Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Još jedan arijanac pao u prašinu

Prema Ivanovu evanđelju, prorok Izaija vidio je Isusa Krista u njegovoj predljudskoj opstojnosti kao Jahvu nad Vojskama koji sjedi na svom nebeskom prijestolju:

“Isus im reče: ‘Još je malo svjetla s vama. Hodite dok imate svjetlo da vas ne obuzme tama. Tko hodi u tami, ne zna kamo ide. Dok imate svjetlo, vjerujte u svjetlo da budete sinovi svjetla.’ To reče Isus, ode i sakri se od njih.

Iako je pred njima učinio tolika znamenja, ipak nisu vjerovali u njega, da se ispuni riječ proroka Izaije koju reče:

‘Gospodine, tko povjerova našoj poruci i komu se otkri ruka Gospodnja?’

Zbog toga nisu mogli vjerovati, jer Izaija opet reče:

‘Zaslijepio im oči i otežao srce da očima ne vide i srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih izliječim.’

To reče Izaija jer vidje njegovu slavu i govoraše o njemu. Ipak su i među glavarima mnogi povjerovali u njega, ali ga zbog farizeja nisu priznavali da ne bi bili izbačeni iz sinagoge. Jer više su voljeli slavu ljudsku nego slavu Božju. A Isus povika: ‘Tko vjeruje u mene, ne vjeruje u mene, nego u onoga koji me posla; i tko vidi mene, vidi onoga koji me posla. Ja dođoh kao svjetlost na svijet da tko god vjeruje u mene ne ostane u tami.’” Iv 12,35-46Isus im nato reče: “Još je malo vremena svjetlost među vama. Hodite dok imate svjetlost da vas ne obuzme tama. Tko hodi u tami, ne zna kamo ide.

Iv 12,41Reče to Izaija jer je vidio slavu njegovu te o njemu zborio. tn grč. “njegovu”; dosadašnji se leksički predložak (Krist) u prijevodu jasno navodi radi razumljivosti. Ovdje je naveden “Krist”, a ne “Isus”, zato što se odnosi na ono što je Izaija vidio. Jasno je da autor prikazuje Izaiju kao onoga koji je vidio pretjelesnu Kristovu slavu, koja je bila sama objavidba Oca (usp. Iv 1,18Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac - Bog - koji je u krilu Očevu, on ga obznani.; Iv 14,9Nato će mu Isus: “Filipe, toliko sam vremena s vama i još me ne poznaš?” “Tko je vidio mene, vidio je i Oca. Kako ti onda kažeš: 'Pokaži nam Oca'?).

sn Budući da vidje njegovu slavu. Slava koju je Izaija vidio u Iz 6,3I klicahu jedan drugome: “Svet! Svet! Svet Jahve nad Vojskama! Puna je sva zemlja Slave njegove!” bila je slava Jahvina (u SZ-u obično prevođena kao “Gospodin”). Ovdje Ivan govori o proroku koji vidi Kristovu slavu, budući da u sljedećem retku i govoraše o njemu riječ “njemu” teško može se odnositi na Jahvu, nego se mora odnositi na Kristu. Temeljem izjava poput 1,14 u prologu, autor vjerojatno nije pravio veliku razliku između njih dvojice. Budući da autor prikazuje Isusa kao posvemašnjega Boga (usp. Iv 1,1U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog.), njemu ne predstavlja nikakav problem primijeniti na Isusa riječi koje je Izaija izvorno izrekao o samom Jahvi. New English Translation (NET: https://www.biblegateway.com/passage/?search=john%2012%3A35-42&version=NET; isticanje moje)

Evo Izaijina viđenja na koje se apostol pozvao:

“Godine smrti kralja Uzije vidjeh Gospodina gdje sjedi na prijestolju visoku i uzvišenu; skutovi mu ispunjahu Hram. Iznad njega stajahu serafi; svaki je imao šest krila: s dva bi zakrilio lice, s dva bi zakrilio noge, a s dva bi letio. I vičući jedan drugomu govorahu:

‘Svet, svet, svet Jahve nad Vojskama; puna je sva zemlja njegove slave.’

Od glasa onoga koji je vikao tresli se pragovi na dovratcima, a dom se Božji napunio dima. Tada rekoh:

‘Jao meni, propao sam, jer čovjek sam nečistih usana i živim usred naroda nečistih usana, jer mi oči vidješe Kralja, Jahvu nad Vojskama!’

Tada jedan od serafa doletje k meni držeći u ruci žeravu koju uze pincetom s oltara. Dirnu moje usta s njom i reče: ‘Evo, ovo se dotaknu tvojih usana, tvoja je krivnja skinuta i grijeh očišćen.’

Tada čuh glas Gospodinov koji govori: ‘Koga da pošaljem i tko će nam ići?’ I rekoh: ‘Evo me, pošalji mene!’ On reče: ‘Idi i reci ovom narodu:

“Slušajte i slušajte, ali ne razumijte; gledajte i gledajte, ali ne spoznajte.” Otežaj srce ovom narodu, ogluši mu uši i zaslijepi mu oči, da očima ne vidi i ušima ne čuje, i srcem ne razumije, te se obrati i iscijeli.’” Iz 6,1-10One godine kad umrije kralj Uzija, vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolju visoku i uzvišenu. Skuti njegova plašta ispunjahu Svetište.

Nije iznenađujuće da se antitrinitarci protive ovakvom tumačenju, a razlog je očit.

Primjer je takvog antitrinitarca arijanski apologet i bivši Jehovin svjedok Greg Stafford, koji piše:

Opet, čini se razložno jasnim da se ono što je Izaija rekao o Isusu nalazi u Izaiji 53, kako je citirano u Ivanu 12,38da se ispuni riječ koju kaza prorok Izaija: Gospodine! Tko povjerova našoj poruci? Kome li se otkri ruka Gospodnja?. Retci 39-40 objašnjenje su zašto mnoštvo nije moglo vjerovati. Ako redak 41 ima ikakvu vezu s Izaijom 6, zasigurno ne bi služio tome da se Isus poistovjeti s Jehovom![sic] Prije se čini da kontekst Izaije 6 ima određeno mesijansko značenje[sic]. U retcima 6-7 moglo bi postojati proročko značenje u pomirenju Izaijevih grijeha, možda kao pretkazanje otkupiteljskog čina koji će budući Mesija izvršiti kako bi uklonio grijehe mnogih (usp. Iz 53,11Zbog patnje duše svoje vidjet će svjetlost i nasititi se spoznajom njezinom. Sluga moj pravedni opravdat će mnoge i krivicu njihovu na sebe uzeti.). Tu je i osvrt na onoga koga bi Jehova poslao kao glasnika svom narodu, što također može biti nagovještaj uloge koju bi Isus u konačnici imao u ostvarenju Jehovina nauma. Neki kasniji teolozi držali su da je Isus zapravo bio jedan od serafa u viđenju.11 U Izaiji 6,8 Jehova govori: “Tko će poći za nas [לָ֑נוּ, lanu, ‘za nas’].” To pokazuje da je netko drugi osim Jehovu bio prisutan u ovom viđenju, i taj je netko vrlo lako mogao biti Gospodin Isus Krist, u svojoj pretljudskoj slavi kao “Riječ”. Iv 1,1U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog.; usp. Iv 17,5A sada ti, Oče, proslavi mene kod sebe onom slavom koju imadoh kod tebe prije negoli je svijeta bilo..

Naš raniji citat iz Kule stražare sugerirao je da je Izaija možda vidio slavu pretpostojećeg Logosa. Ovaj bi pogled bio u skladu s Izaijinim targumom. Znajući dobro da nijedan čovjek (uključujući Izaiju) nikada nije vidio Boga (Iv 1,18Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac - Bog - koji je u krilu Očevu, on ga obznani.), Ivan je možda slijedio tradiciju targuma koji Izaiju 6,1 prevodi “slava Gospodnja”, a redak 5 “slava Gospodnje shekine.”12 Ipak, čini se jasnim da se Ivan izravno poziva na ono što je Izaija “govorio” u 53. poglavlju knjige koja nosi njegovo ime. Ovdje je Izaija ‘vidio dan njegov [Mesijin]’, baš kao što je zabilježeno da je učinio Abraham (Iv 8,56Abraham, otac vaš, usklikta što će vidjeti moj Dan. I vidje i obradova se.”), i “govorio o njemu”. Izaija uopće nije bio zbunjen u pogledu identiteta Mesije i položaja koji je zauzimao u odnosu na Svevišnjega., Iz 11,1-3Isklijat će mladica iz panja Jišajeva, izdanak će izbit' iz njegova korijena..

11 Raymond E. Brown, The Gospel According to John (i-xii) (AB 29; Garden City, New York; Doubleday, 1966), 487.

12 Brown, John (i-xii), 486-487. Wilbert F. Howard, The Gospel According to St. John (AB 8; New York: Abingdon, 1952), 673, navodi: "Evanđelist je izjavio 'Nitko nikada nije vidio Boga' (Iv 1,18Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac - Bog - koji je u krilu Očevu, on ga obznani.). Vjerojatno je bio dobro upoznat s prijevodom u Targ. Iz 6,1One godine kad umrije kralj Uzija, vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolju visoku i uzvišenu. Skuti njegova plašta ispunjahu Svetište., 'Vidjeh slavu Gospodnju'." Franklin Young "A Study of the Relation of Isaiah to the Fourth Gospel" ZNW 46 (1955), 215, ističe da su "riječi [iz Iv 12,41Reče to Izaija jer je vidio slavu njegovu te o njemu zborio.] protumačene kao upućivanje na viđenje Logosa poistovjećenog s Isusom, preegzistentnim Mesijom." (Greg Stafford, Jehovah’s Witnesses Defended: An Answer to Scholars and Critics [Elihu Books, Huntington Beach, CA, 1998], str. 54-55; isticanje moje)

Ironski je da se Stafford poziva na Iv 1,1U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog.; 1,18 i 17,5 kako bi tvrdio da bi Sin bio prisutan u Izaijinu viđenju kada je vidio Jahvu, budući da to na kraju postaje upravo opovrgavanje njegovog prigovora.

Na primjer, Krist tvrdi da je posjedovao slavu uz Oca budući da su postojali jedno uz drugo prije stvaranja svijeta:

“I sada, Oče, proslavi me kod sebe slavom koju sam imao kod tebe prije nego što je svijet postao.” Iv 17,5A sada ti, Oče, proslavi mene kod sebe onom slavom koju imadoh kod tebe prije negoli je svijeta bilo.

Prema Poslanici Hebrejima, slava koju je Sin posjedovao (i nastavlja posjedovati) identična je Očevoj:

“u ove posljednje dane progovorio nam je po Sinu, kojega postavi baštinikom svega, po kojemu je i sazdao svjetove... koji, budući (on) odsjev slave njegove i otisak bića njegova, i noseći sve riječju sile svoje, pošto je izvršio očišćenje grijeha, sjede zdesna Veličanstvu u visinama” Heb 1,2-4konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu. Njega postavi baštinikom svega; Njega po kome sazda svjetove.

To nas dovodi do Ivanova uvoda.

Prema Apostolu, Krist kao Riječ već je postojao prije svega stvorenja budući da je on Onaj kojega se Bog poslužio da sve privede u postojanje. Krist kao Riječ također je Onaj koji duhovski oživljava čovječanstvo po životu koji prebiva u njemu:

“U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga, i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve je po njoj postalo i bez nje ništa nije postalo. Što je postalo u njoj, život bijaše i život bijaše svjetlost ljudima... Svjetlost istinska, koja prosvjetljuje svakog čovjeka, dohođeš na svijet. Bijaše na svijetu, i svijet je po njemu postao, i svijet ga ne upozna... I Riječ tijelom postade i nastani se među nama, i vidjesmo slavu njegovu, slavu kao Jedinorođenca od Oca, puna milosti i istine... Boga nitko NIKADA nije vidio. Jedinorođeni Bog (monogenes theos), koji je u krilu Očevu, on ga obznani.” Iv 1,1-4. 9-10. 14. 18U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. NRSVUE

Kao što je sam Stafford priznao, Ivan je jasan da nitko nikada nije vidio Boga osim po objavi monogenes theos, tj. Sina.

Očita je implikacija Apostolove izjave da Izaija nije mogao vidjeti Boga osim ako i dok se božanski Sin nije objavio proroku.

To u osnovi znači da je Isus upravo onaj Jahve Bog kojega je Izaija vidio, i to je bila njegova slava koju je prorok promatrao i o kojoj je govorio!

Kako to izražava poznati kršćanski filozof i apologet dr. William Lane Craig:

Podjednako zapanjujući kao i izraz monogenes theos jest Ivanov navod, u vezi s 1,18a „Bog nitko nikada nije vidio“da je viđenje Gospodina nad Vojskama opisano u Iz 6,1One godine kad umrije kralj Uzija, vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolju visoku i uzvišenu. Skuti njegova plašta ispunjahu Svetište. u stvarnosti bilo viđenje preegzistentnoga Krista: „Izaija reče ovo jer vidje njegovu slavu i govoraše o njemu“ (Iv 12,41Reče to Izaija jer je vidio slavu njegovu te o njemu zborio.)! Čini se da je ovdje ideja u tome da nitko nikada nije vidio Boga Oca, nego ga je Bog Sin objavio. Stoga Izaijevo viđenje Gospodina na njegovu prijestolju mora biti viđenje Boga Sina! Ovdje nemamo samo primjenu Starog zavjeta s dokaznim tekstom o Jahvi na Isusa, nego zapravo samu retrojekciju Krista u prethodnu povijesnu okolnost. On je ovdje jasno izjednačen s Bogom.67 Na temelju Iv 1,18Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac - Bog - koji je u krilu Očevu, on ga obznani. Anthony Hanson uopće utvrđuje ovu retrojekciju Krista kako bi u mislima četvrtog evanđelista obuhvatio sve teofanije u Starom zavjetu: Ivanovo je uvjerenje zasigurno bilo da „kad god se u Starom zavjetu opisuje Bog kako se ukazuje ili biva čut, to je zapravo Isus, preegzistentna Riječ, koji je bio viđen ili čut“.68 Ali, upozorava on, „to nikako nije isto što i reći da je Ivan poistovjetio Isusa sa starozavjetnim Adōnaijem. Naprotiv, Ivan je mogao zamisliti Boga kako govori Isusu u Starom zavjetu jednako kao i Pavao.“69 Najjasniji primjer ove pojave zapravo se javlja u Sinopticima, gdje Isus citira često navođeni Ps 110: „Reče Gospodin Gospodinu mojemu“ (Mt 22,41–46Kad se farizeji skupiše, upita ih Isus:; Mk 12,35–37A naučavajući u Hramu, uze Isus govoriti: “Kako pismoznanci kažu da je Krist sin Davidov?; Lk 20,40–41I nisu se više usuđivali upitati ga bilo što.). Ivan jasno razlikuje Sina od Oca, ali jedinorođeni je Bog onaj kojega je Izaija vidio. (Craig, Systematic Philosophical Theology: On God: Excursus On Natural Theology: On the Trinity [Wiley-Blackwell Publishers, 2026], str. 347; isticanje moje)

Ivan nije jedini nadahnuti svjedok koji tvrdi da je Isus Bog koji se ukazivao tijekom cijelog starozavjetnog razdoblja. Primijetite što je apostol Pavao napisao s obzirom na to da je Krist duhovna Hrid koja je pratila Mojsija i Izraelce:

“Jer ne bih htio, braćo, da ne znate: očevi naši bijahu svi pod oblakom i svi prođoše kroz more, i svi se u Mojsija krstiše u oblaku i u moru, i svi isto duhovno jelo jedoše, i svi isto duhovno piće piše. Pijući iz duhovne stijene koja ih je pratila, a stijena bijaše Krist... Niti iskušavajmo Krista kao što neki od njih iskušaše i od zmija izginuše.” 1 Korinćanima 10,1-4. 9Jer ne bih, braćo, htio da budete u neznanju: oci naši svi bijahu pod oblakom, i svi prijeđoše kroz more, New English Translation (NET)

Evo što kažu tekstualne bilješke NET-a:

1 Korinćanima 10,9I ne iskušavajmo Gospodina kao što su ga neki od njih iskušavali te od zmija izginuli. tc Χριστόν (Christon, „Krist”) posvjedočeni je oblik u većini rukopisa, uključujući mnoge značajne svjedoke aleksandrijskoga (P46 1739 1881) i zapadnoga (D F G) tipa teksta, te u drugim rukopisima i prijevodima (Ψ latt sy co). S druge strane, neki od značajnih aleksandrijskih svjedoka imaju κύριον (kurion, „Gospodin”; ℵ B C P 33 104 1175 al). Nekolicina rukopisa (A 81) ima θεόν (theon, „Bog”). Nomina sacra za ova čitanja prilično su slična (cMn, kMn i qMn redom), tako da bi se različita čitanja mogla pripisati zamjeni. Nakon pomnijeg razmatranja, varijante se čine namjernim izmjenama. Aleksandrijski prepisivači zamijenili su izrazito specifičan termin „Krist” manje specifičnim terminima „Gospodin” i „Bog” budući da u danom kontekstu se čini anakronim govoriti o naraštaju izlaska kako stavlja Krista na kušnju. Da je izvornik bio „Gospodin”, čini se malo vjerojatnim da bi prepisivač voljno stvorio poteškoću zamjenjujući ga specifičnijim „Kristom”. Štoviše, čak i da nije bio motiviran težnjom za pretjeranim ispravljanjem, prepisivač bi vjerojatno prilagodio riječ „Krist” u „Gospodin” sukladno s Pnz 6,16Ne iskušavajte Jahvu, Boga svoga, kao što ste ga iskušavali kod Mase. ili drugim ulomcima. Svjedočanstvo rane Crkve u pogledu čitanja ovoga stiha prilično je uvjerljivo u prilog „Kristu”. Marcion, protužidovski heretik iz drugog stoljeća, prirodno bi se usprotivio bilo kakvom spomenu Krista u povijesnom sudjelovanju s Izraelom, zato što je Stvoritelja Boga iz Staroga zavjeta smatrao intrinzički zlim. Unatoč ovoj snažnoj predrasudi, ipak, Marcion je čitao tekst s „Kristom”. Drugi pisci rane Crkve potvrđuju prisutnost riječi „Krist”, uključujući Clementa Aleksandrijskog i Origena. Štoviše, sinoda u Antiohiji g. 268. koristila je čitanje „Krist” kao dokaz Kristova preegzistencije kada je osudila Pavla iz Samosate. (Vidi G. Zuntz, The Text of the Epistles, 126-27; TCGNT 494; C. D. Osburn, „The Text of 1 Corinthians 10:9I ne iskušavajmo Gospodina kao što su ga neki od njih iskušavali te od zmija izginuli.”, New Testament Textual Criticism: Its Significance for Exegesis, 201-11; contra A. Robertson i A. Plummer, First Corinthians [ICC], 205-6.) Budući da je „Krist” teže čitanje u svakom pogledu, gotovo je sigurno čitanje koje je dalo povoda ostalima. Osim toga, „Krist” je u skladu s Pavlovim stilom u ovome ulomku (usp. 10,4, tekst u kojem Marcion također čita „Krist”). Ovaj je tekst također kristološki značajan, budući da čitanje „Krist” iznosi izričitu tvrdnju o Kristovoj preegzistenciji. (Tekstualni kritičar suočava se sa sličnom dvojbom u Jud 5. U sličnom kontekstu izlaska, neki od značajnijih aleksandrijskih rukopisa [A B 33 81] i Vulgata čitaju „Isus” umjesto „Gospodin”. Dva od tih rukopisa [A 81] isti su oni rukopisi koji imaju „Bog” umjesto „Krist” u 1 Kor 10,9I ne iskušavajmo Gospodina kao što su ga neki od njih iskušavali te od zmija izginuli.. Vidi tc bilješke uz Jud 5 za više informacija.) Zaključno, „Krist” ovdje ima sva obilježja izvornosti i treba ga smatrati autografskim čitanjem.

Juda se slaže s Pavlom koji je jednako izričit u potvrđivanju da je pretljudski Isus osobnije vodio Izrael iz Egipta, te ih naknadno kaznio zbog njihove pobune:

„Jer ušuljaše se neki, oni za koje je već odavno pisano[d] da će biti osuđeni na ovu propast, bezbožnici koji milost našega Boga pretvaraju u izliku za razvratnost te niječu našega jedinoga Gospodara i Gospodina, Isusa Krista. Želim vas podsjetiti (iako ste već jednom zauvijek sve dobro saznali) da je Isus, izbavivši narod iz egipatske zemlje, kasnije uništio one koji nisu vjerovali.” Jud 4-5 NET

Ovo su bilješke prijevoda NET, koje ilustriraju koliko su Judine tvrdnje izuzetne:

Bog je obećao Izraelcima da će slava drugoga Hrama biti veća od prvoga i da će upravo ondje dati/uspostaviti mir:

»Dvadeset i prvoga dana sedmoga mjeseca dođe riječ Jahvina po proroku Hagaju: ›Govori sad Zerubabelu, sinu Šealtielovu, namjesniku Judinu, i Jošui, sinu Jehosadakovu, velikom svećeniku, i ostatku naroda: »Ima li koga među vama koji je vidio ovaj Dom u njegovoj nekadašnjoj slavi? A kakvim ga vidite sada? Ne čini li vam se kao ništa u vašim očima? Ali sada, ohrabri se, Zerubabele!«riječ je Jahvina. »Ohrabri se i ti, Jošua, sine Jehosadakov, veliki svećeniče! I ohrabri se, sav narode zemlje!«riječ je Jahvina. »I na posao, jer ja sam s vama!«riječ je Jahve nad Vojskama.

»›»Prema savezu koji sam sklopio s vama kad ste izišli iz Egipta, Duh moj stoji u vašoj sredini; ne bojte se!« Jer ovako govori Jahve nad Vojskama: »Još jednom, za malo vremena, i ja ću potresti nebesa i zemlju, i more i kopno. I potrest ću sve narode; i doći će dragocjenosti svih naroda, i napunit ću ovaj Dom slavom«govori Jahve nad Vojskama. »Moje je srebro, i moje je zlato«riječ je Jahve nad Vojskama. »Posljednja slava ovoga Doma bit će veća od prijašnje«govori Jahve nad Vojskama »i na ovome ću mjestu dati mir«riječ je Jahve nad Vojskama.‹« Hag 2,1-9Druge godine kralja Darija, sedmoga mjeseca, dvadeset i prvoga dana u mjesecu, dođe riječ Jahvina preko proroka Hagaja:

Slava prvoga Hrama sastojala se u tome što se Bog pojavljivao u vidljivom oblaku i spaljivao žrtve ognjem koji je izlazio iz Njegove prisutnosti:

»Tada oblak prekri Šator sastanka i Jahvina slava ispuni Prebivalište. Mojsije nije mogao ući u Šator sastanka jer je na njemu boravio oblak, i Jahvina slava ispunjala Prebivalište. Kroz sva svoja putovanja, kad god bi se oblak digao s Prebivališta, sinovi Izraelovi krenuli bi na put; ali ako se oblak ne bi digao, nisu kretali sve do dana dok se ne digne. Jer kroz sva njihova putovanja Jahvin oblak bijaše na Prebivalištu danju, a oganj bijaše u njemu noću, naočigled svemu domu Izraelovu.« Izl 40,34-38A onda oblak prekri Šator sastanka i slava Jahvina ispuni Prebivalište.

»A kad su svećenici izišli iz Svetišta, oblak ispuni Dom Jahvin, tako da svećenici nisu mogli stajati i obavljati službu zbog oblaka, jer Jahvina slava ispuni Dom Jahvin. Tada Salomon reče: ›Jahve je rekao da će prebivati u gustom mraku. Doista sam ti sagradio uzvišen dom, mjesto gdje ćeš prebivati zauvijek.‹« 1 Kr 8,10-13A kad su svećenici izašli iz Svetišta, oblak ispuni Dom Jahvin,

»Kad je Salomon završio molitvu, spusti se oganj s neba i sažeže žrtvu paljenicu i klanice, i Jahvina slava ispuni Dom. A svećenici nisu mogli ući u Dom Jahvin jer je Jahvina slava ispunila Dom Jahvin. Svi sinovi Izraelovi, gledajući kako oganj silazi i Jahvina slava nad Domom, padoše licem k zemlji na kameni pod te se pokloniše i zahvališe Jahvi govoreći: ›Jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova!‹« 2 Ljet 7,1-3Kad Salomon dovrši molitvu, spusti se oganj s neba i spali paljenicu i klanice i slava Jahvina ispuni Dom.

Također je imao Kovčeg saveza / Pomirilište na koje su bili pričvršćeni likovi kerubina, zlatnu posudu s manom, kamene ploče, Urim i Tumim te procvali Aronov štap. Drugi Hram nije imao nijedan od ovih predmeta, što je činjenica koju priznaju i Novi zavjet i Talmud:

»Imao je, doduše, i prvi savez bogoslužbene propise i zemaljsko Svetište. Jer bio je podignut Šator: prvi dio, u kojemu bijaše svijećnjak, stol i postavljeni kruhovi, a zove se Svetinja. A iza druge zavjese bio je Šator zvan Svetinja nad svetinjama, koji je imao zlatni kadioni žrtvenik i Kovčeg saveza, sa svih strana okovan zlatom, u kojemu bijaše zlatna posuda s manom, i procvali štap Aronov, i ploče Saveza. A nad njim kerubini Slave što su osjenjivali Pomirilište. O tome sada ne možemo pojedinačno govoriti.« Heb 9,1-5I onaj prvi je, svakako, imao bogoštovne uredbe i Svetinju, ali ovosvjetsku.

A evo i navoda iz Talmuda koji potvrđuje da je drugi Hram blijedio u usporedbi s prvim jer nije imao Božju Prisutnost, Božjega Duha, Kovčeg, božanski oganj ni Urim i Tumim:

וּבְמִקְדָּשׁ שֵׁנִי מִי הֲוַאי? וְהָאָמַר רַב שְׁמוּאֵל בַּר אִינְיָא: מַאי דִּכְתִיב: ״וְאֶרְצֶה בּוֹ וְאֶכָּבֵד״, וְקָרֵינַן ״וְאֶכָּבְדָה״. מַאי שְׁנָא דִּמְחוּסַּר הֵ״א, אֵלּוּ חֲמִשָּׁה דְּבָרִים שֶׁהָיוּ בֵּין מִקְדָּשׁ רִאשׁוֹן לְמִקְדָּשׁ שֵׁנִי, וְאֵלּוּ הֵן: אָרוֹן וְכַפּוֹרֶת וּכְרוּבִים, אֵשׁ, וּשְׁכִינָה, וְרוּחַ הַקּוֹדֶשׁ, וְאוּרִים וְתוּמִּים. אָמְרִי: אִין, מִיהְוָה הֲוָה, סַיּוֹעֵי לָא מְסַיְּיעָא.

Gemara pita: I je li bilo ognja koji je silazio s neba u drugom Hramu? Nije li rekao rav Shmuel bar Inya: Što znači ono što je napisano u pogledu drugoga Hrama: »Uziđite na goru, dopremite drva i gradite Dom; i on će mi omiljeti i proslavit ću se [ve’ekkaved], reče Gospodin« (Hag 1,8Idite na goru, dovezite drva i podignite opet Dom; bit će mi to milo i proslavit ću se” - govori Jahve.)? Iako je napisano ve’ekkaved, mi to čitamo ve’ikkavda, s dodanim slovom he. Gemara objašnjava: Po čemu je drukčije to što riječi nedostaje slovo he? To predstavlja pet, brojevnu vrijednost slova he, stvarnosti koje su činile razliku između prvoga Hrama i drugoga Hrama, po tome što ih u drugom Hramu nije bilo. A to su: Kovčeg saveza, i Poklopac Kovčega (Pomirilište) na njemu, i kerubini koji su bili na Poklopcu Kovčega; oganj; i Božanska Prisutnost (Šehina); i Duh Božji (Ruah HaKodeš); te Urim i Tumim. Očito u drugom Hramu nije bilo ognja s neba. Mudraci kažu kao odgovor: Da, bilo je ognja s neba u drugom Hramu; no, on nije pomagao pri spaljivanju prinosa, nego je samo bio vidljiv nad drvima. (Yoma 21b)

Budući da drugi Hram nije imao ništa od ovoga, na koji je način bio veći u slavi od prvoga?

Novi zavjet ima odgovor.

Prema kršćanskim spisima, Isus Krist je nestvorena Riječ koja je u biti u potpunosti Bog koji je postao Čovjek kako bi svoje fizičko tijelo učinio jedinim pravim Hramom u kojemu prebiva punina Božjega božanstva i slave:

»koje nijedan od knezova ovoga svijeta nije upoznao; jer da su je upoznali, ne bi Gospodina slave raspeli.« 1 Kor 2,8a koje nijedan od knezova ovoga svijeta nije upoznao. Jer da su je upoznali, ne bi Gospodina slave razapeli.

»Jer u njemu tjelesno prebiva sva punina Božanstva,« Kol 2,9Jer u njemu tjelesno prebiva sva punina božanstva; te ste i vi

»u onima kojima bog ovoga svijeta oslijepi nevjerničke pameti da k njima ne zasvijetli svjetlost evanđelja slave Krista koji je slika Božja. Jer ne propovijedamo same sebe, nego Isusa Krista Gospodina, a sebe kao vaše sluge poradi Isusa. Jer Bog koji reče: ›Iz tame neka zasvijetli svjetlo!‹, on zasvijetli u našim srcima da nam dade svjetlost spoznaje slave Božje na licu Kristovu.« 2 Kor 4,4-6u onima kojima bog ovoga svijeta oslijepi pameti nevjerničke da ne zasvijetli svjetlost evanđelja slave Krista koji je slika Božja.

»u ove dane progovori nama po Sinu, koga postavi baštinikom svega, po kome načini i svjetove; on, koji je odsjaj njegove slave i otisak njegova bića, te sve nosi riječju svoje snage; pošto očisti grijehe, sjede zdesna Veličanstvu u visinama…

»A za Sina veli: ›Prijestolje je tvoje, Bože, u vijeke vjekova, i žezlo pravičnosti žezlo je tvoga kraljevstva. Ljubio si pravednost i mrzio bezakonje; stoga te Bog, Bog tvoj, pomaza uljem radosti više nego drugove tvoje.‹ I: ›Ti u početku, Gospodine [Sine], utemelji zemlju, i nebo je djelo tvojih ruku; oni će propasti, a ti ostaješ; svi će ostarjeti kao haljina, i kao ogrtač smotat ćeš ih; kao haljina i promijenit će se. Ali ti si isti i godinama tvojim nema kraja.‹« Heb 1,2-3.8-12konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu. Njega postavi baštinikom svega; Njega po kome sazda svjetove.

»Braćo moja, nemojte pristrano ispovijedati vjeru u našega Gospodina Isusa Krista, Slavu.« Jak 2,1 Novi zavjet Wilbura Pickeringa (WPNT(i))

Grčki jezik Izaije i Ivana je identičan, a samo se oblik riječi razlikuje zbog njihovog položaja unutar rečenice, tj. prvo lice naspram trećeg lica, genitiv naspram akuzativa itd. Na primjer, eidon je oblik prvog lica jednine od horao, dok je eiden treće lice jednine, a doxes je ženski genitiv od doxa, dok je doxan u ženskom akuzativu.

S obzirom na gore navedeno, je li Ivan mogao očitije pokazati da Bog čiju je slavu Izaija vidio nije nitko drugi nego sam Isus Krist u svom predegzistentnom stanju?

ISUS: JAHVINA NESTVORENA, SVEMOGUĆA RUKA

Još jedan udarac Staffordovim prigovorima dolazi iz činjenice da se za Isusa u Izaiji 53 kaže da je sama Jahvina ruka, gdje prorok opisuje Slugu kako pati i umire zamjenom za grijehe svijeta:

„Tko je povjerovao našem izvještaju? Kome se otkrila Jahvina ruka? Jer ON izraste pred njim kao izdanak, kao korijen iz suhe zemlje. ON nema ljepote ni veličanstva. Kad ga vidimo, nema ljepote da bismo ga poželjeli. Prezren je i odbačen od ljudi, čovjek boli i vičan bolesti. Prezren je kao onaj od kojega ljudi lice skrivaju; i nismo ga poštovali. Doista, on je ponio naše bolesti i uzeo na se naše boli; a mi smo smatrali da je pogođen, od Boga bijesan i ponižen.

„A on je bio proboden za naše grijehe. On je bio satrt za naše bezakonja. Kazna koja nam je donijela mir bila je na njemu; i njegovim smo ranas iscijeljeni. Svi smo mi kao ovce lutali. Svatko se okrenuo svojim putem; i Jahve je svalio na njega bezakonje svih nas. Bio je potlačen, ali kad je bio zlostavljan, nije otvorio usta. Kao janje na klanje vođeno, i kao ovca nijema pred onima koji je strižu, tako nije otvorio usta. Bio je odveden potlačenošću i sudom. Što se tiče njegovog naraštaja, tko je pomislio da je odsječen iz zemlje živih i udaren za prijestup moga naroda? Grob mu dadoše s opakima, i s bogatašem u njegovoj smrti, iako nije učinio nikakvo nasilje niti je bilo prijevare u njegovim ustima.

„Ipak je Jahvi bilo drago satrti ga. On učini da pati. Kad njegovu dušu učiniš žrtvom za grijeh, vidjet će svoje potomstvo. Produžit će mu dane i Jahvina će volja napredovati u njegovoj ruci. Nakon patnje njegove duše, vidjet će svjetlost i nasititi se. Moj pravedni sluga opravdat će mnoge spoznajom samoga sebe; i on će ponijeti njihova bezakonja. Zato ću mu dati dio s velikima. Dijelit će plijen sa silnima, zato što je prolio svoju dušu na smrt i bio ubrojen među prijestupnike; a on je ponio grijehe mnogih i zauzeo se za prijestupnike.” Iz 53,1-12“Tko da povjeruje u ono što nam je objavljeno, kome se otkri ruka Jahvina?”

Ono što Stafford propušta shvatiti jest da se ova fraza koristi za opisivanje Jahve koji djeluje sam, posve sam, donoseći otkupljenje i sud.

Drugim riječima, „Jahvina ruka“ označava Boga koji djeluje u svojoj vlastitoj moći bez ikakvog posredovanja, budući da nije mogao pronaći nikoga dovoljno dobra da mu pomogne ili preko koga bi radio:

„Probudi se, probudi se, odjeni se snagom, ruko Jahvina! Probudi se kao u davne dane, u naraštajima drevnih vremena. Nisi li ti ona koja je isjekla Rahaba, koja je probodla neman? Nisi li ti ona koja je isušila more, vode velikog bezdana; koja je dubine morske učinila putem da otkupljeni prijeđu?” Iz 51,9-10Probudi se! Probudi se! Opaši se snagom, mišice Jahvina! Probudi se, kao u dane davne, za drevnih naraštaja. Nisi li ti rasjekla Rahaba i probola Zmaja?

„Da, istine nema; i tko se odvraća od zla, čini se plijenom. Jahve to vidje, i ne bi mu drago što nema pravde. On vidje da nema čovjeka, i začudi se što nema posrednika. Zato mu je njegova vlastita ruka donijela spasenje; i njegova ga pravednost podržala. Odjenu pravednost kao oklop, i stavi kacigu spasenja na glavu svoju. Odjenu haljine osvete kao ruho, i ogrnu se revnošću kao ogrtačem. Prema njihovim djelima, uzvratit će kako priliči: gnjev svojim protivnicima, odmazdu svojim neprijateljima. Uzvratit će otocima ono što zaslužuju. Tako će se bojati Jahvina imena od zapada, i njegove slave od izlaska sunca; jer će doći kao bujica koju goni Jahvin dah.” Iz 59,15-19Vjernosti je ponestalo, a tko izbjegava zlo, bude opljačkan. Jahve vidje, i ne bi mu milo što nema pravice.

Ovo sljedeće je doista izvanredno:

„Tko je ovaj što dolazi iz Edoma, s obojenim haljinama iz Bozre? Tko je ovaj slavan u svom ruhu, koji korača u veličini svoje snage? „Ja sam onaj koji govori u pravednosti, moćan da spasim.“ Zašto je tvoje ruho crveno, i tvoje haljine kao u onoga koji gazi u vinfjači? „Gazio sam kacu sam. Od naroda nitko nije bio sa mnom. Da, gazio sam ih u svom gnjevu i gazio ih u svojoj jarosti. Njihova je krv poprskala moje haljine, i uprljao sam sve svoje ruho. Jer dan osvete bijaše u mom srcu, i godina mojih otkupljenih je došla. Pogledadoh, i nikoga nije bilo da pomogne; i začudih se što nikoga nije bilo da podupre. Zato mi je moja vlastita ruka donijela spasenje. Moja me vlastita jarost podrža. Pregazio sam narode u svom gnjevu i opio ih u svojoj jarosti. Izlio sam njihovu krv na zemlju.““ Iz 63,1-6Tko je taj što dolazi iz Edoma, iz Bosre, u haljinama crvenim? Tko je taj što veličanstveno odjenut pun snage korača? - Ja sam to koji naučavam pravdu, velik kad spasavam!

Ivan preuzima gornji opis Jahve i primjenjuje ga na Gospodina Isusa Krista!

„Vidjeh nebo otvoreno, i gle, bijeli konj, i onaj koji sjedi na njemu zove se Vjerni i Istiniti. U pravednosti sudi i ratuje. Oči su mu plamen ognjeni, a na glavi mu mnoga kruna. Ima napisana imena i ime napisano koje nitko ne zna osim njega samoga. Odjeven je u haljinu poprskanu krvlju. Ime mu se zove ‚Riječ Božja‘. Vojske koje su na nebu, odjevene u bijeli, čisti, tanki lan, slijedile su ga na bijelim konjima. Iz njegovih usta izlazi oštar, dvosjekli mač da njime udari narode. On će vladati nad njima željeznom palicom. On gazi kacu žestokog gnjeva Boga Svemogućega. Na haljini i na bedru mu je napisano ime: „KRALJ KRALJEVA I GOSPODAR GOSPODARA.“ Otk 19,11-16I vidjeh: nebo otvoreno - i gle, konj bijelac, a na nj sjeo On, zvani Vjerni i Istiniti, a sudi i vojuje po pravdi;

Isus čini ono što samo Jahve Bog može učiniti, i Isus se pojavljuje na posve isti način na koji se Jahve ukazao Izaiji!

Razlog je očigledan zašto bi to tako bilo, tj. Isus Krist je sama Jahvina ruka, koji je Jahve Bog Svemogući koji dolazi spasiti i suditi!

MESIJINO NEBESKO UZVIŠENJE

Sada dolazimo do Staffordova coup de grâce. Kao Jahvina ruka koja dolazi spasiti narode, Isus je potom opisan kao uzvišen do samoga statusa Jahve:

„Jahve je ogolio svoju svetu ruku pred očima svih naroda. Svi krajevi zemlje vidješe spasenje Boga našega. Odlazite! Odlazite! Izađite odande! Ne dotičite se ničega nečistog! Izađite iz sredine nje! Očistite se vi koji nosite Jahvine posude. Jer nećete izaći u žurbi, niti ćete bježati; jer Jahve će ići pred vama, i Bog Izraelov bit će vam zaštitnica. Gle, moj sluga postupat će razborito. Bit će uzvišen i uzdignut (yarum wa'nissa), i bit će veoma visok. Baš kao što su se mnogi zaprepašteno zagledali u tebe, izgled mu bijaše unakažen više nego u ikojeg čovjeka, i lik mu više nego u sinova čovječjih, tako će on očistiti mnoge narode. Kraljevi će zatvoriti usta pred njim; jer vidjet će ono što im nije bilo kazano, i shvatit će ono što nisu čuli.“ Iz 52,10-15Ogolio je Jahve svetu svoju mišicu pred očima svih naroda, da svi krajevi zemaljski vide spasenje Boga našega.

Prorok rabi upravo iste izraze za opis uzvišenja Sluge, koje na drugim mjestima koristi u smislu Jahvova prijestolja:

„Godine smrti kralja Uzije vidjeh Gospodina gdje sjedi na prijestolju, visok i uzvišen (ram wa'nissa); i skut njegova plašta ispunjaše Hram.“ Iz 6,1One godine kad umrije kralj Uzija, vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolju visoku i uzvišenu. Skuti njegova plašta ispunjahu Svetište.

„Uzvišen je Jahve (nisgab), jer prebiva u visini (marom). On je napunio Sion pravednošću i pravičnošću.“ Iz 33,5Uzvišen je Jahve jer u visini stoluje, on puni Sion pravom i pravednošću.

„‚Sada ću ustati‘, govori Jahve. ‚Sada ću se uzdići (eromam). Sada ću se uzvisiti (ennase)‘.“ Iz 33,10“Sada ću ustati”, veli Jahve, “sada ću se dići, sada uzvisiti.

„Jer ovako govori Visoki i Uzvišeni (ram wa'nissa) koji prebiva vječno, čije je ime Sveto: ‚Ja prebivam u visini (marom) i na svetome mjestu, i s onim tko je skrušena i ponizna duha, da oživim duh poniznih, i da oživim srce skrušenih.‘“ Iz 57,15Jer ovako govori Višnji i Uzvišeni, koji vječno stoluje i ime mu je Sveti: “U prebivalištu visokom i svetom stolujem, ali ja sam i s potlačenim i poniženim, da oživim duh smjernih, da oživim srca skrušenih.

Ovaj jezik jednostavno učvršćuje poantu o Mesiji koji je osobno razlučen od Jahve Svemogućega, a ipak bitno jednak njemu. Izaijine nadahnute izjave pružaju dodatnu potvrdu za Presveto Trojstvo, budući da prorokovo svjedočanstvo dokazuje kako je Isus Bog Svemogući u tijelu, a ujedno je i različit od Oca i Duha Svetoga.

Toliko o Staffordovim tvrdnjama.

Osim ako nije drugačije navedeno, biblijski citati preuzeti su iz prijevoda World English Bible (WEB).

Daljnje čitanje

JWS AGREE: ISAIAH SAW CHRIST!

Jesus Christ: The God Whose Glory Isaiah Beheld

Jewish Christology [Part 1], [Part 2], [Part 3]

Scholars on the Christology of James and Jude