Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Često protukatolički/protupravoslavni protestanti citiraju sljedeće riječi našega Gospodina kako bi osudili praksu nazivanja pape, biskupa, svećenika itd. „ocem“:

„I ne zovite nikoga ocem na zemlji jer je jedan Otac vaš, onaj na nebesima.“ Mt 23,9Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji jer jedan je Otac vaš - onaj na nebesima.

U ovome ću tekstu pokazati kako takvo tumačenje suprotstavlja Pismo Pismu stvarajući proturječja unutar kanona, iako ih zapravo nema. Zatim ću ponijeti ispravak objasnivši što je naš Gospodin zapravo mislio.

Kao prvo, diljem Hebrejske biblije nalazimo mjesta gdje se proroci, kraljevi i upravitelji nazivaju „ocem“ ili se za druge govori da su njihova djeca, očito u duhovnom ili prenesenom smislu:

„A kad prijeđoše, Ilija će Elizeju: ‘Traži što da ti još učinim prije nego što budem uznesen ispred tebe!’ A Elizej odgovori: ‘Neka mi u dio padne obilje tvoga duha!’ Ilija odgovori: ‘Mnogo tražiš: ako me budeš vidio kad budem uznesen ispred tebe, bit će ti tako; ako pak ne budeš vidio, neće ti biti.’ I dok su tako išli i razgovarali, gle: ognjena kola i ognjeni konji stadoše među njih i Ilija u vihoru uziđe na nebo. Elizej je gledao i vikao: ‘Oče moj, oče moj! Kola Izraelova i konjanici njegovi!’ I više ga nije vidio. Uze tada svoje haljine i razdera ih nadvoje.“ 2 Kr 2,9-12A kad prijeđoše, Ilija će Elizeju: “Traži što da ti još učinim prije nego što budem uznesen ispred tebe!” A Elizej odgovori: “Neka mi u dio padne obilje tvoga duha!”

„Kad ih vidje kralj Izraela, reče Elizeju: ‘Treba li ih poubijati, oče moj?’“ 2 Kr 6,21Kad ih vidje kralj Izraela, reče Elizeju: “Treba li ih poubijati, oče moj?”

„Elizej dođe u Damask. Ben-Hadad, kralj aramejski, bijaše obolio. Odmah mu javiše: ‘Božji čovjek došao ovamo.’ Tada reče kralj Hazaelu: ‘Uzmi sa sobom dar pa idi pred Božjeg čovjeka. I preko njega se posavjetuj s Jahvom da bi saznao hoću li se izliječiti od ove bolesti.’ Hazael ode pred Elizeja i donese mu u dar što bijaše od ponajboljeg u Damasku, sve to natovareno na četrdeset deva. Dođe on i stade preda nj i reče: ‘Tvoj sin Ben-Hadad, kralj aramejski, šalje me k tebi i pita hoće li ozdraviti od one bolesti.’“ 2 Kr 8,7-9Elizej dođe u Damask. Ben-Hadad, kralj aramejski, bijaše obolio. Odmah mu javiše: “Božji čovjek došao ovamo.”

Kako li je ironično da se za poganskog kralja kaže kako je sin proroka Elishaya!

Ima toga još:

„Kad se Elizej razbolio od bolesti od koje mu valjade umrijeti, dođe mu izraelski kralj Joaš, rasplaka se nad njim i reče mu: ‘Oče moj, oče moj! Kola Izraelova i konjanici njegovi!’“ 2 Kr 13,14Kad se Elizej razbolio od bolesti od koje mu valjade umrijeti, dođe mu izraelski kralj Joaš, rasplaka se nad njim i reče mu: “Oče moj, oče moj! Kola Izraelova i konjanici njegovi!”

„i pozvat ću svoga slugu Elijakima, sina Hilkijina. Obući ću mu tvoju haljinu, tvojim ću ga pojasom opasat', tvoju ću mu vlast predati u ruke te će biti otac žiteljima jeruzalemskim i kući Judinoj. Metnut ću mu na pleća ključ od kuće Davidove: kad otvori, nitko neće zatvoriti, kad zatvori, nitko neće otvoriti.“ Iz 22,20-22i pozvat ću svoga slugu Elijakima, sina Hilkijina.

Ova se praksa prenosi i u Novi zavjet, gdje apostoli i/ili drugi učenici primjenjuju izraz „otac“ bilo na svoje pretke bilo na starješine kojima se obraćaju:

„Kada to vidje Petar, obrati se narodu: ‘Izraelci, što se ovomu čudite? Ili što nas gledate kao da smo svojom snagom ili pobožnošću postigli da ovaj prohoda? Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev, Bog otaca naših, proslavi slugu svoga, Isusa kojega vi predadoste i kojega se odrekoste pred Pilatom kad već bijaše odlučio pustiti ga.“ Dj 3,12-13Kada to vidje Petar, obrati se narodu: “Izraelci, što se ovomu čudite? Ili što nas gledate kao da smo svojom snagom ili pobožnošću postigli da ovaj prohoda?

„Kad su oni to čuli, jednodušno podigoše glas k Bogu i rekoše: ‘Gospodine, ti si stvorio nebo i zemlju i more i sve što je u njima! Ti si na usta oca našega, sluge svoga Davida, po Duhu Svetom rekao: Zašto se bune narodi, zašto puci ludosti snuju?“ Dj 4,24-25Kad su oni to čuli, jednodušno podigoše glas k Bogu i rekoše: “Gospodine, ti si stvorio nebo i zemlju i more i sve što je u njima!

„Stjepan odgovori: ‘Braćo i oci, čujte! Bog slave ukaza se ocu našemu Abrahamu dok bijaše u Mezopotamiji, prije negoli se nastani u Haranu,“ Dj 7,2Stjepan odgovori: “Braćo i oci, čujte! Bog slave ukaza se ocu našemu Abrahamu dok bijaše u Mezopotamiji, prije negoli se nastani u Haranu,

„‘Braćo i oci, poslušajte što ću vam sad u svoju obranu reći.’ Kad čuše da im govori hebrejskim jezikom, još većma utihnuše. On nastavi: ‘Ja sam Židov, rođen u Tarzu cilicijskom, ali odrastao u ovom gradu, do nogu Gamalielovih odgojen točno po otačkom Zakonu; bijah revnitelj Božji kao što ste svi vi još danas. … A on će: 'Bog otaca naših predodredi te da upoznaš volju njegovu, da vidiš Pravednika i čuješ glas iz usta njegovih“ Dj 22,1-3.14“Braćo i oci, poslušajte što ću vam sad u svoju obranu reći.”

„Što ćemo dakle reći? Što je Abraham, otac naš, našao po tijelu? … I znak obrezanja primi kao pečat pravednosti koju je po vjeri zadobio još neobrezan, da bude ocem svih vjernika: neobrezanih - te im se uračuna pravednost - i ocem obrezanih, ne onih koji su samo obrezani, nego onih koji uz to idu stopama vjere još neobrezana oca našeg Abrahama. … Zato - zbog vjere da bude po milosti to obećanje zajamčeno svemu potomstvu, ne potomstvu samo po Zakonu, nego i po vjeri Abrahama, koji je otac svih nas - kao što je pisano: Ocem mnoštva naroda ja te postavljam - pred Onim komu povjerova, pred Bogom koji oživljuje mrtve i zove da bude ono što nije. U nadi protiv svake nade povjerova Abraham da postane ocem naroda mnogih po onom što je rečeno: Toliko će biti tvoje potomstvo.“ Rim 4,1.11-12.16-18Što ćemo dakle reći? Što je Abraham, otac naš, našao po tijelu?

Apostoli idu korak dalje nazivajući vjernike koje su obratili i/ili učenike svojom vlastitom djecom, te se sami predstavljaju kao njihovi duhovni očevi:

„Ne pišem ovoga da vas postidim, nego da vas kao ljubljenu svoju djecu urazumim. Jer da imate u Kristu i deset tisuća učitelja, ipak ne biste imali više otaca. Ta u Kristu Isusu po evanđelju ja vas rodih! Zaklinjem vas, dakle: nasljedovatelji moji budite. Zato upravo poslah k vama Timoteja, koji mi je dijete ljubljeno i vjerno u Gospodinu, da vas podsjeti na naputke moje, u Kristu, kako posvuda u svakoj crkvi učim.“ 1 Kor 4,14-17Ne pišem ovoga da vas postidim, nego da vas kao ljubljenu svoju djecu urazumim.

„O kad biste podnijeli nešto malo bezumlja mojega! Da, podnesite me! Ljubomoran sam doista na vas Božjim ljubomorom: ta zaručih vas s jednim mužem, kao čistu djevicu privedoh vas Kristu. Ali se bojim da se - kao što zmija zavede Evu svojom lukavštinom - misli vaše ne pokvare i odmetnu od iskrenosti prema Kristu. Uistinu, ako tko dođe i propovijeda drugog Isusa, kojega mi nismo propovijedali - ili ako drugoga Duha primate, kojega niste primili; ili drugo evanđelje, koje niste prigrlili - takva lijepo podnosite.“ 2 Kor 11,1-4O kad biste podnijeli nešto malo bezumlja mojega! Da, podnesite me!

Gornji tekst je zanimljiv jer Pavao Korinćane uspoređuje s djevičanskom kćeri koju je on, kao njihov otac, zaručio za jednoga duhovnog Muža, naime Krista!

Ostali primjeri uključuju:

„Pavao, apostol Krista Isusa po nalogu Boga, Spasitelja našega, i Krista Isusa, nade naše, Timoteju, pravomu sinu u vjeri: milost, milosrđe i mir od Boga Oca i Krista Isusa, Gospodina našega!“ 1 Tim 1,1-2Pavao, apostol Krista Isusa po nalogu Boga, Spasitelja našega, i Krista Isusa, nade naše,

„Pavao, apostol Krista Isusa voljom Božjom, po obećanju života, života u Kristu Isusu, Timoteju, ljubljenom sinu: milost, milosrđe i mir od Boga Oca i Krista Isusa, Gospodina našega.“ 2 Tim 1,1-2Pavao, apostol Krista Isusa voljom Božjom, po obećanju života, života u Kristu Isusu,

„Petar, apostol Isusa Krista: putnicima Raseljeništva u Pontu, Galaciji, Kapadociji, Aziji i Bitiniji,“ 1 Pt 1,1Petar, apostol Isusa Krista: putnicima Raseljeništva u Pontu, Galaciji, Kapadociji, Aziji i Bitiniji,

„Pozdravlja vas suizabranica u Babilonu i Marko, sin moj.“ 1 Pt 5,13Pozdravlja vas suizabranica u Babilonu i Marko, sin moj.

„Dječice moja, ovo vam pišem da ne griješite. Ako tko sagriješi, imamo zagovornika kod Oca: Isusa Krista, Pravednika.“ 1 Iv 2,1Dječice moja, ovo vam pišem da ne griješite. Ako tko i sagriješi, zagovornika imamo kod Oca - Isusa Krista, Pravednika.

To sada znači ili da imamo proturječje u Svetom pismu, kao i očiti čin neposlušnosti od strane Isusovih sljedbenika koji su išli okolo nazivajući sebe očevima vjernika, a svoje učenike oslovljavali kao svoju vlastitu duhovnu djecu. Ili je ovo jednostavno još jedan slučaj u kojem protestanti pogrešno tumače blažene riječi našega Gospodina.

Letimičan pogled na kontekst pomaže nam cijeniti značenje našega Gospodina:

„Tada Isus prozbori mnoštvu i svojim učenicima: ‘Na Mojsijevu stolicu zasjedoše pismoznanci i farizeji. Činite dakle i obdržavajte sve što vam kažu, ali se nemojte ravnati po njihovim djelima jer govore, a ne čine. Vežu i ljudima na pleća tovare teška bremena, a sami ni da bi ih prstom makli. Sva svoja djela čine zato da ih ljudi vide. Doista, proširuju zapise svoje i produljuju rese. Vole pročelja na gozbama, prva sjedala u sinagogama, pozdrave na trgovima i da ih ljudi zovu 'Rabbi'. Vi pak ne dajte se zvati 'Rabbi', jer jedan je učitelj vaš, a svi ste vi braća. Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji jer jedan je Otac vaš - onaj na nebesima. I ne dajte da vas vođama zovu, jer jedan je vaš vođa - Krist. Najveći među vama neka vam bude poslužitelj. Tko se god uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen.’ ‘Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Zaključavate kraljevstvo nebesko pred ljudima; sami ne ulazite, a ne date ući ni onima koji bi htjeli.’ ‘Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Obilazite morem i kopnom da pridobijete jednog sljedbenika. A kad ga pridobijete, promećete ga u sina paklenoga dvaput goreg od sebe.’ ‘Jao vama! Slijepe vođe! Govorite: 'Zakune li se tko Hramom, nije ništa. Ali ako se zakune hramskim zlatom, veže ga zakletva.' Budale i slijepci! Ta što je veće: zlato ili Hram što posvećuje zlato? Nadalje: 'Zakune li se tko žrtvenikom, nije ništa. Ali ako se zakune darom što je na njemu, veže ga zakletva.' Slijepci! Ta što je veće: dar ili žrtvenik što dar posvećuje? Tko se dakle zakune žrtvenikom, kune se njime i svime što je na njemu. I tko se zakune Hramom, kune se njime i Onim koji u njemu prebiva. I tko se zakune nebom, kune se prijestoljem Božjim i Onim koji na njemu sjedi.’ ‘Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Namirujete desetinu od metvice i kopra i kima, a propuštate najvažnije u Zakonu: pravednost, milosrđe, vjernost. Ovo je trebalo činiti, a ono ne propuštati. Slijepe vođe! Cijedite komarca, a gutate devu!’ ‘Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Čistite čašu i zdjelu izvana, a iznutra su pune grabeža i pohlepe. Farizeju slijepi! Očisti najprije nutrinu čaše da joj i vanjština bude čista.’ Jao vama pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Nalik ste na obijeljene grobove. Izvana izgledaju lijepi, a iznutra su puni mrtvačkih kostiju i svakojake nečistoće. Tako i vi izvana ljudima izgledate pravedni, a iznutra ste puni licemjerja i bezakonja.’ ‘Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Gradite grobnice prorocima i kitite spomenike pravednicima te govorite: 'Da smo mi živjeli u dane otaca svojih, ne bismo bili njihovi sudionici u prolijevanju krvi proročke.' Tako sami protiv sebe svjedočite da ste sinovi ubojica proroka. Dopunite samo mjeru otaca svojih!’ ‘Zmije! Leglo gujinje! Kako ćete uteći osudi paklenoj?” Mt 23,1-33Tada Isus prozbori mnoštvu i svojim učenicima:

Kao što čitatelji mogu vidjeti, naš je Gospodin opovrgavao slijepu odanost vjerskim vlastima, potpuno i bezuvjetno podvrgavanje njima, budući da čak i vjerski velikodostojnici mogu biti zavodnici i sami zavedeni.

Stoga poanta nije u tome da se ove titule ne mogu koristiti za ljudske likove i vlasti. Umjesto toga, stvar je u stavu: naime, vjernici u Krista ne smiju gledati ni na jednog krhkog ljudskog vođu s apsolutnim povjerenjem i nepodijeljenom privrženošću, budući da se takva odanost i predanost moraju iskazati samo Božanstvu. Vjernici moraju iskazati potpunu odanost i savršeno se, u potpunosti podložiti Ocu, Sinu i Duhu, jer oni nikada ne mogu pogriješiti, niti mogu i hoće ikoga zavesti ili prevariti. Budući da su Otac, Sin i Duh sama istina, u njih se može u potpunosti pouzdati i vjerovati im da će vjernike voditi do svake istine, gajeći potpuno povjerenje da Božanstvo zna što je najbolje za vjernike jer žele sve privesti istini spasenja.

Ovo je vrsta povjerenja i odanosti koja se nikada ne može dati nijednoj ljudskoj vlasti na zemlji, jer je čovječanstvo po svojoj naravi nesavršeno, palo, grešno, hirovito, sebično i dvolično. Kako same Sveto pismo naviješta:

„Bog nije čovjek da bi slagao, nije sin Adama da bi se kajao. Zar on kada rekne, a ne učini, zar obeća, pa ne ispuni?“ Br 23,19Bog nije čovjek da bi slagao, nije sin Adama da bi se kajao. Zar on kada rekne, a ne učini, zar obeća, pa ne ispuni?

„Ovako govori Jahve: ‘Proklet čovjek koji se uzdaje u čovjeka, i slabo tijelo smatra svojom mišicom, i čije se srce od Jahve odvraća. Jer on je kao drač u pustinji: ne osjeća kad je sreća na domaku, tavori dane u usahloj pustinji, u zemlji slanoj, nenastanjenoj. Blagoslovljen čovjek koji se uzdaje u Jahvu i kome je Jahve uzdanje. Nalik je na stablo zasađeno uz vodu što korijenje pušta k potoku: ne mora se ničeg bojati kad dođe žega, na njemu uvijek zelenilo ostaje. U sušnoj godini brigu ne brine, ne prestaje donositi plod. Podmuklije od svega je srce. Jedva popravljivo, tko da ga pronikne?” Jr 17,5-9Ovako govori Jahve: “Proklet čovjek koji se uzdaje u čovjeka, i slabo tijelo smatra svojom mišicom, i čije se srce od Jahve odvraća.

„‘Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu koji kuca otvorit će se. Ta ima li koga među vama da bi svojemu sinu, ako ga zaište kruha, kamen dao? Ili ako ribu zaište, zar će mu zmiju dati? Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac vaš, koji je na nebesima, dobrima obdariti one koji ga zaištu!’” Mt 7,7-11“Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se!

„Dok je boravio u Jeruzalemu o blagdanu Pashe, mnogi povjerovaše u njegovo ime promatrajući znamenja koja je činio. No sam se Isus njima nije povjeravao jer ih je sve dobro poznavao i nije trebalo da mu tko daje svjedočanstvo o čovjeku: ta sam je dobro znao što je u čovjeku.“ Iv 2,23-25Dok je boravio u Jeruzalemu o blagdanu Pashe, mnogi povjerovaše u njegovo ime promatrajući znamenja koja je činio.  

„U tvoje ruke predajem duh svoj; ti si me otkupio, Jahve, Bože vjerni.“ Ps 31,5Izvuci me iz mreže koju mi zapeše, jer ti si moje utočište.

„Jer ja znam svoje naume koje s vama namjeravam - riječ je Jahvina - naume mira, a ne nesreće: da vam dadnem budućnost i nadu. Tada ćete me zazivati, dolaziti k meni, moliti mi se i ja ću vas uslišati. Tražit ćete me i naći me jer ćete me tražiti svim srcem svojim.“ Jr 29,11-13Jer ja znam svoje naume koje s vama namjeravam - riječ je Jahvina - naume mira, a ne nesreće: da vam dadnem budućnost i nadu.

„‘Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte! U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Da nema, zar bih vam rekao: 'Idem pripraviti vam mjesto'? Kad odem i pripravim vam mjesto, ponovno ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja. A kamo ja odlazim, znate put.’ Reče mu Toma: ‘Gospodine, ne znamo kamo odlaziš. Kako onda možemo put znati?’ Odgovori mu Isus: ‘Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni.“ Iv 14,1-6“Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte!

„Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi. No kada dođe on - Duh Istine - upućivat će vas u svu istinu; jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi.“ Iv 16,12-13Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi.

„Tako i Bog: htio je baštinicima obećanja obilatije pokazati nepromjenljivost svoje odluke pa zato zajamči zakletvom da bismo po dva nepromjenljiva čina - u kojima je nemoguće da bi Bog prevario - mi pribjeglice imali snažno ohrabrenje da se držimo ponuđene nade.“ Heb 6,17-18Tako i Bog: htio je baštinicima obećanja obilatije pokazati nepromjenljivost svoje odluke pa zato zajamči zakletvom

To objašnjava zašto sveti apostoli, premda bijahu vođe i temelj Crkve

„jer po njemu jedni i drugi u jednome Duhu imamo pristup Ocu. Tako dakle više niste tuđinci ni pridošlice, nego sugrađani ste svetih i ukućani Božji nazidani na temelju apostola i proroka, a zaglavni je kamen sam Krist Isus. U njemu je sva građevina povezana i raste u hram svet u Gospodinu. U njemu ste i vi ugrađeni u prebivalište Božje u Duhu.“ Ef 2,18-22jer po njemu jedni i drugi u jednome Duhu imamo pristup Ocu.

Nisu iskorištavali svoj status i položaj tako da bi iskoristili stado i/ili gospodarili njime. Umjesto toga, koristili su svoj autoritet da služe vjernicima kako bi osigurali da ih nitko ne idolizira ili ih ne učini puno većima nego što su u stvarnosti bili:

„I ja, braćo, nisam mogao govoriti vama kao duhovnima, nego kao tjelesnima, kao nejačadi u Kristu. Mlijekom vas napojih, ne jelom: još ne mogoste, a ni sada još ne možete jer još ste tjelesni. Doista, dok je među vama zavist i prepiranje, zar niste tjelesni, zar po ljudsku ne postupate? Jer kad jedan govori: ‘Ja sam Pavlov’, a drugi: ‘Ja Apolonov’, niste li odveć ljudi? Ta što je Apolon? Što je Pavao? Poslužitelji po kojima povjerovaste - kako već komu Gospodin dade. Ja zasadih, Apolon zali, ali Bog dade rasti. Tako niti je što onaj tko sadi ni onaj tko zalijeva, nego Bog koji daje rasti. Tko sadi i tko zalijeva, jedno su; a svaki će po svome trudu primiti plaću. Jer Božji smo suradnici: Božja ste njiva, Božja građevina. Po milosti Božjoj koja mi je dana ja kao mudri graditelj postavih temelj, a drugi naziđuje; ali svaki neka pazi kako naziđuje.“ 1 Kor 3,1-10I ja, braćo, nisam mogao govoriti vama kao duhovnima, nego kao tjelesnima, kao nejačadi u Kristu.

„Ne znate li? Hram ste Božji i Duh Božji prebiva u vama. Ako tko upropašćuje hram Božji, upropastit će njega Bog. Jer hram je Božji svet, a to ste vi. Nitko neka se ne vara. Ako tko misli da je mudar među vama na ovome svijetu, neka bude lud da bude mudar. Jer mudrost ovoga svijeta ludost je pred Bogom. Ta pisano je: On hvata mudre u njihovu lukavstvu. I opet: Gospodin poznaje namisli mudrih, one su isprazne. Zato neka se nitko ne hvasta ljudima jer sve je vaše. Bio Pavao, ili Apolon, ili Kefa, bio svijet, ili život, ili smrt, ili sadašnje, ili buduće: sve je vaše, vi Kristovi, a Krist Božji.“ 1 Kor 3,16-23Ne znate li? Hram ste Božji i Duh Božji prebiva u vama.

„Jer ne propovijedamo same sebe, nego Krista Isusa Gospodinom, a sebe slugama vašim poradi Isusa.“ 2 Kor 4,5Jer ne propovijedamo same sebe, nego Krista Isusa Gospodinom, a sebe slugama vašim poradi Isusa.

„Uistinu, kad bih se i htio hvaliti, ne bih bio bezuman; istinu bih govorio. Ali se uzdržavam da ne bi tko mislio o meni više nego što vidi na meni ili što čuje od mene.“ 2 Kor 12,6Uistinu, kad bih se i htio hvaliti, ne bih bio bezuman; istinu bih govorio. Ali se uzdržavam da ne bi tko mislio o meni više nego što vidi na meni ili što čuje od mene.

„Starješine dakle među vama opominjem, ja sustarješina i svjedok Kristovih patnja, a zato i zajedničar slave koja se ima očitovati: pasite povjereno vam stado Božje, nadgledajte ga - ne prisilno, nego dragovoljno, po Božju; ne radi prljava dobitka, nego oduševljeno; i ne kao gospodari Baštine nego kao uzori stada. Pa kad se pojavi Natpastir, primit ćete neuveli vijenac slave. Tako i vi, mladići, podložite se starješinama; svi se jedni prema drugima pripašite poniznošću jer Bog se oholima protivi, a poniznima daruje milost. Ponizite se dakle pod snažnom rukom Božjom da vas uzvisi u pravo vrijeme.“ 1 Pt 5,1-6Starješine dakle među vama opominjem, ja sustarješina i svjedok Kristovih patnja, a zato i zajedničar slave koja se ima očitovati:

Usvajajući ovaj stav, blagoslovljeni su Apostoli vjerno provodili zapovijed našega slavnoga Gospodina Isusa koji je sažeo i dao primjer poniznog služenja:

„I pristupe mu Jakov i Ivan, sinovi Zebedejevi, govoreći mu: ‘Učitelju, htjeli bismo da nam učiniš što te zaištemo.’ A on će im: ‘Što hoćete da vam učinim?’ Oni mu rekoše: ‘Daj nam da ti u slavi tvojoj sjednemo jedan zdesna, a drugi slijeva.’ A Isus im reče: ‘Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ja pijem, ili krstiti se krstom kojim se ja krstim?’ Oni mu rekoše: ‘Možemo.’ A Isus će im: ‘Čašu koju ja pijem pit ćete i krstom kojim se ja krstim bit ćete kršteni, ali sjesti meni zdesna ili slijeva nisam ja vlastan dati - to je onih kojima je pripravljeno.’ Kad su to čula ostala desetorica, počeše se gnjeviti na Jakova i Ivana. Zato ih Isus dozva i reče im: ‘Znate da oni koji se smatraju vladarima gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. Nije tako među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj! I tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga. Jer ni Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.’“ Mk 10,35-45I pristupe mu Jakov i Ivan, sinovi Zebedejevi, govoreći mu: “Učitelju, htjeli bismo da nam učiniš što te zaištemo.”

„Bijaše pred blagdan Pashe. Isus je znao da je došao njegov čas da prijeđe s ovoga svijeta Ocu, budući da je ljubio svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio. I za večerom je đavao već bio ubacio u srce Judi Šimuna Iškariotskoga da ga izda. A Isus je znao da mu je Otac sve predao u ruke i da je od Boga izišao te da k Bogu ide pa usta od večere, odloži haljine, uze ubrus i opasa se. Nalije zatim vodu u praonik i počne učenicima prati noge i otirati ih ubrusom kojim je bio opasan. Dođe tako do Šimuna Petra. A on će mu: ‘Gospodine! Zar ti da meni pereš noge?’ Odgovori mu Isus: ‘Što ja činim, ti sada ne znaš, ali shvatit ćeš poslije.’ Reče mu Petar: ‘Nećeš mi prati nogu nikada!’ Isus mu odvrati: ‘Ako te ne operem, nećeš imati dijela sa mnom.’ Nato će mu Šimun Petar: ‘Gospodine, onda ne samo noge, nego i ruke i glavu!’ Kaže mu Isus: ‘Tko je okupan, ne treba drugo da opere nego noge - i sav je čist! I vi ste čisti, ali ne svi!’ Jer znao je tko će ga izdati. Stoga je i rekao: ‘Niste svi čisti.’ Kad im dakle opra noge, uze svoje haljine, opet sjede i reče im: ‘Razumijete li što sam vam učinio? Vi me zovete Učiteljem i Gospodinom. Pravo velite jer to i jesam! Ako dakle ja - Gospodin i Učitelj - vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete noge. Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih.’ Zaista, zaista, kažem vam: nije sluga veći od gospodara niti poslanik od onoga koji ga posla. Ako to znate, blago vama budete li tako i činili!’“ Iv 13,1-17Bijaše pred blagdan Pashe. Isus je znao da je došao njegov čas da prijeđe s ovoga svijeta Ocu, budući da je ljubio svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio.

„Ako je dakle ikakvo ohrabrenje u Kristu, ako ikakva utjeha ljubavi, ako ikakvo zajedništvo Duha, ako ikakva milosrdnost i suosjećanje, ispunite moju radost: budite istomišljenici, imajte istu ljubav, jedne duše, jedne misli. Ne činite ništa iz sebične ambicije ili isprazne slave, nego u poniznosti smatrajte jedni druge većima od sebe, ne gledajući svatko na svoje vlastito, nego i na tuđe interese.“

„Neka u vama bude isto mišljenje kao i u Kristu Isusu: On, budući da je bio u božanskoj naravi, nije se kao plijen držao svoje jednakosti s Bogom, nego je sam sebe oplijenio uzevši narav sluge, postavši ljudskom sličnošću. I obličjem čovjeku nalik, ponizio se, poslušan do smrti, i to smrti na križu!“

„Zato ga Bog preuzvisi i darova mu ime iznad svakog imena, da se na ime Isusovo sagne svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika. I svaki će jezik priznati: 'Isus Krist je Gospodin!', na slavu Boga Oca.“ Filipljanima 2,5-11Neka u vama bude isto mišljenje kao i u Kristu Isusu: (NIV)

Biblijski citati navode se prema prijevodu Ivana Šarića.

Daljnje čitanje

Jedan posrednik i jedan Bog, 1. dio, 2. dio

BILJEŠKE ZA RASPRAVU O MARIJANSKIM NAUKAMA