Sljedeći tekst preuzet je iz objave Jamesa E. Snappa Jr.-a: Mk 16, Bruce Metzger i dezinformacije.
Utorak, 19. lipnja 2012.
Vrlo mnogi komentatori, kada razmatraju Mk 16,9-20Uskrsnuvši dakle rano prvog dana u tjednu, ukaza se najprije Mariji Magdaleni iz koje bijaše istjerao sedam zloduha., nisu istražili tu temu izravno.
Umjesto toga, oslonili su se na priručnike pokojnog dr. Brucea Metzgera A Textual Commentary on the Greek New Testament i The Text of the New Testament.
Nažalost, mnoge izjave dr. Metzgera o vanjskim svjedočanstvima koja se odnose na Mk 16,9-20Uskrsnuvši dakle rano prvog dana u tjednu, ukaza se najprije Mariji Magdaleni iz koje bijaše istjerao sedam zloduha. nepotpune su, netočne ili neispravne te prenose lažne dojme.
Kako bih bacio malo svjetla na sve ovo, pripremio sam ovaj pregled izjava dr. Metzgera točku po točku, kako se mogu pronaći u djelu A Textual Commentary on the Greek New Testament.
(Djelo A Textual Commentary on the Greek New Testament autora Brucea M. Metzgera izdaje © 1971. United Bible Societies, Stuttgart. Ovdje se koristi u svrhu recenzije.)
Metzger: „Posljednjih 12 stihova općeprihvaćenog tekstualnog oblika Markova evanđelja odsutno je iz dvaju najstarijih grčkih rukopisa”
Ovo se odnosi na dva najstarija rukopisa koja sadrže 16. poglavlje Markova evanđelja: Vatikanski rukopis (Codex Vaticanus) i Sinajski rukopis (Codex Sinaiticus), iz 4. stoljeća.
(Papirus 45 najstariji je katalogizirani Markov rukopis (iako će stariji ulomak koji sadrži tekst iz Marka vjerojatno biti katalogiziran prije 2014., ako Bog da), ali zbog oštećenja Papirus 45 uopće ne sadrži tekst Marka 16.)
U Vatikanskom rukopisu kraj Markova evanđelja formatiran je drukčije od krajeva ostalih knjiga Novoga zavjeta.
Obično je, nakon što bi prepisivač koji je pisao novozavjetni dio Vatikanskog rukopisa došao do kraja jedne knjige, započinjao sljedeću knjigu na vrhu samoga sljedećeg stupca. No nakon Mk 16,8One iziđu i stanu bježati od groba: spopade ih strah i trepet. I nikomu ništa ne rekoše jer se bojahu. nalazi se završni naslov Markova evanđelja, a ostatak stupca je prazan (što nije neobično) te je i sljedeći stupac također prazan.
Kao da je prepisivač koristio predložak u kojem je Markov tekst završavao na 16,8, ali se prisjetio preostalih stihova i pokušao ostaviti prostor za njih u slučaju da eventualni vlasnik ili korisnik kodeksa poželi uvrstiti ih.
U Sinajskom rukopisu postoje dvije neobične značajke koje uključuju kraj Markova evanđelja.
Kao prvo, stranice u Sinajskom rukopisu koje sadrže Mk 14,54Petar je izdaleka išao za njim do u dvor velikog svećenika. Tu je sjedio sa stražarima i grijao se uz vatru.Lk 1,56Marija osta s Elizabetom oko tri mjeseca, a onda se vrati kući. zamjenske su stranice; tekst na tim četirima stranicama nije napisao prepisivač koji je izradio okolne stranice. Osoba koja je pisala tekst na tim zamjenskim stranicama prilagodila je svoje slovorezanje tako da Lk 1,1-56Kad već mnogi poduzeše sastaviti izvješće o događajima koji se ispuniše među nama - stane u šest stupaca te da Mk 14,54–16,8Petar je izdaleka išao za njim do u dvor velikog svećenika. Tu je sjedio sa stražarima i grijao se uz vatru. zauzme deset stupaca bez praznog stupca između (umjesto devet stupaca plus prazan stupac).
Kao drugo, u Sinajskom rukopisu postoji pomno izrađen ukrasni dizajn nakon Mk 16,8One iziđu i stanu bježati od groba: spopade ih strah i trepet. I nikomu ništa ne rekoše jer se bojahu.; ako se taj ukrasni dizajn usporedi s drugim ukrasnim dizajnima na krajevima knjiga koje je prepisao isti prepisivač, jasno je da je ukrasni dizajn nakon Mk 16,8One iziđu i stanu bježati od groba: spopade ih strah i trepet. I nikomu ništa ne rekoše jer se bojahu. jedinstveno naglašen.
Metzger: „iz starolatinskog kodeksa Bobiensis”
Ovaj konkretan starolatinski kodeks izrađen je u Egiptu od strane prepisivača koji nije bio pretjerano upoznat sa sadržajem evanđelja. Kodeks Bobiensis (ime se može pisati na oba načina) ima vrlo nepravilan tekst Marka 16.
U Kraćem završetku prepisivač je napisao latinsku riječ za „dijete” (puero) umjesto Petrova imena (Petro); umjesto da napiše „od istoka do zapada”, napisao je „od istoka do istoka”, i preskočio je latinsku riječ za „propovijedanje” (praedicationis, koja je potom stavljena na donju marginu stranice). Suprotno dojmu koji ostavljaju bilješke u prijevodu ESV, kodeks Bobiensis navodi da se Isus ukazao učenicima prije nego što je poslao evanđelje po njima.
U kodeksu Bobiensis imena žena uklonjena su iz 1. stiha, a između 3. i 4. stiha dodana je interpolacija koja navodi da su anđeli sišli u grob, da je Krist slavno uskrsnuo i da su oni uzašli s njim.
Također, u 8. stihu uklonjen je izraz koji navodi da žene nisu nikome ništa rekle. Ukratko: stranputice u 16. poglavlju Markova evanđelja u kodeksu Bobiensis nisu samo posljedica nesposobnoga prepisivanja; neke od njih očito su rezultat svjesnoga uređivačkog zahvata. Tekst Marka 16 u kodeksu Bobiensis nije pouzdan tekst.
Metzger: „sinajski sirijski”
Ovo je jedini poznati sirijski rukopis Markova evanđelja u kojemu 16. poglavlje završava na 8. stihu.
On dijeli nekoliko neobičnih čitanja s kodeksom Bobiensis (osobito kod Mt 1,25I ne upozna je dok ne rodi sina. I nadjenu mu ime Isus.; 4,17; 5,47; 8,12 i Mk 8,31-32I poče ih poučavati kako Sin Čovječji treba da mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i nakon tri dana da ustane.), što pokazuje da obojica potječu iz iste predajne matice.
Metzger: „Oko 100 armenskih rukopisa”
Armenske rukopise na koje se dr. Metzger poziva popisao je E. C. Colwell u članku iz 1937. godine; od tada je otkriveno mnogo više armenskih rukopisa. Povijest predaje teksta evanđelja na armenskom jeziku još je uvijek predmet rasprave. No nekoliko stvari valja dodati usamljenom citatu dr. Metzgera.
Prvo, armenski rukopisi na koje se on poziva nisu osobito rani; svi su oni srednjovjekovni. Drugo, postoje stotine drugih armenskih rukopisa koji uključuju Mk 16,9-20Uskrsnuvši dakle rano prvog dana u tjednu, ukaza se najprije Mariji Magdaleni iz koje bijaše istjerao sedam zloduha..
Treće, jedan od najstarijih armenskih rukopisa, Matenadaran 2374 (koji se prije nazivao Ečmiadzin 229), a nastao je 989. godine, uključuje Mk 16,9-20Uskrsnuvši dakle rano prvog dana u tjednu, ukaza se najprije Mariji Magdaleni iz koje bijaše istjerao sedam zloduha.. Četvrto, davno prije datuma nastanka bilo kojeg od sačuvanih rukopisa, armenski pisac Eznik iz Golba koristio je sadržaj od Mk 16,17-18A ovi će znakovi pratiti one koji uzvjeruju: u ime će moje izganjati zloduhe, novim će jezicima zboriti, u svom sastavu De Deo (također zvanom Protiv sekta) oko 440. godine.
I peto, prema armenskim povjesničarima, armenska verzija izvorno je nastala oko 410. godine, ali je temeljito revidirana 430-ih nakon što su cijenjeni grčki rukopisi doneseni u Armeniju iz Carigrada. Sada, premda povijest teksta armenskih evanđelja nije posve jasna, čini se da postoje dvije drevne armenske predajne matice koje se obježu sve do 5. stoljeća; jedna je sadržavala Mk 16,9-20Uskrsnuvši dakle rano prvog dana u tjednu, ukaza se najprije Mariji Magdaleni iz koje bijaše istjerao sedam zloduha., a druga nije. Tih „oko sto armenskih rukopisa” otprilike je 100 odjeka jedne rane armenske predajne matice.
Metzger: „I dva najstarija gruzijska rukopisa (pisana god. 897. i god. 913.).”
Ta dva starogruzijska rukopisa treba shvatiti tako da nemaju veću težinu od još dva armenska rukopisa, budući da je starogruzijska verzija prevedena s armenskog.
Mnogi će čitatelji vjerojatno steći dojam da armenski i starogruzijski dokazi stoje jedni pored drugih kao dva neovisna niza dokaza, umjesto da vide kako je starogruzijski dokaz koji spominje dr. Metzger odjek armenskog dokaza. Osim toga, dr. Metzger nije spomenuo starogruzijske rukopise koji uključuju Mk 16,9-20Uskrsnuvši dakle rano prvog dana u tjednu, ukaza se najprije Mariji Magdaleni iz koje bijaše istjerao sedam zloduha., a koji su tek neznatno mlađi od dvaju najstarijih starogruzijskih rukopisa.
Metzger: „Klement Aleksandrijski i Origen ne pokazuju nikakvo poznavanje postojanja ovih stihova.”
Klement Aleksandrijski gotovo nikada ne citira Markovo evanđelje, osim 10. poglavlja. Njegovo nekorištenje odlomka Mk 16,9-20Uskrsnuvši dakle rano prvog dana u tjednu, ukaza se najprije Mariji Magdaleni iz koje bijaše istjerao sedam zloduha. nema nikakvu dokaznu snagu kada se uzme u obzir da slično tome ne koristi ni 1., 2., 3., 4., 5., 6., 7., 9., 11., 12. i 15. poglavlje Markova evanđelja.
Besmisleno je zaključivati da Klementovi rukopisi Marka nisu sadržavali deset Markovih poglavlja, ali upravo takvu vrstu neutemeljena zaključivanja izjava dr. Metzgera potiče kod neupućenih čitatelja u pogledu stihova Mk 16,9-20Uskrsnuvši dakle rano prvog dana u tjednu, ukaza se najprije Mariji Magdaleni iz koje bijaše istjerao sedam zloduha..
Osim toga, čini se da je dr. Metzger previdio Klementov komentar na Judinu poslanicu, stih 24, u djelu Adumbrationes, gdje je, prema Kasiodoru, Klement izjavio sljedeće:
„U Evanđelju po Marku, kada su velikog svećenika upitali Gospodina je li On Krist, Sin blagoslovljenoga Boga, On je odgovorio: ‚Ja jesam i vidjet ćete Sina čovječjega kako sjedi zdesna Sili.‘ Sada ovaj izraz ‚sile‘ označava svete anđele. Nadalje, kada kaže ‚zdesna Bogu‘, On misli na ista ona bića koja se, zbog svojih anđeoskih svetih sila i sličnosti, nazivaju Božjim imenom. Stoga On govori da sjedi zdesna, to jest da počiva u uzvišenoj časti.“
Primijetite da Klement kaže kako „On kaže: ‚zdesna Bogu‘“. Tko je taj „on“ na kojega Klement upućuje?
Očito to ne može biti Isus, jer Isus nikada ne koristi taj izraz u Markovu evanđelju. No, ako je „on“ umjesto toga Marko, tada se to upućivanje mora odnositi na Mk 16,19I Gospodin Isus, pošto im to reče, bude uzet na nebo i sjede zdesna Bogu.. Čini se da je jedini način da se izbjegne ovaj zaključak pretpostavka da je Klement pomiješao izvore svojih citata ili da je tekst Kasiodora pogrešno prepisan.
Origen, poput Klementa, nije odviše rabio Evanđelje po Marku; njegovo nekorištenje ulomka Mk 16,9-20Uskrsnuvši dakle rano prvog dana u tjednu, ukaza se najprije Mariji Magdaleni iz koje bijaše istjerao sedam zloduha. ne nosi nikakvu veću implikaciju o sadržaju Markovih primjeraka kojima se služio nego li njegovo nekorištenje drugih opsežnih odlomaka, uključujući dijelove koji se sastoje od 54, 28, 41, 25, 39, 46, 63, 31 i 33 uzastopna retka.
Ako se prizna da Origenovo nekorištenje tako velikih dijelova Marka ne implicira njihovu odsutnost iz njegovih Markovih primjeraka, tada bi trebalo biti bjelodano da se ništa ne može zaključiti iz njegova nekorištenja odlomka od 12 redaka.
Metzger: „Nadalje, Euzebije i Jeronim svjedoče da je taj odlomak nedostajao u gotovo svim grčkim primjercima Marka njima poznatima.”
To nije ono što Euzebije i Jeronim govore. Euzebije je, u odgovoru na pitanje kako uskladiti Mt 28 i Mk 16 po pitanju vremena uskrsnuća, napisao da postoje dva načina rješavanja te uočene nesuglasice.
Euzebije je potom oblikovao te dvije opcije rekavši kako netko može reći da odlomak u Marku koji govori da je Isus uskrsnuo rano prvoga dana u tjednu treba odbaciti s obzirom na to da se ne nalazi u svim rukopisima, u najmanju ruku, točni rukopisi završavaju nakon izjave da su žene pobjegle šuteći jer su se bojale; gotovo svi primjerci završavaju ondje; ostatak se nalazi u nekim primjercima, ali ne u svima. To je, napisao je tada Euzebije, ono što bi netko mogao reći da riješi suvišno pitanje.
No tada je Euzebije prešao na iznošenje druge opcije: netko drugi, ne usudivši se odbaciti išta što se pojavljuje u evanđeljima, ustrajao bi na tome da se obje izjave (tj. ona u Mt 28,1Po suboti, u osvit prvoga dana u tjednu, dođe Marija Magdalena i druga Marija pogledati grob. i ona u Mk 16,9Uskrsnuvši dakle rano prvog dana u tjednu, ukaza se najprije Mariji Magdaleni iz koje bijaše istjerao sedam zloduha.) moraju prihvatiti, da svaka od njih izvještava o jednom od dvaju vidova onoga što opisuju, te da i one zauzimaju mjesto među vjernima i pobožnima.
Stoga, budući da se priznaje kako je ovaj odlomak istinit, priliči nastojati dokučiti što on znači. I (nastavio je pisati) ako točno razlučimo smisao riječi (u Mk 16,9Uskrsnuvši dakle rano prvog dana u tjednu, ukaza se najprije Mariji Magdaleni iz koje bijaše istjerao sedam zloduha.), nećemo ga naći suprotnim Matejevoj izjavi da je Spasitelj uskrsnuo „kasno u subotu”. Jer Markovu izjavu: „A pošto je uskrsnuo rano prvoga dana u tjednu” pročitat ćemo sa stankom: nakon „I pošto je uskrsnuo”, dodat ćemo zarez.
I odvojit ćemo značenje onoga što slijedi, tako da u jednom slučaju možemo pročitati „Uskrsnuvši”, što odgovara Matejevu „Kasno u subotu”, jer to je vrijeme kada je on uskrsnuo, a u pogledu ostatka, mogli bismo spojiti ono što slijedi s onim što se čita sljedeće: jer „rano prvoga dana u tjednu ukazao se Mariji Magdaleni”.
Ivan, u svakom slučaju, u svom izvještaju jasno daje do znanja da je ukazanje Mariji Magdaleni bilo rano prvoga dana u tjednu. Tako se, isto tako, i kod Marka ukazao njoj rano. Nije riječ o tome da je uskrsnuo rano, jer on je uskrsnuo mnogo ranije, prema Mateju: kasno u subotu. Uskrsnuvši u to vrijeme, nije se ukazao Mariji u to vrijeme, nego „rano”. Ono što se podrazumijeva jest da su ovim izrazima predstavljena dva događaja: jedan je vrijeme uskrsnuća, kasno u subotu. Drugi je vrijeme ukazanja Spasitelja, koje je bilo rano. Marko se pozvao na kasnije vrijeme kada je pisao, iznijevši ono što se mora pročitati [naglas] sa stankom: „A pošto je uskrsnuo.” Zatim, nakon što se doda zarez, mora se pročitati ostatak: „Rano prvoga dana u tjednu ukazao se Mariji Magdaleni, iz koje je bio izagnao sedam zloduha.”
Kratkoća opisa Euzebijeva svjedočanstva iz pera dr. Metzgera sprječava čitatelje da vide kontekst Euzebijeve izjave. Dio koji govori da gotovo svi rukopisi, barem oni točni, ne sadrže retke 9–20, Euzebije je uobličio kao nešto što bi netko mogao reći kako bi razriješio početno pitanje.
Jasno je da je Euzebije bio svjestan postojanja takvih primjeraka, da je znao kako je netko zagovarao takvo rješenje te da je smatrao vrijednim spomenuti to Marinu. No sam Euzebije, kada je pisao ovaj sastavak Marinu, nije smatrao tu tvrdnju odlučujućom, jer nakon što ju je uobličio kao nešto što bi netko mogao iznijeti, nastavio je obavještavati Marina da odlomak treba zadržati te da poteškoću usklađivanja treba riješiti uvođenjem zareza dok se Mk 16,9Uskrsnuvši dakle rano prvog dana u tjednu, ukaza se najprije Mariji Magdaleni iz koje bijaše istjerao sedam zloduha. čita naglas.
Da je Euzebije sam vjerovao kako samo šačica primjeraka sadrži Mk 16,9-20Uskrsnuvši dakle rano prvog dana u tjednu, ukaza se najprije Mariji Magdaleni iz koje bijaše istjerao sedam zloduha. te da točni primjerci ne sadrže Mk 16,9-20Uskrsnuvši dakle rano prvog dana u tjednu, ukaza se najprije Mariji Magdaleni iz koje bijaše istjerao sedam zloduha., teško je objasniti zašto bi pristao na uvrštavanje ovoga odlomka, opisao Mk 16,9Uskrsnuvši dakle rano prvog dana u tjednu, ukaza se najprije Mariji Magdaleni iz koje bijaše istjerao sedam zloduha. kao nešto što je Marko napisao, pa čak i preporučio Marinu da Mk 16,9Uskrsnuvši dakle rano prvog dana u tjednu, ukaza se najprije Mariji Magdaleni iz koje bijaše istjerao sedam zloduha. (a time i ostatak odlomka) treba zadržati, pod uvjetom da se uvede stanka pri naglasnom čitanju 9. retka.
Tijekom odgovora na Marinevo sljedeće pitanje, Euzebije se osvrnuo na Mariju Magdalenu kao na osobu „za koju se kod Marka, prema nekim primjercima, navodi da je iz nje izagnao sedam zloduha”. I dalje, odgovarajući na Marinevo treće pitanje, Euzebije je naveo da je osoba po imenu Marija koja se spominje kod Ivana „ta ista iz koje je, prema Marku, izagnao sedam zloduha”.
Čini se da je Euzebije o tome zastupao dva mišljenja u dva različita razdoblja, jer kada je izrađivao svoje kanonske tablice, sustav unakrsnih uputnica za evanđelja, nije u njih uvrstio Mk 16,9-20Uskrsnuvši dakle rano prvog dana u tjednu, ukaza se najprije Mariji Magdaleni iz koje bijaše istjerao sedam zloduha..
Izgleda da je u nekom trenutku morao odbaciti taj odlomak, no nije jasno je li odbacio Mk 16,9-20Uskrsnuvši dakle rano prvog dana u tjednu, ukaza se najprije Mariji Magdaleni iz koje bijaše istjerao sedam zloduha. prije ili nakon što je pisao Marinu. Kako god bilo, kratki opis dr. Metzgera ne čini pravdu Euzebijevu svjedočanstvu.
Čitatelji kojima je bilo dopušteno zaviriti tek u odlomak Euzebijeva pisma Marinu stekli su dojam o Euzebijevu svjedočanstvu koji se uvelike razlikuje od onoga do kojega se dolazi potpunim pregledom njegovu svjedočanstvu. (Ta je situacija nedavno ispravljena objavljivanjem knjige Eusebius of Caesarea: Gospel Problems and Solutions.)
Dojam koji dr. Metzger ostavlja o Jeronimovu svjedočanstvu još je mnogo obmanjujući. Izjava koja se pripisuje Jeronimu pojavljuje se u dijelu njegove Poslanice 120 (Hebidiji) u kojemu Jeronim donosi vlastiti slobodni latinski sažetak Euzebijeva pisma Marinu!
Jeronim je često posuđivao građu od ranijih pisaca, a da pritom nije jasno naglašavao da to čini. Upravo je to učinio u ovom slučaju; treće, četvrto i peto pitanje i odgovor u Jeronimovoj poslanici Hebidiji temelje se na prvom, drugom i trećem pitanju i odgovoru u Euzebijevu pismu Marinu.
Osim toga, Jeronim je, poput Euzebija, preporučio da se Mk 16,9-20Uskrsnuvši dakle rano prvog dana u tjednu, ukaza se najprije Mariji Magdaleni iz koje bijaše istjerao sedam zloduha. zadrži te da se u 9. retku upotrijebi zarez.
Ovaj bismo spomen u Jeronimovoj 120. poslanici trebali shvatiti kao da je Jeronim rekao: „Evo što je netko drugi rekao o ovom pitanju, a ja sam to prenio dok sam sastavljao pismo diktirajući ga”, a ne kao da je Jeronim rekao: „Izvršio sam pomnu pretragu rukopisa koji su mi dostupni, i evo što sam otkrio.”
Godine 383. Jeronim je uvrstio Mk 16,9-20Uskrsnuvši dakle rano prvog dana u tjednu, ukaza se najprije Mariji Magdaleni iz koje bijaše istjerao sedam zloduha. u Vulgatu (za koju u svom Predgovoru navodi da ju je načinio rabeći stare grčke primjerke), a u sastavku koji je napisao oko 414. godine, Mk 16,14Napokon se ukaza jedanaestorici dok bijahu za stolom. Prekori njihovu nevjeru i okorjelost srca što ne povjerovaše onima koji ga vidješe uskrsla od mrtvih. se citira kako bi se pokazalo gdje je umetak koji je danas poznat kao Freerov logij bio zabilježen u grčkim kodeksima.
Metzger: „Izvorni oblik Euzebijevih odsječaka (koje je sastavio Amonije) ne predviđa označavanje odsječaka teksta brojevima nakon 16,8.”
Ovaj komentar odražava nerazumijevanje Euzebijevih odsječaka. U svom najranijem sačuvanom obliku, Euzebijevi odsječci uključuju odsječke koji se ne nalaze kod Mateja.
Nesačuvani sustav unakrsnih uputnica koji je Amonije razvio, kako ga Euzebije opisuje u djelu Ad Carpianum (koje je služilo kao korisnički priručnik za Euzebijeve odsječke), bio je usredotočen na Evanđelje po Mateju, te stoga nije mogao uključivati odsječke za koje ne postoji paralelno mjesto kod Mateja.
Ammonijev ne sačuvani sustav unakrsnih uputstava nadahnuo je Euzebija da razvije vlastiti sustav unakrsnih uputstava, no te dvije stvari ne bi trebalo miješati. Nažalost, upravo je to učinio dr. Metzger, a mnogi komentatori koji su ponovili njegovu tvrdnju pokazali su da ni sami nikada nisu doista istražili tu temu niti su ikada konzultirali analizu koju je o tome ponudio John Burgon u Dodatku G svoje knjige The Last Twelve Verses of Mark iz 1871. godine. (Burgonovu knjigu moguće je besplatno preuzeti na internetu.)
Metzger: „Ne tako mali broj rukopisa koji sadrže odlomak ima bilješke prepisivača u kojima se navodi da ih stariji grčki primjerci nemaju”
Neodređeni opis dr. Metzgera o „ne malom broju“ rukopisa odnosi se na 14 rukopisa (što je, s obzirom na to da postoji više od 1700 grčkih prijepisa Marka, razmjerno malo). Bilješke u tim 14 rukopisa nisu komentari 14 neovisnih prepisivača; ovdje se u suštini radi o trima bilješkama.
Jedna je bilješka jednostavna i kratka; u Mk 16,8One iziđu i stanu bježati od groba: spopade ih strah i trepet. I nikomu ništa ne rekoše jer se bojahu. kaže: „U nekim prijepisima ovoga [tj. stihova 9–20] nema, nego se ovdje završava.“ Jedna bilješka u 16,8 kaže: „U nekim prijepisima Evanđelje ovdje završava, a tako i Euzebijev popis kanona. Ali u mnogima se i ovo pojavljuje.“ A druga bilješka govori istu stvar, minus dio o Euzebijevim kanonima.
Druga bilješka, koju dijeli mala skupina rukopisa koji također sadrže bilješke s navodima da su bili uspoređeni sa starim prijepisima u Jeruzalemu, kaže: „Od ovdje pa do kraja u nekim prijepisima ne čini dio teksta. No u starima se sve pojavljuje netaknuto.“
Dr. Metzger je svojim čitateljima rekao da prepisivačke bilješke navode „kako to stariji grčki prijepisi nemaju“. No kada pregledamo same bilješke, jedan oblik bilješke kaže: „U starim se prijepisima sve pojavljuje netaknuto.“ Bilješka tvrdi upravo suprotno od onoga što bi čitatelj bilješke dr. Metzgera prirodno očekivao.
Sve te bilješke, osim prve koju sam spomenuo (za koju, iz malo složenijih razloga, smatram da je samo sažeta verzija posljednje), obično izražavaju potporu autentičnosti ulomka. Opis dr. Metzgera dovodi u zabludu svoje čitatelje o broju rukopisa s ovim bilješkama te o tome što same bilješke navode.
Metzger: „u drugim svjedocima ulomak je označen zvjezdicama ili obelima, uobičajenim znakovima kojima su prepisivači označavali umetak u dokumentu koji nije autentičan.“
Ova izjava dr. Metzgera nije točna. Raniji istraživači net netočno su opisivali različite rukopise, „površno provjeravajući“ ovaj određeni dio umjesto da prouče cijeli rukopis, a simboli koji zapravo predstavljaju početke i završetke lekcija (to jest, pojedinačnih odlomaka odabranih za javno čitanje u crkvenim bogoslužjima) pogrešno su protumačeni kao da znače kako postoji nekakva sumnja u taj ulomak.
(Izjave dr. Metzgera o zvjezdicama i obelima iskrivili su mnogi komentatori, uključujući Roberta Steina i Craiga A. Evansa.)
Uz ove obmanjujuće izjave o vanjskim svjedočanstvima, dr. Metzger je pogrešno prikazao i neke vidove unutarnjih svjedočanstava. Primjerice, napisao je: „θανάσιμον i τοις μετ’ αυτου γενομένοις, kao nazivi za učenike, pojavljuju se samo ovdje u Novom zavjetu.“
Dio ove izjave nema nikakvog smisla, budući da θανάσιμον [thanasimon] nije naziv za učenike; to je riječ za „smrtonosno“ koja se pojavljuje u 16,18. Težina opisa rječnika u Mk 16,9–20Uskrsnuvši dakle rano prvog dana u tjednu, ukaza se najprije Mariji Magdaleni iz koje bijaše istjerao sedam zloduha. kao „ne-markovskog“koji daje dr. Metzger, prilično je umanjena zapažanjem (koje je iznio dr. Bruce Terry) da dvanaestostihni ulomak koji se sastoji od Mk 15,40–16,4Izdaleka promatrahu i neke žene: među njima Marija Magdalena i Marija, majka Jakova Mlađega i Josipa, i Saloma - sadrži više riječi koje se pojavljuju samo jednom nego Mk 16,9–20Uskrsnuvši dakle rano prvog dana u tjednu, ukaza se najprije Mariji Magdaleni iz koje bijaše istjerao sedam zloduha..
To nisu jedine stvari koje zaslužuju pojašnjenje u komentarima dr. Metzgera, ali ovo bi trebalo dokazati, mislim, da se opisi vanjskih svjedočanstava koja se odnose na Mk 16,9–20Uskrsnuvši dakle rano prvog dana u tjednu, ukaza se najprije Mariji Magdaleni iz koje bijaše istjerao sedam zloduha., a koje je pružio dr. Metzger (ili drugi komentatori koji su u biti posudili i prepričali njegove opise), ne bi trebali koristiti kao temelj za tekstualno-kritičke odluke o Mk 16,9–20Uskrsnuvši dakle rano prvog dana u tjednu, ukaza se najprije Mariji Magdaleni iz koje bijaše istjerao sedam zloduha..