Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Odgovor na tvrdnju da Ivan 1,1U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Riječ naziva tek „božanskom”: objašnjenje oblika ton theon, ho theos i grčke gramatike izvornoga teksta.

Ivan 1,1

Al-Kadhi piše:

1) Pogrešan prijevod teksta:

U „izvornim” grčkim rukopisima (je li učenik Ivan govorio grčki?) „Riječ” je opisana samo kao „ton theos” (božanska/neki bog), a ne kao „ho theos” (Božanski/Bog). Vjerniji i ispravniji prijevod toga retka stoga bi glasio: „U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše kod Boga, i Riječ bijaše božanska.”

To je krajnja besmislica.

Prvo, sveti Ivan Evanđelist svakako je govorio grčki. Grčki je jezik u tadašnjoj Palestini bio vrlo raširen, a Ivan je poslije živio na grčkom govornom području i obraćao se publici koja je govorila grčki.

Drugo, nema nikakve osnove za tvrdnju da četvrto evanđelje izvorno nije napisano na grčkom jeziku.

Treće, koliko mi je poznato, svi rukopisi i ulomci Ivanova evanđelja koji sadrže Iv 1,1U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog., kao i svi navodi ranokršćanskih teologa, bez tekstualnih inačica u Iv 1,1U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. do 2 donose sljedeći grčki tekst, ovdje i s latiničnom transliteracijom:

Ἐν ἀρχῇ ἦν ὁ λόγος, καὶ ὁ λόγος ἦν πρὸς τὸν θεόν, καὶ θεὸς ἦν ὁ λόγος. Οὗτος ἦν ἐν ἀρχῇ πρὸς τὸν θεόν.

En archē ēn ho logos, kai ho logos ēn pros ton theon, kai theos ēn ho logos. Houtos ēn en archē pros ton theon. (Iv 1,1U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. do 2)

Obratite pozornost: nema izraza „ton theos”, kako tvrdi Al-Kadhi. U obje rečenice stoji „ton theon”. To ne iznenađuje: riječ je o akuzativu čiji je nominativ „ho theos”, odnosno „Bog”. Oblik mora biti u akuzativu jer ovisi o prijedlogu „pros”, koji prema kontekstu može značiti „kod”, „s” ili slično.

Uobičajeni i ispravan prijevod stoga glasi:

„U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše kod Boga, i Bog bijaše Riječ. Ona bijaše u početku kod Boga.”

Ne treba stvarati problem oko člana („ho” u nominativu, „ton” u akuzativu; oba se na engleskom prevode određenim članom „the”). Uporaba člana u starogrčkom nije slijedila pravila engleske gramatike. Izostanak člana ne daje riječi zbirno ili apstraktno značenje, kao da bi theos značio „nešto božansko”. Takvo značenje u starogrčkom nije moguće izvesti na taj način. Naprotiv, izostanak člana može riječi dati obilježje vlastitoga imena. Grčki pridjev za „božanski” glasi theios, theia, theion, ovisno o rodu imenice na koju se odnosi.

Sažeto: Al-Kadhi potpuno griješi. Nema razloga zanijekati da Iv 1,1U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. do 2 Isusa Krista doista naziva Bogom, drugom osobom Presvetoga Trojstva, koje je jedan Bog.

Al-Kadhi tvrdi da njegove konstrukcije podupiru brojni „kršćanski” stručnjaci i prijevodi. O Powisu Smithu, Moffattu i drugima već je dovoljno rečeno u raspravama o njihovoj stručnosti i pristranosti u prevođenju.

Odakle autoru ta neobična tvrdnja?

U predgovoru svoje knjige Al-Kadhi priznaje koliko duguje Ahmedu Deedatu, a to se u ovome slučaju osobito jasno vidi. Ovaj odjeljak pokazuje ozbiljno nepoznavanje teme i nedostatak čak i najosnovnijih činjenica grčke gramatike.

Pogrešku o izrazu „ton theos” zapravo je preuzeo od Ahmeda Deedata. Deedat ne poznaje biblijske jezike i vjerojatno nije čitao ozbiljan komentar. Al-Kadhi je, međutim, navodno pročitao više akademskih komentara. Začudno je što je previdio: (a) sve one koji proturječe njegovu unaprijed donesenom zaključku i (b) činjenicu da ni u jednome od komentara ili prijevoda koje navodi nije pronašao izraz „ton theos”. Taj izraz dolazi od Deedata i samo od njega, kojega Al-Kadhi očito smatra jednim od svojih najvećih autoriteta za Bibliju.

Pobijanje knjige „What Did Jesus Really Say?”
Naslovnica Answering Islam