Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

U ovom odlomku iznosim ulomak iz rasprave dr. Jamesa R. Whitea o Isusovim izjavama JA JESAM. Ulomak je preuzet iz njegove knjige The Forgotten Trinity: Recovering the Heart of Christian Belief, prerađeno i ažurirano izdanje, u izdanju Bethany House Publishers, Grand Rapids, MI 2019., 6. poglavlje, Ja sam on, str. 94–104.

Ivanova književna umješnost nije bila ograničena samo na prolog njegova evanđelja, niti se svodila na izravnu tvrdnju o Kristovu božanstvu nazivajući Ga „Bogom” (Iv 1,1U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog.; Iv 20,28Odgovori mu Toma: “Gospodin moj i Bog moj!”). Pronašao je i suptilne načine da pouči ovu istinu.

Jedna metoda koju je Ivan iznio, a koju drugi evanđelisti nisu koristili, nalazi se u Isusovoj upotrebi izraza ja jesam.

Pogledajte ove odlomke iz Ivanova evanđelja:

„Stoga vam i rekoh: 'Umrijet ćete u grijesima svojim.' Uistinu, ako ne povjerujete da Ja jesam, umrijet ćete u grijesima svojim.’ Iv 8,24Stoga vam i rekoh: 'Umrijet ćete u grijesima svojim.' Uistinu, ako ne povjerujete da Ja jesam, umrijet ćete u grijesima svojim.”).

Reče im Isus: “Zaista, zaista, kažem vam: prije negoli Abraham posta, Ja jesam!” Iv 8,58Reče im Isus: “Zaista, zaista, kažem vam: prije negoli Abraham posta, Ja jesam!”).

„‘Već vam sada kažem, prije negoli se dogodi, da kad se dogodi vjerujete da Ja jesam. Iv 13,19“Već vam sada kažem, prije negoli se dogodi, da kad se dogodi vjerujete da Ja jesam.).

Odgovore mu: “Isusa Nazarećanina.” Reče im Isus: “Ja sam!” A stajaše s njima i Juda, njegov izdajica. Kad im dakle reče: “Ja sam!” - oni ustuknuše i popadaše na zemlju. Iv 18,5-6Odgovore mu: “Isusa Nazarećanina.” Reče im Isus: “Ja sam!” A stajaše s njima i Juda, njegov izdajica.)

U svakom od ovih stihova pojavljuje se određeni grčki izraz: ἐγὼ εἰμί (ego eimi). Prijevod New American Standard Bible prevodi ovaj grčki izraz kao „Ja jesam on”. Činjenica da je riječ „on” u kurzivu vrlo je važna, jer to znači da se sama ta riječ ne nalazi u grčkom izvorniku1, već su je dodali prevoditelji u nastojanju da ublaže nespretno zvučeći engleski izraz.

Ivan se, koristeći se kontekstom, brine da ne propustimo poantu koju iznosi bilježeći ove Isusove riječi. Netko bi se mogao zapitati: „Zašto drugi evanđelisti ne preuzimaju ovo?” Mk 14,62A Isus mu reče: “Ja jesam! I gledat ćete Sina Čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi s oblacima nebeskim.”, ali on to ne naglašava onako kako to čini Ivan.

Za to pitanje lako može postojati jednostavan odgovor. Kada je Marko pisao svoje evanđelje, njegova svrha nije bila naglašavati iste istine o Kristovoj naravi koje će Ivan naglašavati desetljećima kasnije. Čini se sasvim vjerojatnim da je Ivan, imajući više vremena za razmišljanje o događajima Gospodinove službe, u ovim riječima pronašao uvid koji su kasniji događaji i razvoj u Crkvi učinili korisnim i nužnim.

Prvo pitanje s kojim se moramo suočiti posve je jasno: kako ispravno prevesti taj izraz? U većini gore navedenih slučajeva to nije sporno. Velika većina znanstvenih prijevoda prevodi ga na isti način: „Ja jesam on”, s rječju „on” u kurzivu.

No kada dođemo do najjasnijeg i najočitijeg odlomka, Iv 8,58Reče im Isus: “Zaista, zaista, kažem vam: prije negoli Abraham posta, Ja jesam!”, nekoliko prijevoda daje drugačiji prijevod, naglašavajući misao da Isus zapravo tvrdi samo da je postojao prije. Kako bi se onda taj izraz trebao prevesti u Iv 8,58Reče im Isus: “Zaista, zaista, kažem vam: prije negoli Abraham posta, Ja jesam!”? Jednom kada to razmotrimo, trebamo postaviti određenu starozavjetnu pozadinu, a zatim možemo sve pojave ovoga izraza kod Ivana promatrati skupno i utvrditi što nam Ivan time želi priopćiti.

Kako bismo to trebali prevesti?

Postoji vrlo mali broj prijevoda koji izbjegavaju izravan prijevod ovog izraza u (posebno) Iv 8,58Reče im Isus: “Zaista, zaista, kažem vam: prije negoli Abraham posta, Ja jesam!”. Moffat ga prevodi: „Ja sam postojao prije nego se Abraham rodio!” Twentieth Century New Testament ima: „prije nego je Abraham postojao, ja bijah.” Prijevod Jehovinih svjedoka New World Translation prevodi ego eimi kao „ja sam bio”.

Navodno mnogi od ovih prijevoda promatraju taj izraz kao ono što je dr. A. T. Robertson nazvao „progresivnim prezentom”.2 Postoje mnogi slučajevi u povijesnom pripovijedanju ili razgovoru gdje grčki koristi glagol u prezentu koji se na engleskom najbolje prevodi perfektom. Iv 15,27I vi ćete svjedočiti jer ste od početka sa mnom. bio bi dobar primjer: „jer ste sa mnom od početka.” Glagol je u prezentu, ali kontekst jasno pokazuje da se odnosi i na prošlost i na sadašnjost.

Robertson napominje da je to uobičajeni idiom u Novom zavjetu, iako također dodaje činjenicu da je, po njegovu mišljenju, Iv 8,58Reče im Isus: “Zaista, zaista, kažem vam: prije negoli Abraham posta, Ja jesam!” „apsolutan” i da bi ga trebalo tako prevesti (što on uvijek čini u svojim djelima3). Također treba napomenuti da je za ovakav prijevod kriva manjkavost engleskog jezika, pridavati težinu značenju engleskog perfekta pri prevođenju grčkog prezenta na ovaj način bila bi pogreška.4

Pa zašto onda Iv 8,58Reče im Isus: “Zaista, zaista, kažem vam: prije negoli Abraham posta, Ja jesam!” ne bi trebalo tako prevesti? Zašto tako malo prijevoda slijedi taj put? Zato što prevesti ga na taj način znači promašiti cijeli kontekst i sadržaj onoga što se govori!

Velika većina prevoditelja vidi, kao i mnogi komentatori, da se ovdje pravi jasna razlika između izvedenog postojanja Abrahamova i vječnog postojanja Gospodina Krista. Mnogi učenjaci s pravom ističu isto suprotstavljanje glagola kakvo se vidi u Ivanovom prologu5, kao i istu vrstu razlike koja se nalazi u grčkom prijevodu Septuaginte za Ps 90,2Prije nego se rodiše bregovi, prije nego postade kopno i krug zemaljski, od vijeka do vijeka, Bože, ti jesi!.

Oni također prepoznaju da bi reakcija Židova bila prilično žestoka da je ovo bila samo tvrdnja o preegzistenciji. Često ponavljana optužba za huljenje, kako se može naći kod Ivana, to jasno pokazuje. Naprotiv, upotreba izraza koji se koristi za samoga Boga (kao što će se kasnije pokazati) bila bi dovoljna da izazove reakciju iz stiha 59, gdje Židovi uzimaju kamenje kako bi ga ubili.

Taj su izraz tako razumjeli i u ranoj Crkvi. Irenej je pokazao bliskost s njime kao s „ja jesam”6, kao i Origen7 i Novacijan.8

Krizostom je napisao: „Kao što je Otac koristio ovaj izraz: `Ja Jesam’, tako to čini i Krist; jer on označava neprekinuto Biće, neovisno o vremenu. Zbog toga se ovaj izraz njima učinio hulnim.”9

Kontekst ovog odlomka previše je snažan a da bi dopustio da se on prevede kao jednostavno povijesno pripovijedanje, što bi rezultiralo pretvaranjem prezenta indikativa u perfekt.10

Starozavjetna pozadina izraza Ego Eimi

To se događa stalno: u žurbi smo da iznesemo poantu, pa brzo skrećemo s jedne točke na drugu, preskačući nekoliko nužnih međutočaka. Uvijek se nađe ona jedna osoba u društvu koja vas zaustavi i natjera vas da se vratite i pratite svoj argument, korak po korak, umjesto da vam dopusti da malo sažmete stvari i ubrzate.

Kada se bavimo teološkim pitanjima, često sažimamo stvari i povlačimo veze koje, u stvarnosti, zahtijevaju malo više dokaza nego što smo ih ponudili. To se nigdje bolje ne ilustrira nego u vezi za koju se tvrdi da postoji između Isusovih riječi u Iv 8,58Reče im Isus: “Zaista, zaista, kažem vam: prije negoli Abraham posta, Ja jesam!” i Jahvinih riječi u Izl 3,14“Ja sam koji jesam”, reče Bog Mojsiju. Onda nastavi: “Ovako kaži Izraelcima: 'Ja jesam' posla me k vama.”, „Ja jesam koji jesam”. Pozivanja na Izl 3,14“Ja sam koji jesam”, reče Bog Mojsiju. Onda nastavi: “Ovako kaži Izraelcima: 'Ja jesam' posla me k vama.” pronaći ćete u većini komentara na Iv 8,58Reče im Isus: “Zaista, zaista, kažem vam: prije negoli Abraham posta, Ja jesam!”, pa ipak oni koji niječu Kristovo božanstvo viču „faul!” i tvrde da se tako izravna veza ne može uspostaviti. Najjači argument koji mogu iznijeti jest taj da dio ego eimi u Izl 3,14“Ja sam koji jesam”, reče Bog Mojsiju. Onda nastavi: “Ovako kaži Izraelcima: 'Ja jesam' posla me k vama.” zapravo nije tvrdnja božanstva: dio ho ohn to jest (pri čemu se ho ohn prevodi kao „Biće” ili „Onaj koji jest”).

Što se tiče samog argumenta, to je točno. Međutim, tvrdnja da Isusove riječi u Iv 8,58Reče im Isus: “Zaista, zaista, kažem vam: prije negoli Abraham posta, Ja jesam!” (i drugim odlomcima) treba povezati s Izl 3,14“Ja sam koji jesam”, reče Bog Mojsiju. Onda nastavi: “Ovako kaži Izraelcima: 'Ja jesam' posla me k vama.” ne postoji u vakuumu. Postoji linija argumentacije, i to vrlo čvrsta, koja nas vodi iz Ivanova 8. poglavlja preko Izaije natrag do Izl 3. Moramo proći tim putem prije nego što možemo ustvrditi da Isus zapravo koristi božansko ime za samoga sebe u Ivanovom evanđelju.

Najbliža i najlogičnija veza između Ivanove uporabe izraza ego eimi i Staroga zavjeta nalazi se u Septuagintinu prijevodu određenoga hebrejskog izraza, ani hu, u spisima (prvenstveno) Izaije.11 Septuaginta prevodi hebrejski izraz ani hu kao ego eimi u Iz 41,4Tko je to učinio i izvršio? Onaj koji odiskona zove naraštaje, ja, Jahve, koji sam prvi i bit ću ovaj isti s posljednjima!”; 43,10; i 46,4.

U svakom od ovih slučajeva izraz ani hu pojavljuje se na kraju rečenice, te je tako preveden (ili punktiran) u LXX-u (baš kao i u ovih sedam primjera kod Ivana). Izraz ego eimi pojavljuje se kao prijevod još nekih izraza u Izaiji koji su važni za ovu raspravu. On prevodi hebrejski anoki anoki hu kao ego eimi u 43,25 i 51,12.

Jednom (52,6) ani hu preveden je kao ego eimi autos (u osnovi još naglašeniji oblik). I jednom (45,18) nalazimo ego eimi kurios za ani Yahweh! Ovaj posljednji odlomak poticajan je time što se nalazi u kontekstu stvaranja, djela koje Ivan (Iv 1,3Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade) i drugi pisci Novoga zavjeta (Kol 1,16-17Ta u njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo Prijestolja, bilo Gospodstva, bilo Vrhovništva, bilo Vlasti - sve je po njemu i za njega stvoreno:; Heb 1,2-3konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu. Njega postavi baštinikom svega; Njega po kome sazda svjetove.) pripisuju Isusu.

Izaijina uporaba izraza ani hu eufemizam je za samo Božje ime. Neki vide poveznicu između izraza *ani hu* i Jahve, jer se oboje odnose na biće.12 Da je to imalo veliku težinu za Židove, vidi se u retku 8,59 i njihovoj reakciji na Gospodinovu uporabu tog izraza. Ako netko želi tvrditi da Isus nije govorio grčki, nego aramejski, teškoća nije uklonjena, jer bi ta identifikacija bila samo još jasnija!

Čini se da postoji izravna povezanost između Septuaginte i Isusove uporabe izraza ego eimi. U Iz 43,10Jer vi ste mi svjedoci, riječ je Jahvina, i moje sluge koje sam izabrao, da biste znali i vjerovali i uvidjeli da sam to ja. Prije mene nijedan bog nije bio načinjen i neće poslije mene biti. čitamo: „Da biste znali i vjerovali mi te razumjeli da ja jesam.“13 U Iv 13,19“Već vam sada kažem, prije negoli se dogodi, da kad se dogodi vjerujete da Ja jesam. Isus govori učenicima: „Govorim vam sada, prije nego se zbude, da, kada se zbude, vjerujete da ja jesam.“14 Kada se uklone suvišne riječi (poput izraza koji povezuje posljednju rečenicu s prvom) i usporede ova dva odlomka, rezultat je sljedeći:

Izaija 43,10Jer vi ste mi svjedoci, riječ je Jahvina, i moje sluge koje sam izabrao, da biste znali i vjerovali i uvidjeli da sam to ja. Prije mene nijedan bog nije bio načinjen i neće poslije mene biti.: hina pisteusete … hoti ego eimi

Ivan 13,19“Već vam sada kažem, prije negoli se dogodi, da kad se dogodi vjerujete da Ja jesam.: hina pisteusete … hoti ego eimi

Čak i kad bi netko teoretizirao da sam Isus nije pokušao uspostaviti tako očitu vezu između sebe i Jahve (što bi bilo dovoljno teško za učiniti!), valja odgovoriti na pitanje zašto bi Ivan, očito dobro upoznat s LXX-om, tako namjerno umetnuo ovakav paralelizam.

Još jedna paralelnost između uporabe izraza ego eimi u Iv 13,19“Već vam sada kažem, prije negoli se dogodi, da kad se dogodi vjerujete da Ja jesam. i njegove uporabe u Izaiji tiče se činjenice da u retku 13,19 Isus navješćuje budućnost, što je jedan od onih izazova lažnim bogovima koje je Jahve bacio u razmatranim odlomcima iz Izaije (u tzv. „suđenju lažnim bogovima“). Ta je veza izravna u Iz 41,4Tko je to učinio i izvršio? Onaj koji odiskona zove naraštaje, ja, Jahve, koji sam prvi i bit ću ovaj isti s posljednjima!”: „Tko je to izveo i učinio, odvijeka pozivao naraštaje? Ja, Jahve, prvi, i s posljednjima, ja jesam.“

Ovdje je „pozivanje“ naraštaja, samoga vremena, dio uporabe izraza ani hu. Isto vrijedi i za Iv 13,19“Već vam sada kažem, prije negoli se dogodi, da kad se dogodi vjerujete da Ja jesam.. U istom poglavlju Izaijine knjige koje je gore spomenuto, u retku 22 čitamo: „Neka istupe i objave nam ono što se ima dogoditi! Prethodne događaje objavite, kakvi bijahu, da o njima razmislimo i saznamo im ishode; ili nam navijestite ono što dolazi.“ Činjenica da se ovo pozivanje na poznavanje budućnosti pojavljuje u istom odjeljku u kojem se *ani hu* rabi kao Božje ime i da to Gospodin uvodi u istom kontekstu u Iv 13,19“Već vam sada kažem, prije negoli se dogodi, da kad se dogodi vjerujete da Ja jesam. doista je značajna. Stoga, iako bi neki lako mogli odbaciti povezanost između ani hu i ego eimi15 ili ju potpuno zanemariti,16 dokazi su golemi da je tu povezanost namjerno uspostavio sam Ivan.

Razumijevanje Ivanove poruke

Nije teško razumjeti zašto su mnogi odbijali uspostaviti vezu koju Ivan gradi između Isusa i Jahve. Tu se identifikaciju ne može postići izvan trinitarnoga razumijevanja samoga Evanđelja, jer se Isusa u Ivanovu evanđelju zasigurno ne može poistovjetiti s Ocem. Ako se Isusa identificira s izrazom ego eimi u smislu starozavjetnoga *ani hu*, tada nam preostaju dvije osobe koje dijele jednu narav koja jest Bog, a to, kada se susretne s Ivanovim naukom o Duhu Svetom, postaje temelj nauka o Presvetom Trojstvu!17

Tumač koji nije spreman riječi Svetoga pisma odbaciti jednostavno kao „tradiciju“ (i stoga bez autoriteta) niti tumačiti Pismo u proturječnosti sa samim sobom (poput kršenja strogog monoteizma postavljanjem bića koje je kvazibog, moćno, ali ne i „svemoguće“) imat će velikih poteškoća u izbjegavanju očitih zaključaka Ivanova izlaganja. Da ne bismo pomislili kako je teško povjerovati da bi Ivan stolar iz Galileje identificirao sa samim Jahvom, valja istaknuti da je učinio upravo to u Iv 12,39-41Stoga i ne mogahu vjerovati, jer Izaija dalje kaže: citirajući Izaijinu hramsku viziju Jahve u Iz 6 te zaključujući riječima: „To reče Izaija jer vidje slavu njegovu i govoraše o njemu.“

Jedini „on“ u tom kontekstu jest Isus; stoga je za Ivana Izaija, kada je vidio Jahvu na njegovu prijestolju, u stvarnosti vidio Gospodina Isusa. Isto nam potvrđuje i Iv 1,18Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac - Bog - koji je u krilu Očevu, on ga obznani..18

Samo po sebi je razumljivo da je tako dalekosežnu i zapravo zapanjujuću tvrdnju koju iznosi Gospodin Isus u Iv 8,24.58Stoga vam i rekoh: 'Umrijet ćete u grijesima svojim.' Uistinu, ako ne povjerujete da Ja jesam, umrijet ćete u grijesima svojim.” teško prihvatiti izvan najvišeg vrednovanja njegove osobe. Doista, sveti Augustin je napisao:

Izvažite riječi i spoznajte otajstvo. „Prije nego je Abraham nastao.“ Shvatite da se „nastao“ odnosi na ljudsko stvaranje, dok se „jesam“ odnosi na božansku bit. „On je nastao“ jer je Abraham stvorenje. Nije rekao: Prije nego je Abraham bio, ja bijah; nego: „Prije nego je Abraham nastao“koji nije nastao osim po meni, „ja jesam“. Niti je rekao ovo: Prije nego je Abraham nastao, ja sam nastao; jer „u početku stvori Bog nebo i zemlju“ i „u početku bijaše Riječ“. „Prije nego je Abraham nastao, ja jesam.“ Prepoznajte Stvoritelja, razlučite stvorenje. Onaj koji je govorio postade Abrahamovo sjeme; i da bi Abraham mogao nastati, on sam bijaše prije Abrahama.19

No, može li uporaba izraza ego eimi podnijeti toliku težinu? Velik broj kršćanskih biblijskih učenjaka svakako smatra da može. Leon Morris je napisao:

„Ja jesam“ mora imati najpotpunije značenje koje može nositi. Ono je, kao što smo već imali priliku primijetiti… u božanskom stilu.20

B. B. Warfield je o tomu napisao:

… i opet, rabeći najimpresivniji mogući jezik, On izjavljuje…: „Zaista, zaista, kažem vam, prije nego je Abraham bio, ja jesam“gdje za sebe polaže pravo na bezvremenu sadašnjost vječnosti kao svoj način postojanja.21

Veliki tumač J. C. Ryle primijetio je:

Pažljivo primijetimo kakav snažan dokaz ovdje imamo o preegzistenciji i božanstvu našega Gospodina Isusa Krista. On na sebe primjenjuje upravo ono ime kojim se Bog dao upoznati kada se poduzeo otkupiti Izraela. „JA JESAM“ je onaj koji ih je izveo iz egipatske zemlje. „JA JESAM“ je onaj koji je umro za nas na križu. Ovdje se pokazuje zapanjujuća snaga temelja nade jednog grešnika. Vjerujući u Isusa, oslanjamo se na božanstvo, na Onoga koji je Bog jednako kao i čovjek. Postoji razlika u grčkim glagolima koji se ovdje rabe, a koju bismo trebali pomno razmotriti. Grčki glagol za „bio je“ posve se razlikuje od grčkoga glagola za „jesam“. To je kao da naš Gospodin govori: „Prije nego se Abraham rodio, ja posjedujem vlastito i vječno postojanje.“22

Luther je, poput Augustina prije njega, pisao bez okolišanja:

Gospodin Krist ljutito ispod površine govori: „Želite li znati tko sam ja? Ja sam Bog, i to u najpunijem smislu. Činite što vam drago. Ako ne vjerujete da ja jesam, tada ste ništa i morate umrijeti u svom grijehu.“ Nijedan prorok, apostol ili evanđelist ne smije navješćivati i govoriti: „Vjerujte u Boga, a vjerujte i u to da sam ja Bog; inače ste prokleti.“23

A. T. Robertson zasigurno ovdje nije vidio nikakve jezične probleme:

Ja jesam (ego eimi). Bez sumnje, Isus ovdje polaže pravo na vječno postojanje rabeći apsolutni izraz koji se koristi za Boga. Kontrast između glagola genesthai (Abrahamski ulazak u postojanje) i eimi (bezvremeno biće) posve je jasan. Vidi isti kontrast između en u 1,1 i egeneto u 1,14. Vidi također kontrast u Psalmu 90,2 između Boga (ei, ti si) i planina (genethenai).24

I na kraju, William Hendrickson izrazio se prilično izravno:

Ovaj „Ja jesam“ ovdje (8,58) podsjeća nas na „Ja jesam“ u retku 8,24. U osnovi, u oba se odlomka izražava ista misao, naime da je Isus Bog!25

Jednostavno nema načina da je Ivan mogao biti imalo jasniji u svojoj namjeri da izrazu ego eimi pridoda značenje koje daleko nadilazi jednostavnu funkciju identifikacije koju on može imati, i ponekad je doista ima. U 8,58 Židovi uzimaju kamenje da bi kamenovali Isusa. Druga dva puta kada se to događa, to biva neposredno nakon tvrdnji o božanstvu, najprije u Iv 5, gdje Isus upravo tvrdi da je jednak Ocu, i to nazivajući Boga svojim vlastitim Ocem na posve poseban način te tvrdnjom da ima isto pravo djelovati subotom kakvo su Židovi pripisivali Bogu u održavanju svemira; kao drugo, u Iv 10, nakon što Isus ustvrdi da su on i Otac jedno u svojoj ulozi donošenja spasenja Božjim izabranicima, svojim »ovcama«. U oba slučaja Ivan jasno naglašava kako se te tvrdnje shvaćalo kao tvrdnje o jednakosti s Bogom; može li onda 8,58 biti drugačiji?

U Iv 13,19“Već vam sada kažem, prije negoli se dogodi, da kad se dogodi vjerujete da Ja jesam., uvođenje izraza u kontekstu objave budućih događaja, baš kao što se nalazi kod Izaije, čak do te mjere da se gotovo citira prijevod LXX, previše je specifično da bi se moglo previdjeti. A u 18,5-6 Ivan čak sam sebe ponavlja samo kako bi bio siguran da nitko nikako ne može propustiti razlog zašto su vojnici pali natrag na zemlju:

Odgovoriše mu: „Isusa Nazarećanina.“ Reče im Isus: „Ja sam.“ A s njima je stajao i Juda, njegov izdajica. Kad im reče: „Ja sam“odmakoše se i pakoše na zemlju.

Ivan dvaput ponavlja izraz ego eimi, naglašavajući da upravo izgovaranje tih riječi uzrokuje da se vojnici izmaknu i padnu na tlo. Neki su pokušavali reći da su vojnici bili jednostavno zapanjeni što se Isus tako smjelo identificirao te da su se spotaknuli u tami.26 No takvo je tumačenje daleko izvan granica smislene egzegeze, jer ne samo da izravnom tekstu pridaje ono što u njemu ne piše, nego i izdvaja ovaj odlomak iz ostatka Ivanova evanđelja. Kada se i 8,24, 8,58 i 13,19 dopusti da govore sami za sebe, razlog nelagode i poniženja vojnika postaje i više nego očit. Ivanovo se značenje ne može pogrešno shvatiti.

Kada bi se svaki od tih slučajeva promatrao potpuno izolovano, odvojeno od drugih, bez ikakve pomisli na cijelu Ivanovu knjigu, moglo bi se razumjeti kako bi se njihovo zajedničko značenje moglo propustiti. No to nije način znanstvenog tumačenja. Te izjave nisu dane u vakuumu, one su smještene u knjigu koja obiluje značenjem i svrhom.

Ustvrdili smo da Ivan namjerava da se cijelo Evanđelje čita kroz „interpretacijski prozor“ uvodnoga dijela u 1,1-18. S obzirom na pouke toga odlomka, može li se uopće ozbiljno sumnjati u značenje izraza ego eimi u gore razmotrenim odlomcima? Čini se da ne.

Stoga bismo učinili dobro, imajući na umu ovo razumijevanje, da promotrimo Isusove riječi u Iv 8,24Stoga vam i rekoh: 'Umrijet ćete u grijesima svojim.' Uistinu, ako ne povjerujete da Ja jesam, umrijet ćete u grijesima svojim.”: „Ako ne vjerujete da ja jesam, umrijet ćete u grijesima svojim.“ Isus nam ovdje daje sadržaj i objekt spasenjske vjere, prava vjera jest ona koja je usmjerena na pravoga Isusa. Vjera koja zahtijeva promjenu u Isusu prije nego što se donese odluka o predanju uopće nije prava vjera.

Židovi koji su stajali oko njega tijekom toga razgovora zasigurno ne bi poricali da je on čovjek, ali to nije bilo dovoljno za vjeru. Neki su ga tek nedavno proglasili Mesijom, ali ni to nije bilo dovoljno za vjeru. Neki su ga možda pozdravljali kao proroka ili čudotvorca kojega je Bog blagoslovio, ali ni to nije bilo dovoljno za vjeru.

Neki danas govore da je bio veliki moralni učitelj i filozof, ali ni to nije dovoljno za vjeru. Neki ga nazivaju „bogom“ ili velikim anđelom, ali ni to nije dovoljno za vjeru. Ne, sam Isus je povukao crtu. Osim ako netko ne vjeruje u njega radi onoga što on kaže da jest, ego eimi, umrijet će u svojim grijesima.27

Nema spasenja u lažnom Kristu. Ako želimo biti sjedinjeni s Kristom kako bismo imali vječni život, tada moramo biti sjedinjeni s pravim Kristom, a ne s lažnom predodžbom. Iz ljubavi je Krist izrekao Iv 8,24Stoga vam i rekoh: 'Umrijet ćete u grijesima svojim.' Uistinu, ako ne povjerujete da Ja jesam, umrijet ćete u grijesima svojim.”. Dobro bismo učinili da poslušamo njegove riječi.

ŠESTO POGLAVLJE

1. Specifični izraz ego eimi pojavljuje se dvadeset i četiri puta u Ivanovu evanđelju. Trinaest se puta nakon njega nalazi jasan predikat (Iv 6,35Reče im Isus: “Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada.; 6,41; 6,51; 8,12; 8,18; 10,7; 10,9; 10,11; 10,14; 11,25; 14,6; 15,1; 15,5). Neki su od tih primjera Iv 6,35Reče im Isus: “Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada.: „Ja sam kruh živi“ili Iv 10,11“Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce.: „Ja sam pastir dobri“ (ego eimi ho poimen ho kalos). Tri puta uporaba ne spada u jasnu kategoriju, to su 4,26, 6,20 i 9,9. U 4,26 Isus govori ženi na zdencu: „Ja sam, onaj koji govori s tobom“što čudno podsjeća na prijevod LXX-a za Iz 52,6Zato će narod moj poznati moje ime i shvatit će u onaj dan da sam ja koji govorim: 'Evo me!'”. U 6,20 čini se da je riječ o prilično izravnom samoidentificiranju uplašenim učenicima u čamcu. A u 9,9 nalazimo čovjeka koji je bio izliječen od sljepoće kako ustrajno tvrdi da je doista onaj o kojem su govorili. Ovaj posljednji primjer sličan je izrekama koje izgovara Isus po tome što se izraz nalazi na kraju rečenice i svoj predikat traži negdje drugdje.

S obzirom na gore navedeno, preostaje nam sedam uporaba koje su opisane kao „apsolutne“. To su Iv 8,24Stoga vam i rekoh: 'Umrijet ćete u grijesima svojim.' Uistinu, ako ne povjerujete da Ja jesam, umrijet ćete u grijesima svojim.”; 8,28; 8,58; 13,19; 18,5; 18,6 i 18,8. Vrlo je znakovito da se u svakom od tih slučajeva izraz nalazi na kraju rečenice. Primijetit ćemo zašto je to važno kada proučimo uporabu toga izraza u Septuaginti.

2. A. T. Robertson, A Grammar of the Greek New Testament in the Light of Historical Research (Nashville: Broadman Press, 1934), 879-880, opisuje „progresivni prezent“:

Ovo je loš naziv umjesto boljeg za prezent radnje iz prošlosti koja još uvijek traje. Obično uz glagol ide prilog vremena (ili dopuna)... Često ga se na engleski mora prevoditi svojevrsnim „progresivnim perfektom“ („have been“), iako je to, naravno, nedostatak engleskoga jezika... „Trajni prezent u takvim slučajevima sažima prošlo i sadašnje vrijeme u jedan izraz“ (Moulton, Prol., 119)... To je uobičajen idiom u Novom zavjetu... U Iv 8,58Reče im Isus: “Zaista, zaista, kažem vam: prije negoli Abraham posta, Ja jesam!” eiui je doista apsolutan.

3. Vidi A. T. Robertson, Word Pictures in the New Testament (Grand Rapids: Baker Book House, 1932), 5:158-159.

4. Daniel Wallace u djelu Greek Grammar Beyond the Basics: An Exegetical Syntax of the New Testament (Grand Rapids: Zondervan, 1996), 530-531, komentirao je prijevod ovoga odlomka:

Tekst glasi: πρὶν Ἀβραὰμ γενέσθαι ἐγώ εἰμι („prije nego što Abraham posta, ja jesam“). O ovom je tekstu Dennis Light napisao članak u obrani Prijevoda Novi svijet u časopisu Bible Collector (srpanj, prosinac 1971.). U svom članku raspravlja o izrazu ἐγώ εἰμι, koji Prijevod Novi svijet prevodi s „ja sam bio“. Light brani taj prijevod tvrdnjom: „Grčki glagol eimi, doslovno u prezentu, mora se promatrati kao povijesni prezent jer mu prethodi aoristna infinitivna rečenica koja se odnosi na Abrahamovu prošlost“ (str. 8). Taj argument ima nekoliko nedostataka: (1) Činjenica da prezent slijedi iza aoristnog infinitiva nema nikakve veze s time kako bi ga trebalo prevesti. Zapravo, povijesni se prezenti obično umeću između aorista (ili imperfekta) indikativa, a ne infinitiva. (2) Ako je ovo povijesni prezent, to je očito jedini povijesni prezent u Novom zavjetu koji koristi vezni glagol eiµi. Teret dokaza stoga leži na onome tko smatra da se εἰμι ikada koristi kao povijesni prezent. (3) Ako je ovo povijesni prezent, to je očito jedini povijesni prezent u Novom zavjetu koji nije u trećem licu.

Prevoditelji Prijevoda Novi svijet shvaćaju implikacije izraza ἐγώ εἰμι ovdje, jer u bilješci uz ovaj tekst u tom prijevodu otkrivaju svoj motiv zašto na to gledaju kao na povijesni prezent: „Nije isto što i ὁ ὤν (ho ohn, što znači „Biće“ ili „Ja Jesam“) u Izlazu 3,14, LXX.“ To je zapravo negativno priznanje da, ako ἐγώ εἰμι nije povijesni prezent, tada Isus ovdje tvrdi da je onaj koji je govorio Mojsiju u gorućem grmu, JA SAM, vječno postojeći, Jahve (usp. Izl 3,14“Ja sam koji jesam”, reče Bog Mojsiju. Onda nastavi: “Ovako kaži Izraelcima: 'Ja jesam' posla me k vama.” u LXX-u, ἐγώ εἰμι ὁ ὤν. Vidi prethodnu raspravu o Ivanovu uvodnom dijelu, 4. poglavlje).

6. Irenej, Protiv heretizama u: Philip Schaff, The Nicene and Post-Nicene Fathers (Grand Rapids: Eerdman’s, 1983), 1:478.

7. Origen, Protiv Celza u: Alexander Roberts i James Donaldson, The Ante-Nicene Fathers (Grand Rapids: Eerdman’s, 1981), 4:463.

8. A Treatise of Novatian Concerning the Trinity u: Roberts i Donaldson, The AnteNicene Fathers, 5:624-625.

9. Ivan Zlatousti, Homilies on St. John u: Schaff, The Nicene and Post-Nicene Fathers, 14:199.

10. Henry Alford, u svom djelu New Testament for English Readers (Grand Rapids: Wm. B. Eerdman’s Publishing Company, 1983), 2:547, dodao je

Kao što primjećuje Lücke, svako nepristrano (sic) tumačenje ovih riječi mora u njima prepoznati objavu bitne preegzistencije Krista. Sva takva tumačenja poput „prije nego što je Abraham postao Abraham”, tj. otac mnogih naroda (Socinus i drugi), te „bio sam predodređen, obećan od Boga” (Grotius i socinijanski tumači), nisu ništa bolje od nepoštenih izvrtanja. Razlika između načinjen (ili rođen) i jesam je važna. Prezent, jesam, izražava bitno postojanje (usp. Kol 1,17on je prije svega i sve stoji u njemu.) i naš ga je Gospodin često koristio kako bi potvrdio svoje božansko Biće. U ovom retku implicirano je Božanstvo Kristovo; a to su Židovi jasno razumjeli po svom postupanju prema Njemu.

11. Hebrejski: אֲנִי־ הֽוּא. Ovu povezicu izravno donose ili na nju upućuju Leon Morris, The New International Commentary on the New Testament: The Gospel According to John (Grand Rapids: Eerdman’s, 1971), 447, 473; Merrill C. Tenney, The Expositor’s Bible Commentary: John (Grand Rapids: Zondervan, 1981), 99; te F. F. Bruce, The Gospel of John (Grand Rapids: Eerdman’s, 1983), 193, 288.

12. Morris, The Gospel According to John, 473.

13. U LXX-u se ovo prevodi ovako: ἵνα γνῶτε καὶ πιστεύσητε καὶ συνῆτε ὅτι ἐγώ εἰμι (hina gnote kai pisteusete kai sunete hoti ego eimi).

14. Na grčkom je posljednja fraza ἵνα πιστεύσητε ὅταν γένηται ὅτι ἐγώ εἰμι (hina pisteusete hotan genetai hoti ego eimi).

15. M. James Penton“The `I Am’ of John 8:58Reče im Isus: “Zaista, zaista, kažem vam: prije negoli Abraham posta, Ja jesam!”” u The Christian Quest (zima): 1988, 64.

16. R. C. H. Lenski, The Interpretation of John’s Gospel (Minneapolis: Augsburg Publishing House, 1943), 614-615.

17. Doista, mnoga poricanja prilično jasne uporabe izraza ego eimi u Iv 8,24Stoga vam i rekoh: 'Umrijet ćete u grijesima svojim.' Uistinu, ako ne povjerujete da Ja jesam, umrijet ćete u grijesima svojim.”; 8,58; 13,19 i 18,5-6 nalaze svoj izvor u unaprijed stvorenim teologijama koje su gotovo unitarističke, subordinacionističke ili pak toliko opčinjene naturalističkim racionalizmom da su anti-nadnaravne. Dobar primjer daje C. K. Barrett: „Ipak, nije točno zaključiti, ni za ovaj odlomak ni za druge u kojima se javlja ego eimi, da Ivan želi poistovjetiti Isusa s vrhovnim Bogom Staroga zavjeta... Primijetite da u st. 28 slijedi `Ja ne činim ništa od sebe, nego kao što me nauči Otac, to govorim... Ja uvijek činim ono što je njemu ugodno’, a u 13,19 `Tko prima mene, prima onoga koji me posla’ (13,20). Isus je poslušni Očev sluga i zbog toga ga savršeno objavljuje. Ego eimi ne poistovjećuje Isusa s Bogom, ali svraća pozornost na njega u najsnažnijim mogućim izrazima.” Pretpostavka o unipersonalnosti Boga, kao i ontološkoj subordinaciji Sina koja je u pozadini Barrettovih komentara i zamućuje njegov inače jasan egzegetski rad, uistinu je upadljiva.

18. Detaljnije ćemo promatrati poistovjećivanje Isusa s Jahvom u 10. poglavlju.

19. Tractate XLIII u Schaff, The Nicene and Post-Nicene Fathers, serija I, 7:244.

20. Leon Morris, The Gospel According to John, 473. Bilješka na istoj stranici glasi:

Ego eimi u LXX-u prevodi hebrejski אֲנִי־ הֽוּא što je način na koji Bog govori (usp. Pnz 32,39Vidite sada da ja, ja jesam, i da drugog Boga pored mene nema! Ja usmrćujem i oživljujem; ja udaram i iscjeljujem (i nitko se iz ruke moje ne izbavlja).; Iz 41,4Tko je to učinio i izvršio? Onaj koji odiskona zove naraštaje, ja, Jahve, koji sam prvi i bit ću ovaj isti s posljednjima!”; 43,10; 46,4 itd.). Hebrejski izraz može sadržavati upućivanje na značenje božanskog imena hwhy (usp. Izl 3,14“Ja sam koji jesam”, reče Bog Mojsiju. Onda nastavi: “Ovako kaži Izraelcima: 'Ja jesam' posla me k vama.”). Skoro bismo sigurno trebali shvatiti da Ivanova uporaba ovoga izraza odražava onu u LXX-u. To je stil božanstva i upućuje na vječnost Boga prema najstrožem shvaćanju trajnog naravnog glagola prezenta eimi. On neprestano JEST. Usp. Abbott: „uzeto ovdje, zajedno s drugim objavama o tome što Isus JEST, čini se da poziva farizeje da vjeruju kako Sin čovječji nije samo Otkupitelj nego i jedno s Ocem u jedinstvu Božanstva” (2228).

21. B. B. Warfield, The Person and Work of Christ (Philadelphia: Presbyterian and Reformed, 1950), 60.

22. Ryle, Expository Thoughts, 573.

23. Martin Luther“Sermons on the Gospel of John Chapters 6-8” u Luther’s Works, ur. Jerislav Pelikan (Saint Louis: Concordia Publishing House, 1959), 365.

24. A. T. Robertson, Word Pictures in the Greek New Testament, 5:158-159.

25. William Hendrickson, New Testament Commentary: The Gospel of John (Grand Rapids: Baker Book House, 1953), 67.

26. Greg Stafford, Jehovah’s Witnesses Defended (Huntington Beach, Calif.: Elihu Books, 1998), 144, ide toliko daleko da tvrdi kako povlačenje vojnika natrag „ne mora značiti ništa više nego da su `ljudi koji su došli izvršiti uhićenje... bili toliko svladani Njegovim moralnim autoritetom da su uzmaknuli u strahu’.” Stafford dalje govori o tome kako su vojnici bili „zatečeni njegovim neustrašivim držanjem”. Naravno, ljudi su tijekom Gospodnje službe bezbroj puta bili zatečeni Njegovom čistom moralnom veličinom, ali nikada nisu pali na tlo kao posljedica toga.

27. Ova je stvarnost odštetno važna kada se raspravlja o Presvetom Trojstvu s pripadnicima drugih vjera, a osobito kada o toj temi razgovaramo s našim muslimanskim prijateljima; muslimani se silno muče s idejom utjelovljenja. Točno je reći da islam u samoj svojoj pretpostavci odbacuje samu mogućnost utjelovljenja. Allah nikada ne bi ušao u svoje stvorenje ni iz kojeg razloga ili svrhe. Stoga odbacuju tvrdnju da je Isus Sin Božji u bilo kojem smislu, često pogrešno shvaćajući kršćansku tvrdnju kao da uključuje neku vrstu tjelesnog sinovstva (vidi posl. suru 5,116 u Kur'anu radi objašnjenja ovoga; također, autorova knjiga What Every Christian Needs to Know about the Qur’an, 4. i 5. poglavlje, dublje obrađuju ovu temu). Ipak, muslimani rado prihvaćaju Isusa kao židovskoga Mesiju i velikoga Božjeg proroka koji je rođen od djevice i u svom životu učinio mnoga velika čudesa. Naravno, Kur'an niječe da je Isus umro na križu, stoga nema ni uskrsnuća (sura 4,157). No važno je istaknuti, u svjetlu Iv 8,24Stoga vam i rekoh: 'Umrijet ćete u grijesima svojim.' Uistinu, ako ne povjerujete da Ja jesam, umrijet ćete u grijesima svojim.” i cjelokupnog svjedočanstva Novog zavjeta o Isusu, da vjerovati u njega kao proroka ili čak kao čudotvorca nije dovoljno. Same Isusove riječi svjedočimo da ako ne vjerujete da ja jesam, umrijet ćete u grijesima svojim. Upravo tu tvrdnju o božanstvu islam niječe u svojim učenjima o Isusu. (Isto, str. 207-210)

DALJNJE ČITANJE

STVORENA RIJEČ ULAZI U STVARANJE

ISUS: JAHVA NAD VOJSKAMA

Carmen Christi: Reformirana perspektiva

PREKO ZASTORA VJEČNOSTI