili koje će biti mjesto mojega počinka?

Spoznali ste da je njihova nada isprazna.

3. Konačno ponovno govori:

Evo, oni koji su razorili ovaj Hram sami će ga ponovno graditi.

4. To se događa. Zbog njihova ratovanja neprijatelji su razorili Hram, a sada će ga sluge tih neprijatelja ponovno izgrađivati.

5. Bilo je objavljeno i da će grad, Hram i izraelski narod biti predani. Pismo govori:

U posljednjim će danima Gospodin predati ovce pašnjaka,
njihovo stado i njihovu kulu propasti.

Dogodilo se kao što je Gospodin rekao.

6. Istražimo postoji li Božji hram. Postoji ondje gdje sam Bog kaže da će ga načiniti i dovršiti. Napisano je:

Kada se tjedan dovrši,
veličanstveno će se izgraditi Božji hram u ime Gospodnje.

7. Nalazim, dakle, da postoji hram. Naučite kako će biti izgrađen u ime Gospodnje.

Prije nego što smo povjerovali Bogu, prebivalište našega srca bilo je propadljivo i slabo, uistinu poput hrama načinjenoga rukama. Bilo je puno idolopoklonstva i kuća zloduhâ jer smo činili ono što se protivi Bogu.

8.

Bit će izgrađen u ime Gospodnje.

Pazite da se Gospodinov hram veličanstveno izgradi. Kako? Naučite.

Primivši oproštenje grijeha i položivši nadu u Ime, postali smo novi, ponovno stvoreni od početka. Zato Bog uistinu prebiva u nama, u našem prebivalištu.

9. Kako? U nama su riječ njegove vjere, poziv njegova obećanja, mudrost njegovih odredaba i zapovijedi nauka. On sam prorokuje u nama i prebiva u nama. Nama koji smo bili robovi smrti otvara vrata Hrama - to jest usta - daje nam obraćenje i uvodi nas u neraspadljivi Hram.

10. Onaj koji želi biti spašen ne gleda čovjeka, nego Onoga koji u njemu prebiva i govori. Zadivljen je jer nikada prije nije čuo takve riječi iz govornikovih usta niti je ikada želio čuti ih. To je duhovni Hram koji se gradi Gospodinu.

XVII.

1. Koliko mi je bilo moguće jednostavno vam objasniti, moja se duša nada da, prema svojoj želji, nisam izostavio ništa što pripada spasenju.

2. Kada bih vam pisao o sadašnjim ili budućim stvarima, ne biste ih razumjeli jer su položene u prispodobama. O tome neka bude dovoljno.

XVIII.

1. Prijeđimo na drugo znanje i nauk. Postoje dva puta nauka i vlasti: put svjetla i put tame. Velika je razlika između tih dvaju putova. Na jednom su postavljeni Božji anđeli koji donose svjetlo, a na drugome anđeli Sotone.

2. Jedan je Gospodin odvijeka i dovijeka, a drugi je knez sadašnjega vremena bezakonja.

XIX.

1. Put svjetla jest ovaj: želi li netko putovati putem prema određenom odredištu, neka bude revan u svojim djelima. Spoznaja koja nam je dana da njime hodimo jest sljedeća:

2. Ljubit ćeš Onoga koji te je načinio. Bojat ćeš se Onoga koji te je oblikovao. Slavit ćeš Onoga koji te je otkupio od smrti.

Bit ćeš jednostavan srcem i bogat duhom. Nećeš se povezivati s onima koji hode putem smrti. Mrzit ćeš sve što nije ugodno Bogu. Mrzit ćeš svako licemjerje. Nećeš napuštati Gospodinove zapovijedi.

3. Nećeš uzvisivati samoga sebe, nego ćeš u svemu biti ponizan. Nećeš sebi prisvajati slavu. Nećeš smišljati zao naum protiv svojega bližnjega niti ćeš svojoj duši dopustiti drskost.

4. Nećeš bludničiti. Nećeš činiti preljuba. Nećeš oskvrnjivati dječake.

Riječ Božja neće iz tvojih usta izlaziti ondje gdje vlada nečistoća. Kada nekoga koriš zbog prijestupa, nećeš gledati tko je osoba.

Bit ćeš blag i miran. Drhtat ćeš pred riječima koje si čuo. Nećeš pamtiti zlo svojemu bratu.

5. Nećeš biti podijeljene duše pitajući se hoće li se nešto dogoditi ili neće. Nećeš uzimati Gospodinovo ime uzalud.

Ljubit ćeš svojega bližnjega više od vlastite duše.

Nećeš ubiti dijete pobačajem niti ćeš ga, kada se rodi, pogubiti. Nećeš povući svoju ruku od sina ili kćeri, nego ćeš ih od mladosti poučavati strahu Božjemu.

6. Nećeš žudjeti za dobrima svojega bližnjega niti ćeš biti pohlepan. U duši se nećeš vezivati uz uznosite, nego ćeš se družiti s poniznima i pravednima.

Ono što ti se dogodi prihvatiti ćeš kao dobro, znajući da se ništa ne događa bez Boga.

7. Nećeš biti dvoličan ni brbljav. Svojim ćeš gospodarima biti podložan kao slici Božjoj, sa stidom i strahom.

Nećeš u gorčini zapovijedati svojem robu ili sluškinji koji se uzdaju u istoga Boga, da ne bi prestali strahovati od Boga koji je nad vama oboma. On nije došao zvati prema vanjskom položaju, nego one koje je Duh pripravio.

8. Sve ćeš dijeliti sa svojim bližnjim i nećeš govoriti da je nešto samo tvoje. Ako ste zajedničari u neraspadljivome, koliko više trebate biti u propadljivim stvarima?

Nećeš biti brz na jeziku jer su usta zamka smrti. Koliko možeš, čuvat ćeš čistoću radi svoje duše.

9. Nemoj pružati ruke kada treba primiti, a povlačiti ih kada treba dati. Kao zjenicu svojega oka ljubit ćeš svakoga tko ti govori Gospodinovu riječ.

10. Dan suda spominjat ćeš se noću i danju. Svakodnevno ćeš tražiti lica svetih: ili ćeš se truditi riječju, ići ih ohrabrivati i razmišljati kako svojom riječju spasiti dušu, ili ćeš raditi svojim rukama kao otkup za svoje grijehe.

11. Nećeš oklijevati dati niti ćeš mrmljati kada daješ, nego ćeš upoznati Onoga koji dobro uzvraća nagradu.

Čuvat ćeš ono što si primio, ništa ne dodajući niti oduzimajući. Do kraja ćeš mrziti Zloga. Sudit ćeš pravedno.

12. Nećeš izazivati raskol, nego ćeš pomirivati zavađene i ponovno ih okupljati. Ispovijedat ćeš svoje grijehe. Nećeš pristupati molitvi sa zlom savješću.

To je put svjetla.

XX.

1. Put Crnoga krivudav je i pun prokletstva. To je put vječne smrti s kaznom. Na njemu se nalazi ono što uništava duše:

idolopoklonstvo, drskost, uznositost vlasti, licemjerje, dvoličnost, preljub, ubojstvo, pljačka, oholost, prijestup, prijevara, zloća, tvrdoglavost, vračanje, čarobnjaštvo, pohlepa i odsutnost straha Božjega.

2. Njime hode progonitelji dobrih, mrzitelji istine i ljubitelji laži; oni koji ne poznaju plaću pravednosti, koji se ne drže dobra ni pravedna suda; koji ne paze na udovicu i siroče; koji bdiju ne radi straha Božjega, nego radi zla.

Od njih su daleko blagost i strpljivost. Ljube ispraznost i trče za plaćom. Ne smiluju se siromahu niti se trude oko potlačenoga.

Spremni su klevetati; ne poznaju svojega Stvoritelja; ubijaju djecu i uništavaju Božje stvorenje. Odbijaju potrebita, tlače ožalošćena, zastupaju bogate, nepravedno sude siromašnima i u svemu su grešni.

XXI.

1. Dobro je, dakle, naučiti sve napisane Gospodinove odredbe i hoditi u njima. Onaj koji ih vrši bit će proslavljen u Božjem kraljevstvu, a onaj koji izabere ono suprotno propast će zajedno sa svojim djelima. Zato postoji uskrsnuće i zato postoji naplata.

2. Molim one među vama koji imaju viši položaj: primate li od mene kakav dobronamjeran savjet, držite uza se one kojima možete činiti dobro. Nemojte to zanemariti.

3. Blizu je dan kada će sve propasti zajedno sa Zlim. Blizu je Gospodin i njegova nagrada.

4. Ponovno vas molim: budite jedni drugima dobri zakonodavci i ostanite sami sebi vjerni savjetnici. Uklonite iz sebe svako licemjerje.

5. Neka vam Bog, Gospodar čitavoga svijeta, dadne mudrost, razumijevanje, znanje, spoznaju njegovih odredaba i strpljivost.

6. Budite poučeni od Boga. Istražujte što Gospodin traži od vas i to činite kako biste bili pronađeni pripravnima na dan suda.

7. Ako se spominjete ikakva dobra, spomenite se i mene dok o tome razmatrate, da moja želja i bdjenje dovedu do kakva dobra. Molim vas to kao milost.

8. Dok je još dobra posuda tijela s vama, ne zanemarujte ništa od toga. Neprestano to istražujte i ispunjavajte svaku zapovijed jer su one toga dostojne.

9. Zato sam još revnije nastojao napisati vam koliko sam mogao, da vas obradujem.

Budite spašeni, djeco ljubavi i mira.

Gospodin slave i svake milosti neka bude s vašim duhom.


Napomene uz prijevod

  1. Autorstvo: naziv „Barnabina poslanica” zadržan je kao tradicionalni naslov. Autor je najvjerojatnije nepoznat i ne treba ga poistovjećivati sa sigurnošću sa svetim Barnabom iz Djela apostolskih.

  2. Biblijski navodi: autor često citira Septuagintu, ali pojedine navode spaja, prepričava ili donosi u obliku koji se ne podudara potpuno s današnjim kritičkim izdanjima Biblije.

  3. Odnos prema Židovima: polemičke tvrdnje o Izraelu, Savezu i Zakonu prevedene su vjerno, bez ublažavanja. One odražavaju stajalište ovoga anonimnog pisca i povijesne prijepore njegova vremena.

  4. Alegorijska tumačenja: autor gotovo sve obredne propise Staroga zavjeta tumači simbolički. Crkva nije obvezna prihvatiti svako njegovo pojedinačno tumačenje kao dogmatski nauk.

  5. Poglavlje IX: tumačenje broja 318 temelji se na grčkim brojčanim vrijednostima slova. Slova ΙΗ označuju broj 18 i prva su dva slova grčkoga imena Isus, dok Τ označuje broj 300 i oblikom podsjeća na križ.

  6. Poglavlje X: tvrdnje o zečevima, hijenama i lasicama potječu iz antičkih zooloških vjerovanja i nisu znanstveno točne. Prevedene su jer pripadaju izvornomu povijesnom tekstu.

  7. „Osmi dan”: izraz označuje nedjelju, dan Kristova uskrsnuća, ali i početak novoga stvaranja.

Preveo i uredio Ivan Jugovic