Sveti Irenej bio je biskup u Lyonu u Francuskoj i umro je kao sveti mučenik za Krista. Bio je učenik drugoga biskupa po imenu Polikarp, koji je i sam podnio mučeništvo za Krista u dobi od 86 godina, a osobno su ga poučavali apostoli poput Ivana.
Evo što je ovaj apologet iz drugoga stoljeća napisao u vezi s naviještanjem vjere po apostolima našega Gospodina:
Poglavlje 1. Apostoli nisu započeli propovijedati Evanđelje, niti išta zapisivati, sve dok nisu bili obdareni darovima i silom Duha Svetoga. Propovijedali su samo jednoga Boga, stvoritelja neba i zemlje.
1. Nismo ni od koga drugoga upoznali plan našega spasenja nego od onih preko kojih je Evanđelje došlo do nas; oni su ga u jedno vrijeme javno navješćivali, a kasnije su nam ga, po Božjoj volji, predali u Pismima, da bude temelj i stup naše vjere.
Jer nedopustivo je tvrditi da su propovijedali prije nego što su imali savršeno znanje, kao što se neki usuđuju govoriti, hvaleći se da su popravljači apostola.
Jer, nakon što je naš Gospodin uskrsnuo od mrtvih, [apostoli] su bili zaodjeveni silom odozgor kad je Duh Sveti sišao [na njih], bili su ispunjeni svim [Njegovim darovima] i imali su savršeno znanje: otišli su na krajeve zemlje navješćujući radosnu vijest o dobrima [poslanima] od Boga k nama i proglašavajući nebeski mir ljudima, koji doista svi podjednako i pojedinačno posjeduju Božje Evanđelje.
Matej je također izdao pisano Evanđelje među Hebrejima na njihovu vlastitom dijalektu, dok su Petar i Pavao propovijedali u Rimu i udarali temelje Crkvi.
Nakon njihova odlaska, Marko, Petrović učenik i tumač, također nam je pismeno predao ono što je Petar propovijedao. Luka, Pavlov pratilac, zabilježio je u knjigu Evanđelje koje je on propovijedao. Nakon toga, Ivan, učenik Gospodinov, koji se također naslanjao na Njegove grudi, i sam je objavio Evanđelje tijekom svoga boravka u Efezu u Aziji.
2. Svi su nam oni navijestili da postoji jedan Bog, Stvoritelj neba i zemlje, kojega su navijestili Zakon i Proroci; i jedan Krist, Sin Božji. Ako se tko ne slaže s tim istinama, prezire pratitelje Gospodinove; štoviše, prezire samoga Krista Gospodina; da, prezire i Oca te sam sebe osuđuje, opirući se i protiveći se vlastitom spasenju, kao što je slučaj sa svim hereticima.
(Adversus haereses, 3. knjiga; naglasak moj)
Sveti Irenej jasno ističe da su apostoli najprije propovijedali Evanđelje silom Duha Svetoga, koji im je dao savršeno znanje o svemu što se tiče vjere. Apostolski je navještaj zatim zabilježen u Svetome pismu i povjeren Crkvi. Ovaj voljeni svetac također navodi autore četiriju Evanđelja te time potvrđuje ono što je Crkva oduvijek učila o autorstvu Evanđeljā. Irenejevo svjedochtvo potkrepljuje poglede konzervativnih kršćanskih učenjaka i razotkriva liberalne kritičke teorije o podrijetlu Evanđeljā.
Najzanimljiviji vid Irenejevih izjava proizlazi iz načina na koji opisuje svete spise, što je gotovo istovjetno načinu na koji blaženi apostol Pavao govori o Crkvi:
„a okasnim li, da znaš kako se treba vladati u kući Božjoj, koja je Crkva Boga živoga, stup i uporište istine.“ 1 Tim 3,15a okasnim li, da znaš kako se treba vladati u kući Božjoj, koja je Crkva Boga živoga, stup i uporište istine.
Stoga je Crkva, poput svetih spisa, stup i uporište istine. To ukazuje na to da vjernik mora imati jednak pogled na Crkvu kakav ima i na Sveto pismo.
Dakle, ako opis svetoga Ireneja znači da su nadahnuti spisi nezabludivi i sačuvani od iskrivljenja, to se onda mora odnositi i na Kristovu Crkvu. Budući da je dom Boga živoga, Krist će sačuvati Crkvu od iskrivljenja jer će uskrsli Gospodin osposobiti Crkvu da ostane nezabludiva u svome razumijevanju i izrečenju istine.
Za daljnje čitanje
Zašto se Crkva naziva Katoličkom
Irenej, apostolsko nasljedstvo i Rimska stolica
APOSTOLSKO NASLJEDSTVO I TRADICIJA
Tertulijan: Trojstvo je vjera drevne Crkve