U ovom ću članku citirati izdanje Orthodox Study Bible (OSB), u izdanju kuće Thomas Nelson iz 2008. godine. Citati će se odnositi na stav koji OSB zauzima u pogledu spominjanja Presvetog Trojstva u prvih pet Mojsijevih knjiga, koje se obično nazivaju Tora ili Petoknjižje. Sva isticanja velikim slovima moja su.
PRESLAVI STVORITELJ I ŽIVOTODAVAC
1,1 Bog Otac stvorio je nebo i zemlju. „Vjerujem u jednoga Boga, Oca svemogućega, Stvoritelja neba i zemlje” (Vjerovanje).
1,2 Duh Božji jest Duh Sveti (Bazilije Veliki; Efrem Sirijac). On izlazi od Oca te je „Gospodin i Životodavac” (Vjerovanje). Budući da je Gospodin, jednak je Ocu i njegov je suradnik u stvaranju neba i zemlje.
1,3 Bog Otac progovorio je svojoj Riječi i jedinorođenom Sinu, po kojemu je stvorio svjetlost (Atanazije Veliki). Budući da je i Sin Gospodin, jednak je Ocu i njegov je suradnik u stvaranju neba i zemlje.
Sveti oci uče da je Otac stvorio nebo i zemlju po Sinu i u Duhu Svetom. Tako je Presveto Trojstvo stvorilo nebo i zemlju, a Crkva pjeva: „Slavimo Oca, uzvisujemo Sina i klanjamo se Duhu Svetom, nedjeljivom Trojstvu koje postoji kao Jedno, Svjetlosti i Svjetlostima, Životu i Životima, koje udjeljuje svjetlost i život krajevima svijeta” (KanonAd).
1,4–25 Budući da su Otac, Sin i Duh Sveti stvorili nebo i zemlju, oni su stvorili i sve što se spominje u ovim recima.
1,26–30 Presveto Trojstvo stvorilo je i čovjeka. Bog Otac govori Bogu Sinu (Ivan Zlatousti) te rabi osobne zamjenice nas i naš. Te zamjenice upućuju na tri različite osobe: Oca, Sina i Duha Svetoga, kako je navedeno u 1,1–3.
Riječ slika jest u jednini i pokazuje da su tri različite osobe Presvetoga Trojstva iste naravi i nerazdjeljive. Jer se ne kaže: „Naše slike” (Ilarije Poitierski). Stoga je Presveto Trojstvo jedna nedjeljiva narav u tri različite osobe.
Čovjek nije iste naravi s Presvetim Trojstvom. Ali stvoren je na sliku i priliku Presvetoga Trojstva; i stvoren je kao muško i žensko. Stoga je dostojanstvo svakog čovjeka i svake žene upravo ta slika i prilika.
2,1–3 Bog je dovršio stvaranje neba i zemlje radi čovjeka. Počinuo je od svoga stvaralačkog djelovanja sedmoga dana kako bi pokazao svoju ljubav i providnosnu skrb za čovjeka te kako bi pozvao čovjeka da uživa u tom subotnjem počinku. Jer, kako reče Isus: „Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote” (Mk 2,27I govoraše im: “Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote.).
Čovjek nije uspio očuvati taj subotnji počinak. No Isus ga je ispunio za čovjeka počivajući u grobu na Veliku i svetu subotu, nakon što je na križu rekao: „Dovršeno je” (Iv 19,30Čim Isus uze ocat, reče: “Dovršeno je!” I prignuvši glavu, preda duh.). Jer on je uništio grijeh i smrt te uskrsnuo prvoga dana u tjednu. Svojim spasiteljskim djelom u korist čovjeka on je čovjekov subotnji počinak i sada sve poziva da pronađu počinak u njemu (Mt 11,28–30“Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti.).
2,4 Ovdje Knjiga Postanka sama sebe naziva imenom.
2,7 Bog je oblikovao Adamovo tijelo od praha zemaljskog. Dah života jest milost Duha Svetoga, Životodavca (Vjerovanje). Bog udahnu čovjeku u tijelo dah života, i on postade živom dušom. Stoga je Adam bio živa duša zato što je posjedovao tijelo, dušu i milost Duha Svetoga.
Nakon što je uskrsnuo od mrtvih, Isus je duhnuo na svoje učenike i rekao: „Primite Duha Svetoga” (Iv 20,22To rekavši, dahne u njih i kaže im: “Primite Duha Svetoga.). Jer čovjek nije uspio sačuvati milost Duha, ali po svome uskrsnuću Isus obilno opskrbljuje svoje učenike životvornom milošću Duha. Odgovornost je učenika živjeti po toj milosti. (Str. 4–5)
Stvaranje
„Vjerujem u jednoga Boga, Oca svemogućega, Stvoritelja neba i zemlje, i svega vidljivog i nevidljivog.”
Ove uvodne riječi Nicejskoga vjerovanja, središnje naučne izjave kršćanstva, potvrđuju da je Jedini Pravi Bog izvor svega što postoji, i tjelesnoga i duhovnog, i živoga i neživog. Sveto pismo započinje sličnom upečatljivom tvrdnjom: „U početku Bog stvori nebo i zemlju.” Sveti Bazilije Veliki izjavljuje:
Vječno postojeći svemogući Bog nije bio prisiljen stvoriti svemir. Štoviše, u svojoj dobroti i čovjekoljublju slobodno je izabrao to učiniti. A činjenica da je Gospodin stvorio svemir iz ničega stoji u jasnoj suprotnosti s mitovima o stvaranju okolnih kultura u drevnome svijetu.
Središnja uloga Isusa Krista, Očeve Riječi, u stvaranju svega jasno je navedena u prvom poglavlju evanđelja apostola Ivana, gdje stoji: „U početku bijaše Riječ... Sve je po njoj postalo i bez nje ništa nije postalo što je postalo.” A specifična uloga Duha Svetoga, Treće Osobe Nedjeljivog Trojstva, u stvaranju svijeta vidi se u Post 1,2Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom i Duh Božji lebdio je nad vodama. (vidi također Ps 104,30Pošalješ li dah svoj, opet nastaju, i tako obnavljaš lice zemlje.; 33,6).
Što se tiče pitanja o znanstvenoj točnosti izvještaja o stvaranju u Postanku te o različitim gledištima o evoluciji, Pravoslavna Crkva nije dogmatizirala nijedan specifičan pogled. Ono što se dogmatski navješćuje jest to da je Jedan Trojedini Bog stvorio sve što postoji te da je čovjek stvoren na jedinstven način i jedini je stvoren na sliku i priliku Božju (Post 1,26.27I reče Bog: “Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci - svoj zemlji - i svim gmizavcima što puze po zemlji!”). Crkveni oci također dosljedno potvrđuju da je svaka vrsta živog stvorenja nastala trenutačno, na Božju zapovijed, sa svojim sjemenom u sebi.
Razvoj života nije nastao slučajem. Štoviše, Vrhovna Inteligencija i Nedokučiva Mudrost djelovale su u stvaranju i održavanju svega što postoji. Raspravljajući o različitim znanstvenim teorijama svoga vremena, sveti Bazilije Veliki izjavio je: „Ako u ovom [ili bilo kojem drugom] sustavu postoji nešto što vam se čini vjerojatnim, sačuvajte svoje divljenje za izvor takvog savršenog reda, mudrost Božju.” Također je napisao: „Moramo ostati vjerni načelu prave religije i prepoznati da sve što postoji održava Stvoriteljeva moć.”
Ponavljana potvrda „i vidje Bog da je dobro” u prvom poglavlju Postanka naglašava intrinzičnu, temeljnu dobrotu materije i čitavoga stvorenog poretka, čak i nakon Pada. To razumijevanje temelj je sakramentalnoga pogleda na svijet, da stvoreni poredak nije samo dobar, nego može biti i sredstvo zajedništva s Bogom, s obzirom na to da ga je stvorio Dobri Bog. Štoviše, zapanjujuća ljepota, složeni red i uzvišeni sklad svih aspekata Stvaranja, kao i golemo prostranstvo svemira, namjeravaju privući čovječanstvo k svijesti o Stvoritelju i zahvalnosti prema njemu te k njegovu bogoštovlju, i samo njemu (vidi Ps 19,1–4Zborovođi. Psalam. Davidov.; Rim 1,20Uistinu, ono nevidljivo njegovo, vječna njegova moć i božanstvo, onamo od stvaranja svijeta, umom se po djelima razabire tako da nemaju isprike.). (Str. 3)
Presveto Trojstvo
Presveto Trojstvo objavljeno je i u Starom i u Novom zavjetu. U Starom zavjetu Trojstvo je objavljeno na suptilne načine; u Novom zavjetu Trojstvo je objavljeno u potpunosti i jasno, počevši od krštenja našega Gospodina.
Presveto Trojstvo jedan je Bog u tri osobe: Otac, Sin i Duh Sveti. Te su osobe različite, ali nisu odvojene i nisu tri boga. One su Jedan Bog zato što su iste biti ili naravi. Otac je nerođeno Vrelo Božanstva. Sin je vječno rođen od Oca (Iv 1,18Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac - Bog - koji je u krilu Očevu, on ga obznani.; 3,16; 16,28). Duh Sveti jest Branitelj (Iv 14,16I ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek:) i Duh Istine (Iv 14,17Duha Istine, kojega svijet ne može primiti jer ga ne vidi i ne poznaje. Vi ga poznajete jer kod vas ostaje i u vama je.; 16,13), koji izlazi od Oca (Iv 15,26A kada dođe Branitelj koga ću vam poslati od Oca - Duh Istine koji od Oca izlazi - on će svjedočiti za mene.).
Presveto Trojstvo stvorilo je svijet
Postanak 1,1U početku stvori Bog nebo i zemlju., Bog Otac stvorio je nebesa i zemlju. Vjerovanje kaže: „Vjerujem u jednoga Boga, Oca svemogućega, Stvoritelja neba i zemlje.”
Postanak 1,2Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom i Duh Božji lebdio je nad vodama., Duh Božji jest Duh Sveti. Lebdio je nad stvaranjem u stvaralačkoj moći i jednakosti s Ocem. On je stvarao zajedno s Ocem.
Postanak 1,3I reče Bog: “Neka bude svjetlost!” I bi svjetlost., Kao Božja Riječ, Sin je stvorio svjetlo (Iv 1,1–3U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog.). S kreativnom moću i jednakošću s Ocem, On je također stvarao zajedno s Ocem i Duhom.
Postanak 1,26I reče Bog: “Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci - svoj zemlji - i svim gmizavcima što puze po zemlji!”, Zamjenice „Nas” i „Našu” otkrivaju mnoštvo božanskih Osoba. Te su Osobe Otac, Sin i Duh Sveti koji djeluju u potpunom jedinstvu iz jedne božanske Naravi.
Presveto Trojstvo spašava svijet
Izaija 63,16jer Otac si naš! Abraham nas ne poznaje i ne spominje nas se Izrael; Jahve, ti si naš Otac, Otkupitelj naš - ime ti je oduvijek., Otac je naš Otkupitelj. On nije samo stvorio svijet nego ga i otkupljuje.
Psalam 2,7Obznanjujem odluku Jahvinu: Gospodin mi reče: “Ti si sin moj, danas te rodih., 8, Očeva odredba otkriva Sina kako baštini svijet. Ta baština je narod spašen od Sina.
Izaija 6,1–3One godine kad umrije kralj Uzija, vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolju visoku i uzvišenu. Skuti njegova plašta ispunjahu Svetište., Riječi „Svet, Svet, Svet” navješćuju tri Osobe koje nas spašavaju. Ime „Gospodin” navješćuje jednu bit Njih Trojice.
Izaija 44,3Jer na žednu ću zemlju vodu izliti i po tlu sušnome potoke. Izlit ću duh svoj na tvoje potomstvo i blagoslov na tvoja pokoljenja., Otac izlijeva svoj Duh na ljude kao vodu na suho tlo. Duh Sveti utažuje žeđ osobi koja žeđa za spasenjem.
Izaija 48,16Pristupite k meni i počujte ovo: “Od početka nisam vam govorio tajno, i kad se zbivalo, bijah ondje.” - “A sada me Gospod Jahve šalje s duhom svojim.”.17, Sin navješćuje da su ga Otac i Duh poslali da otkupi svijet. Iako je samo Sin postao čovjekom, sve tri Osobe spašavaju ljudski rod.
Novi zavjet potvrđuje Presveto Trojstvo u Starome zavjetu
Ivan 1,1–3U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog., Riječ je Sin Božji, koji je bio prisutan s Ocem na početku stvaranja. On je bio Očev suradnik u stvaranju svijeta.
Ivan 8,58Reče im Isus: “Zaista, zaista, kažem vam: prije negoli Abraham posta, Ja jesam!”, Isus sam sebe označava onim koji je postojao prije Abrahama. Prije svoga dolaska u tijelu kao čovjek, Isus je postojao kao vječni Sin Očev, jer je od Oca rođen prije svih vjekova i vremena. Ukazao se Mojsiju u gorućem grmu i proglasio se kao „Ja jesam” (Izl 3).
Djela 2,17“U posljednje dane, govori Bog: Izlit ću Duha svoga na svako tijelo i proricat će vaši sinovi i kćeri, vaši će mladići gledati viđenja, a starci vaši sne sanjati., Silazak Duha Svetoga na Pedesetnicu potvrđuje njegovu prisutnost u Starome zavjetu (Jl 3,1–5“Poslije ovoga izlit ću Duha svoga na svako tijelo, i proricat će vaši sinovi i kćeri, vaši će starci sanjati sne, a vaši mladići gledati viđenja.).
Hebrejima 1,8–10ali za Sina: Prijestolje je tvoje, Bože, u vijeke vjekova, i pravedno žezlo - žezlo je tvog kraljevstva., Ovo Pismo potvrđuje da Otac govori Sinu u Psalmima 44,7 i 101,26–28, u kojima Otac priznaje Sina kao Boga i Stvoritelja svijeta. Jer Sin je bio Očev suradnik u stvaranju.
Utjelovljeni Sin u potpunosti objavljuje Presveto Trojstvo
Luka 1,35Anđeo joj odgovori: “Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji., Prilikom Navještenja, Duh Sveti, „snaga” Boga Oca („Svevišnji”), zasjenio je Djevicu Mariju; i ona je rodila Sina Božjega u njegovu tijelu.
Matej 3,16–17Odmah nakon krštenja izađe Isus iz vode. I gle! Otvoriše se nebesa i ugleda Duha Božjega gdje silazi kao golub i spušta se na nj., Kada je Sina Božjega u Jordanu krstio Ivan, Očev se glas začuo s neba, a Duh Sveti sišao je na njega poput golubice. Kako kaže glavni hvalospjev za blagdan Bogojavljenja: „Kada si se ti, Gospodine, krstio u Jordanu, očitovalo se štovanje Trojstva.” (str. 4)
[Izlazak] 31,3 Božanski Duh je Duh Sveti (BazilijeVeliki; GrgurTeolog; ĆirilJeruzalemski).
31,18 Prst Božji jest Duh Sveti (Mt 12,28Ali ako ja po Duhu Božjem izgonim đavle, zbilja je došlo k vama kraljevstvo Božje.”; Lk 11,20Ali ako ja prstom Božjim izgonim đavle, zbilja je došlo k vama kraljevstvo Božje.”). (str. 105-106)
ANĐEO GOSPODNJI PREDLJUDSKI JE ISUS
16,7 Gospodin je Otac, a Anđeo je njegov Sin (IlarijePikavski). I prorok Izaija naziva ga „Anđelom velikoga savjeta” (Iz 9,5Jer, dijete nam se rodilo, sina dobismo; na plećima mu je vlast. Ime mu je: Savjetnik divni, Bog silni, Otac vječni, Knez mironosni.). „Sin se naziva Anđelom jer jedini objavljuje Oca” (AtanazijeVeliki).
16,8 Gospodin je postavljao Harki pitanja, ne zato što nije znao, nego radi Harge i radi nas. Nakon što je postao čovjekom, također je postavljao pitanja u četirima evanđeljima, ne zato što nije znao, nego radi neposrednih slušatelja i vjernika. Jer on je Bog u tijelu i stoga nikada u neznanju ni o čemu (IvanDamaščanin).
16,9 Budući da je Bog, Anđeo je zapovjedio Harki. Ona ga je poslušala (r. 15). Taj je Anđeo Riječ Božja.
16,10 Ovu izjavu Anđela NIJE MOGAO IZREĆI STVORENI ANĐEO, jer jedino Bog može reći: „Silno ću umnožiti tvoje potomstvo da se od mnoštva neće moći izbrojiti.” NIJEDAN STVORENI ANĐEO TO NE MOŽE UČINITI. ANĐEO JE BOG SIN.
16,11 Anđeo je tada progovorio Harki u vezi s Ocem i rekao: „Gospodin je čuo za tvoju nevolju.”
16,13 Harka je Anđela koji joj se ukazao nazvala i Gospodinom i Bogom. Crkva ga poznaje kao Jedinorođenca Očeva (Iv 1). Kao Očev Jedinorođenac, on je „Bog od Boga” (Vjerovanje).
Jedno je značenje imena Bog: Ti si Bog koji me vidi. Jedinorođenac vidi sve. Isto tako i Bog Otac i Bog Duh Sveti.
17,1 Trinaest godina nakon rođenja Ishmaela (16,16), Gospodin se ponovno ukazao Abramu i identificirao se kao Bog, jer mu je rekao: „Ja sam tvoj Bog.” Ovo je ukazanje još jedno u niz osobnih ukazanja Sina Božjega Abrahamu.
17,2–4 Savez je onaj sklopljen „u Kristu” (Gal 3,17Ovo hoću kazati: Saveza koji je Bog valjano sklopio ne obeskrepljuje Zakon, koji je nastao četiri stotine i trideset godina poslije, i ne dokida obećanja.). Bog ga je sklopio prije Mojsijeva saveza. Stoga Mojsijev zakon, koji je došao kasnije, nije mogao poništiti taj savez. Abrahamova vjera silno se umnožava u Crkvi. Jer on je otac mnogih naroda (vidi također Rim 4,16.17Zato - zbog vjere da bude po milosti to obećanje zajamčeno svemu potomstvu, ne potomstvu samo po Zakonu, nego i po vjeri Abrahama, koji je otac svih nas -).
17,5 Abramovo ime (što znači „uzvišeni otac”) promijenjeno je u Abraham („otac mnogih”). Sama ta promjena imena dokazuje da je evanđelje spasenja namijenjeno mnogim narodima, poganima jednako kao i Židovima.
17,7 Bog vječnoga saveza jest Presveto Trojstvo, jer Sin je Bog od Boga, Jedinorođenac Očev. Duh Sveti također je Bog od Boga, jer on „izlazi od Oca” (Vjerovanje).
17,10–14 Obred obrezanja nije bio sam savez. Bio je to znak saveza (r. 11). Bio je to privremeni znak, jer se odnosio samo na Abrahamov rod (r. 12), to jest na Abrahamovo tjelesno potomstvo, kao i na one rođene u njegovoj kući ili kupljene njegovim novcem. Tako se obred nije odnosio na „mnoge narode”, ili pogane, koji će se opravdati vjerom u evanđelje (r. 3; vidi također Rim 4,9–17Ide li dakle ovo blaženstvo samo obrezane ili i neobrezane? Ta velimo: Vjera se Abrahamu uračuna u pravednost.). Sam je Krist ispunio taj obred i priveo ga kraju kada je bio obrezan osmoga dana nakon svoga rođenja od Djevice (Lk 2,21Kad se navršilo osam dana da bude obrezan, nadjenuše mu ime Isus, kako ga je bio prozvao anđeo prije njegova začeća.). (str. 21-22)
18,1–3 Duh Sveti govori po proroku Mojsiju da se Bog ukazao Abrahamu. Ovo je još jedno osobno ukazanje Sina Božjega njemu. Vidio je trojicu ljudi kako stoje pred njim, ali poklonio se samo jednome od njih kao Gospodinu, jer on je Gospodin i Bog. Druga dvojica nazivaju se „anđelima” (19,1). Sin Božji Gospodar je svih anđela.
18,4–8 Abrahamovo gostoprimstvo bilo je krepost koju trebaju dijeliti njegova duhovna djeca.
18,9 Gospodin nije bio u neznanju o tome gdje se nalazi Sara. Postavio je to pitanje radi Abrahama i radi onih koji čitaju Pismo. Također je postavljao pitanja iz istog razloga nakon što se utjelovio, na primjer, u vezi s mjestom gdje je bio pokopan Lazar (Iv 11,34upita: “Kamo ste ga položili?” Odgovoriše mu: “Gospodine, dođi i pogledaj!”).
18,14 Gospodin govori o Bogu Ocu, koji ne želi sve što može učiniti, ali može učiniti sve što želi. Jer njemu ništa nije nemoguće. Isto tako, ništa nije nemoguće njegovu Sinu, jer Otac sve čini po Sinu. Kako reče sv. Atanazije Veliki: „On je Očeva Volja.” Stoga će Sin ojačati Abrahama i Saru, i Sara će začeti te roditi Izaka, dijete obećanja.
19,1 Duh Sveti po proroku Mojsiju dvojicu od trojice ljudi naziva anđelima. Kada su stigli u Sodomu, susreli su Lota na gradskim vratima.
19,2 Lot je iskazao anđelima dužno poštovanje nazvavši ih gospodinima, ali im se nije klanjao, jer oni su stvorena bića.
19,13 Treći čovjek bio je Gospodin, Sin Božji, i on je poslao drugu dvojicu u Sodomu da je unište.
19,18 Lot je govorio svima trojici ljudi, ali se molio ponajprije Gospodinu.
19,21 Gospodin mu je udovoljio molbi (udovoljio sam ti) da pobjegne u mali grad zvan Soar. Sin je Očeva Volja; stoga reče: „Neću zatrti ovoga grada.” Sin je također Riječ, Mudrost i Snaga Očeva (Iv 1,1–3U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. i 1 Kor 1,24pozvanima pak - i Židovima i Grcima - Krista, Božju snagu i Božju mudrost.).
19,22 Gospodin može učiniti sve što želi učiniti. Ali ne bi htio uništiti Sodomu prije nego što Lot stigne u Soar.
19:24 Gospodin je zapalio sumpor i oganj... od Gospodina s neba, to jest, Sin je zapalio sumpor i oganj od Oca (AthanG, BasilG, AmbM i HilryP). Obojica nose ime „Gospodin” zbog svoje jednakosti i jedinstva u gospodstvu. Jer u svojoj biti, Njih dvoje su Jedno i nedjeljivo (Vjerovanje). Duh Sveti, koji je progovorio ovo Pismo po proroku Mojsiju, također je u gospodstvu jedno s Ocem i Sinom, jer kako kaže Vjerovanje: „Vjerujem u Duha Svetoga, Gospodina... koji izlazi od Oca.”
Uništenje Sodome i susjednog grada Gomore upozorenje je bezbožnicima u pogledu Dana suda (2 Pt 2,6.9ako gradove Sodomu i Gomoru u pepeo pretvori, osudi i za primjer budućim bezbožnicima postavi;; Jud 7). (Str. 23-25)
21:1 Sin Božji pohodi Saru i ispuni obećanje koje joj bijaše dao u 18,10 (HilryP). Abraham i Sara imat će sina u svojoj starosti.
21:2 Tako Sara zače, oslanjajući se na riječ obećanja. Nije začela oslanjajući se na snagu tijela, jer su i ona i Abraham već prošli vrijeme rađanja djece. Stoga, nisu djeca tijela, to jest, Abrahamovo potomstvo po začeću, djeca Božja. Naprotiv, djeca ovoga obećanja smatraju se Abrahamovim potomstvom (Rim 9,8to jest: djeca tijela nisu i djeca Božja, nego - djeca obećanja računaju se u potomstvo.). Ta su djeca oni koji grle Abrahamovu vjeru po Gospodinu Isusu Kristu (Gal 3,16A ova su obećanja dana Abrahamu i potomstvu njegovu. Ne veli se: “i potomcima” kao o mnogima, nego kao o jednomu: I potomstvu tvojem, to jest Kristu.).
21:17 Anđeo Božji JEST SIN BOŽJI. Rekao je Hagar da je Bog, to jest Bog Otac, čuo Jišmaelov plač. „Sin se zove Anđeo jer jedini objavljuje Oca” (AthanG).
21,18 Anđeo je rekao Hagari da će On sam (ja ću učiniti) od Jišmaela načiniti veliki narod. Stoga je ovaj Anđeo Bog (vidi također retke 19, 20), jer jedino Bog može učiniti tako nešto. Ovaj Anđeo NIJE STVORENI ANĐEO, VEĆ SAM SIN BOŽJI. I zašto bi načinio veliki narod od Jišmaela? Zato što će nakon Njegove utjelovljenja Jišmaelovi potomci prigrliti Abrahamovu vjeru temeljenu na riječi obećanja. (Str. 27)
22,1 Bog Riječ iskušavao je Abrahama (AthanG).
22,2 Riječ je Sin Božji, i nazivajući Izaka Abrahamovim ljubljenim sinom, On poučava Abrahama o SVOM VJEČNOM ROĐENJU OD BOGA OCA (AthanG). Jer On je „Jedinorođenac od Oca“ (Vjerovanje). On također poučava Abrahama da će On sam biti prinesen kao žrtva paljenica za spasenje svijeta i biti uskrsnut od mrtvih.
22,3 Abrahamova vjera bila je kušana, i on je bio poslušan Sinu Božjem. Takva vjera i poslušnost učinili su Abrahama pravednim i Božjim prijateljem (Jak 2,22–23Vidiš: vjera je surađivala s djelima njegovim i djelima se vjera usavršila).
22,12 Abraham je primio Izaka natrag u životu. To je navjestiteljski prikazalo Kristovo Uskrsnuće i buduće uskrsnuće od mrtvih, u koje je Abraham vjerovao (Heb 11,19uvjeren da Bog može i od mrtvih uskrisiti. Zato ga u predslici i ponovno zadobi.).
22,14.15 Anđeo Gospodnji jest Sin Božji, i On se ukazao Abrahamu. Gospodin je Bog Otac.
22,16 Abraham i Abimelek vijećali su zajedno i zakleli se onim što je veće, naime imenom Božjim (21,23.24). Sedam ženskih janjadi potvrdilo je prisegu, a Abraham je mjesto nazvao Zdenac prisege. Tako su se pomirili. Međutim, Bog se ne može zakleti ničim većim; stoga se zakleo samim sobom. Prisegu je potvrdio svojim Janjetom, Sinom Božjim, po kojemu je uspostavljen Božji vječni savez (Heb 6,13–20Doista, kad je Bog Abrahamu davao obećanje, jer se nije imao kime većim zakleti, zakle se samim sobom:). Zdenac prisege nagovješćuje pomirenje čovjeka s Bogom po Isusu Kristu.
22,17 Abrahamovo potomstvo bit će poput zvijezda na nebu i poput pijeska na morskoj obali. To su Abrahamovi potomci temeljeni na riječi obećanja. To je potomstvo Krist i Crkva Njegova rođena od Njega (Gal 3,16A ova su obećanja dana Abrahamu i potomstvu njegovu. Ne veli se: “i potomcima” kao o mnogima, nego kao o jednomu: I potomstvu tvojem, to jest Kristu.). To se ne odnosi na Izraela po tijelu. Odnosi se i na Židove i na pogane koji su djeca obećanja. (Str. 28-29)
24,7 Gospodnji Anđeo JEST SIN BOŽJI. Riječ anđeo također znači glasnik. U tom značenju ona je srodna i pojmu riječi. Sin Božji naziva se i Anđelom i Riječju, jer „On jedini objavljuje Oca“ (AthanG). Oba imena naglašavaju da je Sin Volja Boga Oca. Tako je Bog progovorio Abrahamu preko svoje Volje i rekao mu da napusti svoj otac dom radi zemlje obećanja. Riječi Poslat ću svoga Anđela pred tobom prorekao je Abraham svom sluzi. Te je riječi izgovorio po Duhu Svetome, kako kaže Vjerovanje: „Vjerujem u Duha Svetoga... koji je govorio po prorocima.“ (Str. 30)
24,62.63 Kod Zdenca viđenja Sin Božji ukazao se Hagari (16,7–14). Izak je razmatrao o tom viđenju. (Str. 32)
25,11 Izak je boravio kod Zdenca viđenja, gdje se Sin Božji ukazao Hagari (16,7–14). On je poznavao Sina Božjega. (Str. 33)
26,2 Riječ, koja je Sin Božji, ukazala se Izaku i rekla mu neka ne silazi u Egipat, nego neka živi u zemlji obećanoj Abrahamu. Jer Egipat bijaše slika palog svijeta, dok je zemlja obećana Abrahamu bila slika svijeta koji će doći. To je podsjećalo Izaka da drži svoj pogled usmjeren na Abrahamovu vjeru.
26,3 Riječ je također rekla Izaku da boravi kao stranac u ovoj zemlji. Stranac je onaj koji vidi svijet koji će doći kao zemlju obećanja (Vjerovanje). Zemlja Kanaan bila je samo zemlja u kojoj valja boraviti kao stranac. Poput svoga oca Abrahama, on je svijet koji će doći vidio kao svoju istinsku baštinu. „Vjerom se [Abraham] naselio u zemlji obećanoj kao u tuđoj zemlji, prebivajući u šatorima s Izakom i Jakovom, sunasljednicima istog obećanja; jer je iščekivao grad s temeljima, čiji je graditelj i tvorac Bog“ (Heb 11,9.10Vjerom se kao pridošlica naseli u obećanoj zemlji kao u tuđini, prebivajući pod šatorima s Izakom i Jakovom, subaštinicima istog obećanja,).
26,4 Izraz tvoje potomstvo obuhvaća i Židove i pogane (sve narode) koji prihvaćaju obećanje dano Abrahamu. Izraz „u tvom potomstvu“ upućivanje je na Krista (Gal 3,16A ova su obećanja dana Abrahamu i potomstvu njegovu. Ne veli se: “i potomcima” kao o mnogima, nego kao o jednomu: I potomstvu tvojem, to jest Kristu.). Jer i Židovi i pogani koji vjeruju sjedinjeni su zajedno kao jedno tijelo u Kristu, to jest u Kristu i Njegovoj Crkvi.
26,5 Svi koji vjeruju blagoslovljeni su s Abrahamom, zato što je on bio poslušan glasu Boga Sina i držao se onoga što mu je On zapovjedio činiti. Vjernici su oni koji slušaju glas Sina Božjega (Iv 10). (Str. 34)
26,24 Bog Sin ukazao se Izaku kod Zdenca prisege i zakleo mu se glede obećanja danog Abrahamu. To zaklinjanje naglašavalo je nepromjenjivost Gospodnje volje i nauma (Heb 6,17.18Tako i Bog: htio je baštinicima obećanja obilatije pokazati nepromjenljivost svoje odluke pa zato zajamči zakletvom). Gospodin će ispuniti svoj naum u svijetu koji će doći i dati ga baštinicima obećanja. Izak se uhvatio ove prisege i nade koju mu je ona pružila (Heb 6,19.20Ona nam je kao pouzdano i čvrsto sidro duše što ulazi u unutrašnjost iza zavjese,).
26,25 Izak je iskazao štovanje Sinu Božjem na žrtveniku koji je sagradio. Na žrtveniku Crkva časti Sina, i zajedno s Njim, Oca i Duha.
26,34.35 Esavove žene predstavljaju one koji se bore protiv Krista i Njegove Crkve. (Str. 35)
31,3 Gospodin je Riječ i Sin Božji. Rekao je Jakovu da se vrati u zemlju svoga oca, jer je ta zemlja bila slika svijeta koji će doći. Labanova zemlja nije bila Jakovljevo trajno boravište (Heb 11,14–16.21Doista, koji tako govore, jasno očituju da domovinu traže.). 31,3–16 Ovaj ulomak čita se tijekom utorkove Večernje u šestom tjednu Velike korizme.
31,11 Riječ SE TAKOĐER NAZIVA ANĐELOM BOŽJIM, zato što je On jedini koji objavljuje Oca, a također i zato što kada se Sina promatra, promatra se i Oca, jer On je Očev Sjaj; stoga su Otac i Sin jedno (AthanG).
31,13 U jedanaestom retku ime „Bog“ odnosi se na Oca. No u ovom retku Anđeo se naziva Bogom koji se ukazao. Stoga je Sin „pravi Bog od pravog Boga“ (Vjerovanje).
31,24 Sin Božji došao je Labanu u snu i upozorio ga da Jakovu ne čini nikakva zla.
31,29 Laban naziva Riječ Bogom Jakovljeva oca, to jest Bogom Izakovim. Labanov problem bila je njegova nevjera, jer nije vjerovao Onome koji mu se ukazao u snu.
31,42 Jakov je vjerovao u Sina Božjega i zahvalio Mu što je prekorio Labana zbog njegove nepravde. Laban je bio lažljivac i varalica, jer je mijenjao Jakovljevu plaću deset puta (r. 7). U svemu tome Jakov je, tako reći, ustuknuo i dopustio Gospodinu da vodi njegove bitke tijekom dvadesetogodišnjeg razdoblja (r. 38).
31,45 Kamen postavljen kao stup bijaše slika Utjelovljenog Sina, jer On je temeljni kamen i stup Crkve (1Kor 3,11Jer nitko ne može postaviti drugoga temelja osim onoga koji je postavljen, a taj je Isus Krist.).
31,46 Ovi kamenje slike su živog kamenja u Crkvi (1Pt 2,4.5Pristupite k njemu, Kamenu živomu što ga, istina, ljudi odbaciše, ali je u očima Božjim izabran, dragocjen,). (Str. 41-42)
31,48.49 Stup i kamenje nazivahu se Ova-Gomila-Svjedok i Viđenje. Ovo viđenje bijaše viđenje Boga Riječi koji se ukazao i Labanu i Jakovu (r. 11. 24). Stup i kamenje nagovješćuju Utjelovljenje i Crkvu.
JAKOVLJEVE LJESTVE
28,10–17 Ovaj se ulomak čita na blagdane Bogorodice: Navještenje (25. ožujka); Uspenje (15. kolovoza); i Rođenje (8. rujna).
28:12 Ljestve koje su dosezale do neba govore o Majci Božjoj i o Sinu Božjemu rođenu od nje. Ikonu u apsidi crkve nazivaju Platytera, što znači široka, prostrana. Ona otkriva Krista u svojoj utrobi, a po Njemu ona povezuje nebo i zemlju za naše spasenje. 28:17 Dom Božji govori o Crkvi, a vrata nebeska jesu Majka Božja (službe Kairona i Akatista). Budući da je Sin bio začet u njezinoj utrobi, ona je otvorila vrata nebeska onima koji prihvaćaju vjeru Abrahamovu.
28:18 Kamen je Krist, temeljni kamen Crkve (Mt 21,42–44Kaže im Isus: “Zar nikada niste čitali u Pismima: Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni. Gospodnje je to djelo - kakvo čudo u očima našim!; Mk 12,10Niste li čitali ovo Pismo: Kamen što ga odbaciše graditelji, postade kamen zaglavni.; Lk 20,17.18A on ih ošinu pogledom i reče: “A što ono piše: Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni?; Dj 4,11On je onaj kamen koji vi graditelji odbaciste, ali koji postade kamen zaglavni.; Rim 9,32.33Zašto? Jer nije tražio po vjeri, nego kao po djelima. Spotakoše se o kamen spoticanja,; 1 Kor 3,10.11Po milosti Božjoj koja mi je dana ja kao mudri graditelj postavih temelj, a drugi naziđuje; ali svaki neka pazi kako naziđuje.; 1 Pt 2,4–8Pristupite k njemu, Kamenu živomu što ga, istina, ljudi odbaciše, ali je u očima Božjim izabran, dragocjen,). Ulje označava Krista čiju je ljudsku narav pomazao Duh Sveti (Mt 1,18A rođenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše, nađe se trudna po Duhu Svetom.; 3,16; Heb 1,9Ti ljubiš pravednost, a mrziš bezakonje, stoga Bog, Bog tvoj, tebe pomaza uljem radosti kao nikog od tvojih drugova.). 28:22 Božji dom govori o Crkvi. Jakov je dao desetinu od svega što mu je Bog dao. Desetina je deset posto koji se daju Crkvi. (Str. 37-38)
35:1 Bog govori, i Bog je onaj o komu govori. Dvije različite Osobe posjeduju isto ime, Bog. Jer Otac koji je pravi Bog GOVORI O SVOM SINU KOJI JE TAKOĐER PRAVI BOG, jer je Sin rođen od Oca kao pravi Bog (Vjerovanje). Stoga je Bog koji se ukazao Jakovu u Betelu BIO SIN, koji je pravi Bog od pravog Boga (HilryP).
35:9 Bog koji se ponovno ukazao Jakovu JEST PRAVI BOG OD PRAVOG BOGA, to jest, SIN OČEV. U Njemu se Otac očituje, jer jedini On očituje Oca (AthanG).
35:11 Bog koji se ukazao Jakovu naziva sebe također Jakovljevim Bogom, jer On je pravi Bog od pravog Boga, JEDINOROĐENI OD OCA. On je bio taj koji je Jakovu promijenio ime u Izrael.
Justin: A ono što slijedi »Moja nada od prsiju majke moje. Na tebe sam bačen iz utrobe; od krila majke moje ti si Bog moj: jer nema pomoćnika. Opkoliše me junci mnogi; bikovi debeli okružiše me. Razjapiše na me usta svoja, kao lav koji grabi i riče. Kao voda razlih se i rasuše se sve kosti moje. Srce moje postade kao vosak, topi se u utrobi mojoj. Usahnu kao crijep snaga moja; i jezik moj prionu uz grlo moje«, navijestilo je što će se zbiti; jer izjava: »Moja nada od prsiju majke moje« [ovako se tumači]. Čim se rodio u Betlehemu, kako sam prethodno napomenuo, kralj Herod, saznavši o Njemu od arapskih maga, skovao je urotu da Ga pogubi, a po Božjoj zapovijedi Josip Ga uze s Marijom i ode u Egipat. Jer Otac je odredio da Onaj koga je rodio bude predan na smrt, ali ne prije nego što odraste u zrela čovjeka i navijesti riječ koja je izišla od Njega. No ako nam netko od vas rekne: Zar Bog nije radije mogao pogubiti Heroda? Odgovaram unaprijed: Zar Bog nije u početku mogao ukloniti zmiju, tako da ona ne postoji, radije nego što je rekao: »I neprijateljstvo ću staviti između tebe i žene, i između potomstva tvojega i potomstva njezina?« Post 3,15Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu.” Zar nije mogao odjednom stvoriti mnoštvo ljudi? Pa ipak, budući da je znao da će to biti dobro, stvorio je i anđele i ljude slobodnima da čine ono što je pravedno, i odredio je vremenska razdoblja tijekom kojih je znao da će za njih biti dobro da vrše slobodnu volju; i zato što je isto tako znao da će to biti dobro, odredio je opći i pojedinačni sud; pri čemu se sloboda volje svakoga pojedinca, međutim, očuvala. Stoga Pismo kaže sljedeće, pri razorenju kule te podjeli i izmjeni jezika: »I reče Gospodin: Gle, jedan su narod i svi imaju jedan jezik; i to su počeli raditi: i sad im ništa neće biti neostvarivo od onoga što su naumili učiniti.« Post 11,6Jahve reče. “Zbilja su jedan narod, s jednim jezikom za sve! Ovo je tek početak njihovih nastojanja. Sad im ništa neće biti neostvarivo što god naume izvesti. A izjava: »Usahnu kao crijep snaga moja, i jezik moj prionu uz grlo moje« bila je također proroštvo o onome što će On učiniti u skladu s Očevom voljom. Jer snaga Njegove silne riječi, kojom je uvijek pobijao farizeje i pismoznance i, ukratko, sve učitelje vašega naroda koji su Ga ispitivali, utihnula je poput obilnog i snažnog izvora čije su vode skrenute, kada je šutio i odlučio ne uzvratiti odgovorom nikome u Pilatovoj prisutnosti; kako je naviješteno u spomenima Njegovih apostola, da bi ono što je zabilježio Izaija imalo djelotvoran plod, gdje je napisano: »Gospodin mi dade jezik vješt, da znam kada trebam progovoriti.« Iz 50,4Gospod Jahve dade mi jezik vješt da znam riječju krijepiti umorne. Svako jutro on mi uho budi da ga slušam kao učenici. Nadalje, kada je rekao: »Ti si Bog moj; ne udaljuj se od mene« poučio je da se svi ljudi trebaju uzdati u Boga koji je sve stvorio i tražiti spasenje i pomoć samo od Njega; a ne pretpostavljati, kako to čine ostali ljudi, da se spasenje može postići rođenjem, bogatstvom, snagom ili mudrošću. A takva su uvijek bila vaša djela: u jednom ste trenutku načinili tele i uvijek ste se pokazivali nezahvalnima, ubojicama pravednika i ponosnima na svoje podrijetlo. Jer ako Sin Božji bjelodano tvrdi da se može spasiti [niti] zato što je sin, niti zato što je jak ili mudar, nego da se bez Boga ne može spasiti, iako je bezgrešan, kako Izaija izjavljuje riječima u tom smislu da čak ni u pogledu svoga govora nije počinio grijeha (jer nije počinio bezakonja niti prijevare svojim ustima), kako vi ili drugi koji očekujete spasenje bez ove nade pretpostavljate da ne varate same sebe?
Poglavlje 103. Farizeji su bikovi: lav koji riče jest Herod ili đavao
Justin: Zatim, ono što se dalje veli u Psalmu »Jer nevolja je blizu, jer nema nikoga da mi pomogne. Opkoliše me junci mnogi; bikovi debeli okružiše me. Razjapiše na me usta svoja kao lav koji grabi i riče. Kao voda razlih se i rasuše se sve kosti moje«, bilo je isto tako predskazanje događaja koji su Mu se dogodili. Jer one noći kada su neki iz vašega naroda, koje su poslali farizeji, pismoznanci i učitelji, navalili na Njega s Maslinske gore, okružili su Ga oni koje je Pismo nazvalo bodljivim i prijevremeno razornim juncima. A izraz: »Bikovi debeli okružiše me« unaprijed je izrekao o onima koji su postupali slično juncima kada je bio doveden pred vaše učitelje. I Pismo ih je opisalo kao bikove, jer znamo da su bikovi uzročnici postojanja junaca. Kao što su dakle bikovi začetnici junaca, tako su vaši učitelji bili uzrok zašto su njihova djeca izišla na Maslinsku goru da Ga uhvate i privedu k njima. A izraz: »Jer nema nikoga da pomogne« također ukazuje na ono što se zbilo. Jer nije bilo niti jednoga jedinog čovjeka da Mu pritekne u pomoć kao nevinoj osobi. A izraz: »Razjapiše na me usta svoja kao lav koji riče« označava onoga koji je tada bio kralj Židova, a zvao se Herod, nasljednik onoga Heroda koji je, kad se Krist rodio, pobio svu dojenčad u Betlehemu rođenu u to vrijeme, jer je umišljao da će među njima zacijelo biti Onaj o kome su govorili magi iz Arabije; jer nije poznavao volju Onoga koji je jači od svih, kako je zapovjedio Josipu i Mariji da uzmu Dijete i odu u Egipat, te ondje ostanu dok im se ponovno ne objavi da se vrate u svoju zemlju. I ondje su ostali sve dok Herod, koji je pobio dojenčad u Betlehemu, nije umro, a naslijedio ga Arhelaj. A on je umro prije nego što je Krist dospio do rasporedbe na križu koju Mu je dao Njegov Otac. A kad je Herod naslijedio Arhelaja, primivši vlast koja mu je bila dodijeljena, Pilat mu je iz poštovanja poslao svezana Isusa; a Bog, unaprijed znajući da će se to dogoditi, progovorio je ovako: »I odnijet će ga u Asiriju na dar velikome kralju.« Hoš 10,6A njega samog odvući će u Asiriju na dar velikome kralju. Efrajima stid će spopasti, crvenjet će se Izrael zbog svoje odluke. Ili je pod lavom koji riče protiv Njega mislio na đavla: koga Mojsije naziva zmijom, a u Jobu i Zahariji naziva se đavlom, dok mu se Isus obraća kao Sotoni, pokazujući da je složeno ime stekao po djelima koja je činio. Jer 'Sata' na židovskom i sirijskom jeziku znači otpadnik; a 'Nas' je riječ po kojoj se u prijevodu naziva zmija, to jest prema tumačenju hebrejskoga izraza, od kojih obaju nastaje jedna riječ Satanas. Jer za ovoga đavla, kada je [Isus] izišao iz rijeke Jordana, u vrijeme kada Mu je glas progovorio: »Ti si Sin moj: danas te rodih« zabilježeno je u spomenima apostola da Mu je pristupio i iskušavao Ga, čak dotle da Mu je rekao: »Pokloni mi se;« a Krist mu odgovori: »Odlazi, Sotono: klanjaj se Gospodinu Bogu svojemu i Njemu jedinomu služi.« Mt 4,9-10pa mu reče: “Sve ću ti to dati ako mi se ničice pokloniš.” Jer kao što je zaveo Adama, tako se nadao da bi mogao smisliti kakvu pakost i protiv Krista. Nadalje, izjava: »Kao voda razlih se i rasuše se sve kosti moje; srce moje postade kao vosak, topi se u utrobi mojoj« bila je predskazanje onoga što Mu se dogodilo one noći kada su ljudi izišli protiv Njega na Maslinsku goru da Ga uhvate. Jer u spomenima za koje kažem da su ih sastavili Njegovi apostoli i oni koji su ih slijedili, [zabilježeno je] da je Njegov znoj kapao poput kapi krvi dok se molio govoreći: »Ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša:« Lk 22,44.42I bijaše znoj njegov kao kaplje krvi koje su padale na zemlju. dok su Njegovo srce i Njegove kosti drhtali; a srce Mu bijaše poput voska što se topi u Njegovoj utrobi: kako bismo spoznali da je Otac želio da Njegov Sin doista podnese takve patnje radi nas, i kako ne bismo rekli da On, budući Sin Božji, nije osjećao ono što Mu se događalo i što Mu je bilo naneseno. Nadalje, izraz: »Usahnu kao crijep snaga moja, i jezik moj prionu uz grlo moje« bio je predskazanje, kako sam prethodno primijetio, one šutnje kada Onaj koji je sve vaše učitelje uvjerio u nerazumnost nije uzvratio nikakvim odgovorom.
Poglavlje 104. Okolnosti Kristove smrti predskazane su u ovom Psalmu
33:20 Nitko ne može vidjeti BIT OCA („Moje lice”), ni na ovome svijetu ni u onome koji dolazi (IvKr; GrgNy). Apostol Ivan je također rekao istu stvar: „Boga nitko nikada nije vidio” (Iv 1,18Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac - Bog - koji je u krilu Očevu, on ga obznani.). Ali Sin je istobitan s Ocem, te stoga u potpunosti vidi i poznaje Očevu bit (AtanG; IvKr).
33:21 Mjesto se odnosi na Duha Svetoga, jer se On često naziva mjestom onih koji se posvećuju. Mojsije je također zadobio određeno spoznanje o Bogu po Duhu (BazilG).
33:22 Očev Sin je stijena i ruka. Stijena otkriva otajstvo Utjelovljenja (1Kor 10,4i svi su isto duhovno piće pili. A pili su iz duhovne stijene koja ih je pratila; stijena bijaše Krist.; AmbM). Ruka otkriva istobitnost Sina s Ocem. Jer kao što je ruka istobitna s tijelom, slično je i Sin istobitan s Ocem (AtanG). Stoga On otkriva Oca i obznanjuje ga čovjeku.
33:23 Moja leđa označavaju slavu Božju, jer čovjek može vidjeti Njegovu slavu ako mu je srce čisto. Jer Mojsije je vidio Njegovu slavu u onoj mjeri u kojoj je bio sposoban, kao što je slučaj sa svakim čovjekom. Ta se slava naziva i Njegovom energijom. Čovjek može upoznati Boga u Njegovoj energiji, ali ne u Njegovoj biti.
34:5 Gospodin koji je sišao u oblaku JEST JEDINORĐENI GOSPODIN, i on zazva ime Gospodnje, koji je Otac. Tako Sin govori o Ocu.
34:6, 7 Gospodin proglasi Gospodina, to jest, SIN I RIJEČ PROGLASIŠE OCA i otkriše ono što se na Njega odnosi. Na primjer, Otac je istinit, to jest, on je Istiniti Bog. Sin i Riječ jest „Bog od Boga” (Vjerovanje).
34:9, 11 Mojsije je zatražio da sam Gospodin povede Izrael u obećanu zemlju, i njegova molitva je bilališena odbijanja / vyslišena. Gospodin JEST ANĐEO OČEV, spomenut u prethodnim poglavljima. „Anđeo” znači „glasnik”, jer Sin je Riječ Očeva. On je protumačio Očevu volju preko Mojsija Izraelu.
34:14 RIJEČ NAZIVA SVOJOGA OCA ljubomornim Bogom. Time ne želi reći da Otac ima strast u svojoj naravi. On koristi riječ „ljubomoran” analogno ljudskoj naravi. Na primjer, kao što otac pun ljubavi ne podnosi loše stvari koje se događaju njegovoj djeci, tako Otac pun ljubavi ne podnosi zle stvari koje se događaju Njegovoj djeci kada stranputicom odu iskazivati štovanje drugim bogovima. (Str. 107-109)
ISUS SE RVA S JAKOVOM
32:24 Čovjek koji se rvao s Jakovom BIO JE SIN BOŽJI, koji mu se ukazao kao slabašan čovjek (AtanG i HilarijeP). Kada se utjelovio, uzeo je na sebe slabost ljudskoga tijela radi spasenja čovjeka.
32:28 Jakovljevo ime promijenjeno je u Izrael, što znači „Bog pobjeđuje”. U tom značenju, Jakov bijaše predslika Sina Božjega, koji je postao Čovjekom te pobijedio kao Bog i Čovjek za spasenje čovjeka.
32:30, 31 Božji lik BIO JE SIN I RIJEČ BOŽJA, koji se objavio Jakovu (AtanG i HilarijeP). On je Očev Sjaj koji u sebi objavljuje Oca, jer kao što je rekao: „Tko je vidio mene, vidio je Oca” (Iv 14,9Nato će mu Isus: “Filipe, toliko sam vremena s vama i još me ne poznaš?” “Tko je vidio mene, vidio je i Oca. Kako ti onda kažeš: 'Pokaži nam Oca'?). Izlazak i sjaj sunca nad Jakovom prikazali su taj odnos Sina prema Ocu. (Str. 45)
MARIJA: SVETI ŠATOR BOŽJI
40:1–38 Ovdje Gospodin upućuje Mojsija da podigne šator za bogoslužje prvoga dana prvoga mjeseca, godinu dana nakon što je Izrael izašao iz Egipta (r. 15). Sada je Gospodin očitovao svoju prisutnost u oblaku danju i u ognju noću. Šator se napuni slavom Gospodnjom (r. 28–32). Obje ove stavke govore o tipu i proroštvu. Jer fizička očitovanja oblaka i ognja predslikavaju Njegovu ljudsku narav. Slava predslikava Njegovu božansku narav, a oboje su sjedinjeni u Njegovoj jednoj Osobi. I Gospodin, izvor slave, jest Otac. Tako su se, kada se utjelovio, Oblak i Oganj „naselili” ili prebivali među nama (Iv 1,14I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu - slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca - pun milosti i istine.). I kao što su neki Izraelci u Starom zavjetu mogli vidjeti oblak i oganj, ali ne i slavu unutar njega, isto tako su neki vidjeli Isusa u tijelu, ali nisu vidjeli slavu Njegova božanstva. Propustili su ga vidjeti kao samoga Gospodina Boga koji je govorio Mojsiju i upućivao ga u podizanju Šatora svjedočanstva.
Pri začeću, Sin Božji („Snaga”) „zasjenio” je Djevicu Mariju i postao Čovjekom u njezinoj utrobi (Lk 1,35Anđeo joj odgovori: “Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji.). Kad je zasjenio šator, to je postalo predslikom njegovog zasjenjivanja Marije pri začeću. I kao što je vodio Izrael u oblaku i ognju (r. 30–32), Utjelovljeni Gospodin sada vodi svoju Crkvu. Jer Crkva sluša Njegov glas i ide za Njim, kao što je Izrael činio kada je slušao Njegov glas kako govori u Mojsiju i po Mojsiju.
40:1–5, 9, 10, 16, 34, 35 Ovi se retci čitaju tijekom blagdana Ulaska Presvete Bogorodice u Hram.
40:28 Šator je bio predslika Bogorodice, a oblak je bio prisutnost Presvetoga Trojstva. Kada je Bog Riječ bio začet u njezinoj utrobi, Duh Sveti sišao je na nju, i Snaga Svevišnjega ju je zasjenila (Lk 1,35Anđeo joj odgovori: “Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji.). Snaga bijaše Sin, a Svevišnji bijaše Otac. Sin se utjelovio, ali su sve tri Osobe bile djelatno uključene. (Str. 115-116)
Šator
Mojsije je na brdu Sinaju primio ne samo Deset zapovijedi, nego i precizne i detaljne upute za gradnju šatora, pomičnoga šatora, u kojemu se Bog susretao sa zborom naroda Izraela (Izl 25,1–27,21Jahve reče Mojsiju:). Shodno tomu, šator je sagrađen prema božanskim nacrtima (Izl 35,4–40,33Nadalje Mojsije reče svoj zajednici izraelskoj: “Ovo je Jahve naredio:). Ovdje će Božja Prisutnost, Njegova Slava, biti očitovana kroz sjajeći oblak koji ispunja sveto mjesto (Izl 40,34–38A onda oblak prekri Šator sastanka i slava Jahvina ispuni Prebivalište.). Važnost Božje Prisutnosti u šatoru očita je u molitvama psalama, koje izražavaju čežnju za boravkom s Bogom, žarku želju da se bude u Njegovu šatoru (Ps 26,4–6S ljudima opakim ja ne sjedim i ne svraćam podlima.; 60,4; 64,4; 83,14. 10; vidi također 22,6; 25,8). Doista, Gospodin obećava da će se u šatoru „otkriti da razgovaram s tobom. Ondje ću davati upute sinovima Izraelovim, i posvetit ću se slavom Svojom” (Izl 29,42–43Neka to bude trajna žrtva paljenica od koljena do koljena - na ulazu u Šator sastanka, pred Jahvom. Tu ću se ja s tobom sastajati da ti govorim.; vidi također Ez 37,26–28Sklopit ću s njima savez mira; bit će to Savez vječan s njima. Utvrdit ću ih i razmnožiti i postavit ću Svetište svoje zauvijek među njih.). Iako je šator specifično mjesto gdje se Boga susretalo u Izraelu, to nije iscrpilo Njegovu Prisutnost, jer je On kao Svemogući Bog uvijek bio svugdje prisutan, ispunjavajući sve.
Najsvetiji predmeti Izraela čuvali su se u kovčegu saveza, smještenom u nadsvetištu (Heb 9,2–5Šator je uistinu bio uređen: prvi, u kojem bijaše svijećnjak, stol i prinos kruhova, a zove se Svetinja;). Svaki predmet koji je on sadržavao navještao je Krista: ploče Zakona koje je Bog urezao (Izl 25,15Neka motke ostanu u kolutima Kovčega; neka se iz njih ne izvlače.) predslikavaju Krista Zakonodavca; mana (Izl 16,31–34Dom je Izraelov tu hranu prozvao manom. Bijaše kao zrno korijandra; bijela, a imala je ukus medenog kolačića.) upućuje na Krista kao Kruh života (Iv 6,30-58Rekoše mu onda: “Kakvo ti znamenje činiš da vidimo pa da ti vjerujemo? Koje je tvoje djelo?); a Aronov štap koji je procvjetao (Br 17,16–26Jahve reče Mojsiju:) predslikava životvorni Križ Kristov. Nadalje, zastor koji je odvajao sveto mjesto od nadsvetišta nagovještaćuje Utjelovljenje (Heb 10,19. 20Imamo dakle, braćo, slobodan ulaz u Svetinju po krvi Isusovoj -).
Šator u cjelini predslikava Krista, vječnu Riječ Božju, koja „tijelom postade i nastani se (uobičajeni hrvatski prijevod je „prebivala”) među nama” (Iv 1,14I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu - slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca - pun milosti i istine.; vidi također Kol 2,9Jer u njemu tjelesno prebiva sva punina božanstva; te ste i vi). Sveti Grgur Nyssenski primjećuje: „Mojsije je ranije bio poučen po tipu o otajstvu šatora, koji obuhvaća svemir. Taj bi šator bio Krist, koji je snaga i mudrost Božja (1Kor 1,24pozvanima pak - i Židovima i Grcima - Krista, Božju snagu i Božju mudrost.).” Šator također predslikava Mariju Bogorodicu, čija će utruba biti šator u kojemu će Gospodin prebivati dok uzima svoje tijelo od nje.
Na križu Isus prinosi vrhunsku žrtvu svoga tijela, koje Novi zavjet naziva „većim i savršenijim šatorom, nerykovotvorenim, to jest ne od ovoga stvorenja” (Heb 9,11Krist se pak pojavi kao Veliki svećenik budućih dobara pa po većem i savršenijem Šatoru - nerukotvorenu, koji nije od ovoga stvorenja -). Sveti Ivan Zlatousti komentira da tim većim šatorom sveti Pavao „misli na [Kristovo] tijelo. I dobro reče: 'većim i savršenijim', budući da Bog Riječ i sva sila Duha prebivaju u njemu.”
S vremenom prijenosni šator u pustinji biva zamijenjen trajnim hramom u Jeruzalemu. Hram je, zauzvrat, nadmašen Kristom (Iv 2,18–21Nato se umiješaju Židovi i upitaju ga: “Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ činiti?”) i Crkvom, koja je njegovo Tijelo (Ef 1,22.23Sve mu podloži pod noge, a njega postavi - nad svime - Glavom Crkvi,). Štoviše, po krštenju svaki kršćanin postaje šator, boravište Duha Svetoga. Kako sveti Pavao uzvikuje: „Ili zar ne znate? Tijelo vaše hram je Duha Svetoga koji je u vama” (1Kor 6,19Ili zar ne znate? Tijelo vaše hram je Duha Svetoga koji je u vama, koga imate od Boga, te niste svoji.). Sveti Izak Sirski izjavljuje: „Gospode, hvalim tvoju svetu narav, jer si moju narav učinio svetištem za svoju skrovitost, šatorom za svoja otajstva, mjestom gdje možeš prebivati i svetim hramom za svoje božanstvo.”
U svojoj viziji kraljevstva nebeskoga sv. Ivan piše: „I hrama ne vidjeh u njega: ta Gospodin Bog, Svevladar, hram je njegov i Janjac“ (Otk 21,22Hrama u gradu ne vidjeh. Ta Gospod, Bog, Svevladar, hram je njegov - i Jaganjac!). Svi zemaljski tipovi nestaju dok otkupljeni promatraju Boga i Janjca u neposrednoj slavi (2 Pt 1,4Time smo obdareni dragocjenim, najvećim obećanjima da po njima postanete zajedničari božanske naravi umakavši pokvarenosti koja je u svijetu zbog požude.). Konačno obećanje šatora, hrama i Crkve jest da sam Bog prebiva u svakom vjerniku zauvijek (Iv 14,16.17.23I ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek:; 17,20–23; vidi također Otk 3,20Evo, na vratima stojim i kucam; posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unići ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom.”). (Str. 110)
POČASNI SPOMENI
Također uključujem bilješke uz Daniel 3,91-92Tada se kralj Nabukodonozor zaprepasti i brzo ustade. Zapita svoje savjetnike: “Nismo li bacili ova tri čovjeka svezana u oganj?” Oni odgovoriše: “Jesmo, kralju!” gdje se Sin Božji ukazao u vatri kako bi izbavio trojicu Danielovih prijatelja. te njihov odjeljak o Kristovim ukazanjima diljem Staroga zavjeta.
3,91, 92 Sveti Hipolit piše da je kraljevo prepoznavanje četvrtoga čovjeka u peći bio znak da će pogani prepoznati Utjelovljenu Riječ kada dođe. „Tako je trojicu mladića nazvao po imenu. No nije našao ime kojim bi nazvao četvrtoga. Jer On još nije bio onaj Isus rođen od Djevice.“ Sveti Jeronim komentira da je prisutnost Sina Božjega u peći slika Kristova silaska u podzemlje, gdje su duše mrtvih bile utamničene, kako bi oslobodio pravedne vjernike raskinuvši okove smrti. (Str. 1247)
Kristove teofanije
Riječ „teofanija“ dolazi od grčkih riječi theos („Bog“) i phainesthai („pokazati se, ukazati se“). Prema tome, teofanija je ukazanje ili očitovanje Boga. Dok tipovi Krista u Starom zavjetu nagovještavaju Njegov dolazak u tijelu, Crkva teofanije prepoznaje kao stvarna ukazanja preuzetog Sina i Riječi Božje. Kako se to događa, ostaje otajstvom. No budući da je Sin Božji u punini vremena uzeo na sebe ljudsku narav, svaka teofanija izravno navješćuje Kristovo utjelovljenje. Sveti Ivan Damaskin napisao je: „Nitko nije vidio božansku narav, nego sliku i priliku onoga što je tek trebalo doći. Jer nevidljivi Sin i Riječ Božja trebao je postati istinskim Čovjekom.“
Tri Kristove teofanije
Često navođena Kristova teofanija događa se prilikom posjeta „trojice ljudi“ Abrahamu i Sari u Postanku 18,1–16: „I ukaza mu se Gospodin kod hrastova Mamrijskih“ (r. 1). Iako su ondje tri čovjeka, Abraham im se obraća u jednini: „Gospodine“. On odgovara u jednini (r. 9–15). Kao što kaže sveti Efrem Sirijac: „Stoga se Gospodin... sada jasno ukaza Abrahamu u jednome od trojice.“ Smatra se da su ta trojica općenito Krist Gospodin, zajedno s dva pratitelja anđela.
U Postanku 32,25–31 Krist je „čovjek“ koji se hrva s Jakovom, nakon čega Jakov govori: „Vidjeh Boga licem u lice“ (r. 30). Sveti Ćiril Jeruzalemski pita Židove u vezi s ovim teofanijama Abrahamu i Jakovu: „Kakvu to čudnu stvar navješćujemo govoreći da je Bog postao Čovjekom, kada vi sami kažete da je Abraham primio Gospodina kao gostja? Kakvu čudnu stvar navješćujemo kada Jakov kaže: ‚Jer vidjeh Boga licem u lice i život mi je sačuvan‘? Gospodin, koji je jeo s Abrahamom, jeo je i s nama.“
U Knjizi Danielovoj poganski kralj svjedoči o još jednoj Kristovoj teofaniji. Kada babilonski kralj Nabukodonozor zaviri u užarenu peć, ugledavši „četvrtog čovjeka“uzvikuje: „Izgled četvrtoga sličan je sinu Božjemu“ (Dn 3,92On reče: “Ali ja vidim četiri čovjeka, odriješeni šeću po vatri i ništa im se zlo ne događa; četvrti je sličan sinu Božjemu.”).
Druga Božja ukazanja
Ponekad se Krist ukazuje kao „Anđeo Gospodnji“ ili „Anđeo Božji“. U Izlasku 3,1–4,17 „Anđeo Gospodnji“ ukazuje se Mojsiju u gorućem grmu i predstavlja se kao Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev (Izl 3,6.15.16Ja sam”, nastavi, “Bog tvoga oca; Bog Abrahamov, Bog Izakov, Bog Jakovljev.” Mojsije zakloni lice: bojao se u Boga gledati.; 4,5). Također kaže da mu je ime „JA JESAM KOJI JESAM“ (Izl 3,14“Ja sam koji jesam”, reče Bog Mojsiju. Onda nastavi: “Ovako kaži Izraelcima: 'Ja jesam' posla me k vama.”), što se na grčkom prikazuje trima slovima smještenima oko Kristove glave na svetim ikonama. Sveti Ambrozije Milanski primjećuje: „Krist dakle jest, i uvijek jest; jer Onaj koji jest, uvijek jest. I Krist uvijek jest, za kojega Mojsije kaže: ‚Onaj koji jest posla me‘.“
Utjelovljenje
Kada se Bog Sin utjelovio, to se može nazvati vječnom teofanijom. Jer preuzevši ljudsku narav, Krist ne samo da očituje Boga svijetu tijekom svoga zemaljskog života (Iv 1,14I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu - slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca - pun milosti i istine.; vidi također 14,9; Kol 2,9Jer u njemu tjelesno prebiva sva punina božanstva; te ste i vi; 1 Iv 1,1–3Što bijaše od početka, što smo čuli, što smo vidjeli očima svojim, što razmotrismo i ruke naše opipaše o Riječi, Životu -), nego uzlazi na nebo u istomu proslavljenom tijelu u kojemu će se vratiti o svom Drugom dolasku (vidi Dj 1,9–11Kada to reče, bi uzdignut njima naočigled i oblak ga ote njihovim očima.).
Prilikom Kristova krštenja (Mt 3,13–17Tada dođe Isus iz Galileje na Jordan Ivanu da ga on krsti.) događa se nova teofanija jer se očituju sve tri osobe Presvetoga Trojstva: Otac u glasu s neba, Duh Sveti u obličju golubice i Utjelovljeni Sin. Stoga je blagdan koji spominje ovaj događaj poznat kao Bogojavljenje (Teofanija). Na taj dan Crkva pjeva: „Kada se Ti, Gospode, krštavaše u Jordanu, pokloni se Trojstvo očitova.“
Uz to, za vrijeme Kristova preobraženja na gori Taboru (Mt 17,1–9Nakon šest dana uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana, brata njegova, te ih povede na goru visoku, u osamu,) ponovno se čuje Otac, Duh Sveti prisutan je u sjaju oblaka, a Sin sjaji blistavim sjajem svoga Božanstva. (Str. 1242)
DALJNJE ČITANJE
ORTHODOX STUDY BIBLE & PSALM 110
63 citata crkvenih otaca o Anđelu Gospodnjem