Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Popis citiranih navoda ovdje preuzet je iz djela Davida W. Bercota A Dictionary of Early Christian Beliefs, koje je izdala izdavačka kuća Hendrickson Publishers, Peabody, Massachusetts 1998., str. 255–262.

Autor će navoditi određeni svezak i broj stranice iz desetodijelnog niza The Ante-Nicene Fathers, ur. Alexander Roberts i James Donaldson, 1885., 1887., ponovno izdano od strane Hendricksona 1994.). Na primjer, oznaka 1.144 znači svezak 1, str. 144. Bercot će također naznačiti je li kršćanski pisac istočni i/ili zapadni teolog/apologet.

Ovdje su poveznice na kojima se ovom zbirkom može pristupiti na internetu:

Rani crkveni oci

Rani crkveni oci (38 svezaka).

Sva isticanja su moja.

C. Razlika u poretku

Sjediti meni zdesna i slijeva nije moje dati, nego je to onima kojima je pripravio moj Otac. Mt 20,23A on im reče: “Čašu ćete moju doduše piti, ali sjesti meni zdesna ili slijeva - to nisam ja vlastan dati, to je onih kojima je pripravio moj Otac.”.

Kada uzdignete Sina Čovječjega, tada ćete upoznati da ja jesam i da ništa ne činim sam od sebe, nego da govorim ono što me naučio Otac. Iv 8,28.29Isus im nato reče: “Kad uzdignete Sina Čovječjega, tada ćete upoznati da Ja jesam i da sam od sebe ne činim ništa, nego da onako zborim kako me naučio Otac..

Jer ja nisam govorio sam od sebe, nego Otac koji me posla, on mi je dao zapovijed što da kažem i što da govorim. Iv 12,49.50Jer nisam ja zborio sam od sebe, nego onaj koji me posla - Otac - on mi dade zapovijed što da kažem, što da zborim..

Bog Abrahamov, Isakov i Jakovljanin, Bog otaca naših, proslavio je svojega slugu Isusa. Dj 3,13Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev, Bog otaca naših, proslavi slugu svoga, Isusa kojega vi predadoste i kojega se odrekoste pred Pilatom kad već bijaše odlučio pustiti ga..

Jer doista se skupiše u ovome gradu protiv tvoga svetog sluge Isusa, kojega pomaza, Herod i Poncije Pilat, zajedno s poganima i narodom izraelovim. Dj 4,27Rote se, uistinu, u ovome gradu na svetog Slugu tvoga Isusa, kog pomaza, rote se Herod i Poncije Pilat zajedno s narodima i pucima izraelskim.

A želim da znate: glava svakomu mužu je Krist, glava ženi muž, a glava Kristu Bog. 1 Kor 11,3Ali htio bih da znate: svakomu je mužu glava Krist, glava ženi muž, a glava Kristu Bog..

Kada mu sve bude podloženo, tada će se i sam Sin podložiti onomu koji je sve podložio njemu, da Bog bude sve u svemu. 1 Kor 15,25–28Doista, on treba da kraljuje dok ne podloži sve neprijatelje pod noge svoje..

Otkrivenje Isusa Krista, koje mu dade Bog da pokaže svojim slugama. Otk 1,1Otkrivenje Isusa Krista: njemu ga dade Bog da on pokaže slugama svojim ono što se ima dogoditi ubrzo. I on to označi poslavši svog anđela sluzi svomu Ivanu.

Gospodin nije činio ništa bez Oca, jer je bio sjedinjen s njime. . . . [Postoji] jedan Isus Krist, koji je proizišao od jednoga Oca. On je s jednim Ocem i otišao je k jednome Ocu.

Ignacije (oko 105., I), 1.62.

Budite sljedbenici Isusa Krista, kao što je i on Oca svojega.

Ignacije (oko 105., I), 1.84.

On je Gospodin naroda, primivši svu vlast od Oca svojega.

Herma (oko 150., Z), 2.35.

Proklamiraju da naše bezumlje seže u ovo: da razapetom čovjeku dajemo mjesto odmah iza nepromjenjivog i vječnog Boga, Stvoritelja svega. Jer oni ne razabiru otajstvo koje je u ovome.

Justin Mučenik (oko 160., I), 1.167.

Onaj za koga se govori da se ukazao Abrahamu, Jakovu i Mojsiju, i koji se zove Bog, razlikuje se od Onoga koji je stvorio sve. Mislim, razlikuje se po broju; ne razlikuje se po volji. Jer tvrdim da on nikada u nijednom vremenu nije učinio išta što Onaj koji je stvorio svijet (iznad kojega drugog Boga nema) nije htio da on i učini i u to se upusti.

Justin Mučenik (oko 160., I), 1.224.

Ponovit ću cijeli Psalam, kako biste mogli čuti njegovo štovanje Oca. Slušajte kako sve uzdiže njemu i moli da ga on izbavi od ove smrti. . . . „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? . . . Bože moj, vapit ću danju.”

Justin Mučenik (oko 160., I), 1.248.

Sin vrši dobru volju Očevu. Jer Otac šalje, a Sin biva poslan i dolazi.

Irenej (oko 180., I/Z), 1.468.

Jer Njegov Izdanak i Njegova Slika služe mu u svakom pogledu. To jest, Sin i Duh Sveti, Riječ i Mudrost, kojima svi anđeli služe i kojima su podložni.

Irenej (oko 180., I/Z), 1.470.

Sama je Riječ očitovano otajstvo: Bog u čovjeku i čovjek u Bogu. Posrednik izvršava Očevu volju. Jer Posrednik je Riječ, koja je zajednička i čovjeku i Bogu. On je Sin Božji, ali Spasitelj ljudi. On je Božji Sluga, ali naš Učitelj.

Klement Aleksandrijski (oko 195., I), 2.271.

Čuli smo da se govori: „Glava Kristu jest Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista.” . . . Sin vidi dobrotu Očevu. Bog Spasitelj djeluje, jer se naziva Prvim Početkom svega. On je prvi, prije vjekova, oslikao sliku iz nevidljivoga Boga. On je oblikovao sve što je postalo nakon njega.

Klement Aleksandrijski (oko 195., I), 2.453.

Ksenokrat Kalcedonac spominje vrhovnog Zeusa i podređenog Zeusa. Time ostavlja nagovještaj Oca i Sina.

Klement Aleksandrijski (oko 195., I), 2.471.

Isus je Gospodin svega i iznad svega služi volji Dobrog i Svemogućeg Oca.

Klement Aleksandrijski (oko 195., I), 2.524.

On sam je obznanio da nije činio svoju volju, nego volju Očevu.

Tertulijan (oko 198., Z), 3.682.

Ipak, što se tiče Oca, samo će evanđelje koje nam je zajedničko posvjedočiti da on nikada nije bio vidljiv, prema riječi Kristovoj. . . . Time želi reći da je Otac nevidljiv, u čijem autoritetu i u čijem imenu je on bio Bog koji se ukazao kao Sin Božji.

Tertulijan (oko 207., Z), 3.319.

Osim naslova Sina, On bijaše Poslanik. Autoritet Pošiljatelja stoga se nužno morao najprije očitovati u svjedočanstvu Poslanika. To je zato što nitko tko dolazi u tuđem autoritetu ne iznosi stvari sam od sebe, to jest na temelju vlastite tvrdnje.

Tertulijan (oko 207., Z), 3.321, 322.

On je sam od Oca primio sposobnost govorenja pravih riječi u pravo vrijeme: „Gospodin mi je dao jezik vještih, da znam zboriti riječ u pravo vrijeme.“ Međutim, Marcion nam predstavlja Krista koji nije podložan Ocu.

Tertulijan (oko 207., Z), 3.415.

Krist nikada nije od Oca primio nikakvu zapovijed o spasenju anđela. A ono što Otac niti je obećao niti zapovjedio, Krist nije mogao poduzeti.

Tertulijan (oko 210., Z), 3.533.

Sin Božji ima zaštitu vjere u potpunosti povjerenu sebi. On ju išće od Oca, od kojega prima svu vlast na nebu i na zemlji.

Tertulijan (oko 212., Z), 4.117.

Stoga nitko neće umanjiti [Božju monarhiju] zbog priznavanja Sina. Jer sigurno je da mu ju je povjerio Otac. Na koncu će mu ju on ponovno predati.

Tertulijan (oko 213., Z), 3.600.

Kod nas, međutim, jedino Sin pozna Oca i On sam je razotkrio Očevo krilo. On je također čuo i vidio sve kod Oca. I ono što mu je Otac zapovjedio, to je i ono što govori. I nije ostvario svoju volju, nego Očevu. Tu je činjenicu vrlo dobro poznao, čak od početka... Riječ je, dakle, i uvijek u Ocu (kao što kaže: „Ja sam u Ocu“) i uvijek je s Bogom (prema onome što je pisano: „I Riječ bijaše u Boga“). Nikada nije odvojen od Oca niti se razlikuje od Oca, budući da „ja i Otac jedno smo“.

Tertulijan (oko 213., Z), 3.603.

Razmotrite naznačuje li se ovim nazivima i Sin, koji je po svom vlastitom pravu svemogući Bog, po tomu što je Riječ svemogućega Boga i što je primio vlast nad svime. On je Svevišnji, po tomu što je uzvišen zdesna Bogu, kako Petar navješćuje u Djelima. On je Gospodin nad vojskama, jer mu je Otac sve podložio.

Tertulijan (oko 213., Z), 3.613.

On stoga kaže Unum, srednji rod, što ne implicira jedinstvenost broja, nego jedinstvo biti, sličnosti i sjedinjenja. To implicira naklonost s Očeve strane, koji ljubi Sina. I to implicira podložnost sa Sinove strane, koji vrši Očevu volju.

Tertulijan (oko 213., Z), 3.618.

Otac je taj koji zapovijeda, Sin je taj koji sluša, a Duh Sveti je onaj koji daje razumijevanje. Otac je iznad svega, Sin je po svemu, a Duh Sveti je u svemu.

Hipolit (oko 205., Z), 5.228.

On se naziva „slikom Boga nevidljivoga i prvorođencem svakog stvorenja“. „U njemu je sve stvoreno, vidljivo i nevidljivo... i on je prije svega i sve je po njemu stvoreno.“ Tako je on glava svega, imajući jedino Boga Oca za svoju glavu. Jer pisano je: „Glava je Kristova Bog.“

Origen (oko 225., I), 4.281.

Postao je poslušan Ocu, ne samo smrću na križu, nego i na svršetku svijeta. Jer On u sebi obuhvaća sve koje podlaže Ocu, i koji po Njemu dolaze do spasenja. Jer se za Njega samoga (zajedno s njima, i u njima) također govori da je podložan Ocu... Posljedično, to je ono što apostol kaže o Njemu: „A kada mu sve bude podloženo, tada će se i sam Sin podložiti onomu koji mu je sve podložio, da Bog bude sve u svemu.“ Doista, ne znam kako heretici, ne razumijevajući značenje apostola u ovim riječima, smatraju izraz „podložnost“ ponižavajućim kada se primjenjuje na Sina... Prema njihovu mišljenju, dakle, apostolove riječi znače... da Onaj koji sada nije podložan Ocu, postat će mu podložan kada Otac sve stvari najprije podloži Njemu. Ipak, začuđen sam kako se može zamisliti da to znači da Onaj koji sam sada nije podložan (kada mu sve stvari nisu podložene) kasnije će postati podložan jednom kada mu sve stvari budu podložene.

Origen (c. 225, E), 4.343.

Niti smijemo zaboraviti spomenuti Riječ, koja je Bog nakon Oca svega stvorenoga.

Origen (c. 228, E), 9.303.

QUOTE>

Neće mu biti teško protumačiti Očeve riječi upućene Njemu: „Ti si moj Sluga“i malo dalje: „Velika je stvar da se zoveš mojim Slugom.“ Jer ne oklijevamo reći da Kristova dobrota se u većem i božanskijem svjetlu pojavljuje... zato što se „ponizio, postavši poslušan do smrti, i to smrti na križu“nego da je smatrao nečim što se treba grabiti da bude jednak s Bogom, te da je zazirao od toga da postane slugom za spasenje svijeta. On nas želi poučiti da je prihvaćanjem ovoga stanja služenja primio velik dar od svoga Oca. Stoga kaže: „I moj Bog bit će moja snaga.“

Origen (c. 228, E), 9.316.

Baš kao što je Krist naša glava, tako je Bog njegova glava.

Origen (c. 228, E), 9.318.

Božja Riječ, koja se zove Vjerna, također se zove Istinita. U pravednosti on sudi i ratuje. Jer primio je od Boga moć suđenja.

Origen (c. 228, E), 9.326.

Nerođeni Bog zapovjedio je Prvorođencu svega stvorenja, i oni su bili stvoreni.

Origen (c. 228, E), 9.331.

Prvi, dakle, stoji Otac, koji je bez ikakve promjene ili preinake. A onda stoji i njegova Riječ, koja uvijek vrši svoje djelo spasenja.

Origen (c. 228, E), 9.369.

Kažemo da je vidljivi svijet pod upravom Onoga koji je stvorio sve stvari. Time izjavljujemo da Sin nije moćniji od Oca, nego podređen Njemu. I ovo vjerovanje temeljimo na izreci samoga Isusa: „Otac koji me posla veći je od mene.“ I nitko od nas nije toliko lud da izjavi kako je Sin čovječji Gospodar nad Bogom. Nego Spasitelja smatramo Bogom Riječju, i Mudrošću, Pravednošću i Istinom. I doista govorimo da On ima vlast nad svim stvarima koje su mu u tom svojstvu podložene. Ali ne kažemo da se njegova vlast proteže nad Bogom i Ocem koji vlada nad svima.

Origen (c. 248, E), 4.645.

Tko ne priznaje da je osoba Sina druga nakon Oca?

Novacijan (c. 235, W), 5.636.

Božansko Pismo (ne toliko Staroga koliko i Novoga zavjeta) posvuda pokazuje da je rođen od Oca. Po Njemu su sve stvari stvorene i bez Njega ništa nije stvoreno. On je uvijek slušao i još uvijek sluša Oca. On uvijek ima vlast nad svim stvarima, ali one su mu bile predane, darovane ili dopuštene od samoga Oca. I što može biti tako očigledan dokaz da On nije Otac, nego da je Sin, nego to što se pokazuje poslušnim Bogu Ocu.

Novacijan (c. 235, W), 5.637.

On izjavljuje da ga je posvetio njegov Otac. Stoga, primajući posvećenje od Oca, On je podređen Ocu. Očito je onda da Onaj koji je podređen Ocu nije Otac, nego Sin. Jer da je bio Otac, On bi dao, a ne primio posvećenje... Osim toga, kaže da je poslan. Dakle, budući da je bio poslušan u svom dolasku, bivajući poslan, dokazao se kao Sin, a ne Otac. Da je bio Otac, On bi bio taj koji šalje. No budući da je poslan, nije bio Otac. Inače bi se, time što je poslan, pokazalo da je Otac podložan nekom drugom Bogu.

Novacijan (c. 235, W), 5.638.

On je također slika Boga Oca... I Sin je nasljedovatelj svih Očevih djela. Stoga svatko može smatrati kao da vidi Oca kada vidi Onoga koji uvijek u svim svojim djelima oponaša nevidljivoga Oca.

Novacijan (c. 235, W), 5.639.

Krist je primio samu onu moć kojom smo kršteni i posvećeni od istoga Oca koga je nazvao većim od sebe. To je isti Otac od kojega je želio biti proslavljen, čiju je volju ispunio čak do poslušnosti u ispijanju čaše i podnošenju smrti.

Ciprijan (c. 250, W), 5.384.

Onaj tko se naziva ispovjednikom Krista treba nasljedovati Krista kojega ispovijeda... Jer On sam bio je uzvišen od Oca. Jer, kao Riječ, Snaga i Mudrost Boga Oca, ponizio se na zemlji... I On sam primio je najveće ime od Oca kao nagradu za svoju poniznost.

Ciprian (oko 250., Z), 5.428.

„Ja sam sišao s neba ne da vršim svoju volju, nego volju onoga koji me posla.“ Ako je dakle Sin bio poslušan u vršenju volje svoga Oca, koliko više sluga treba biti poslušan u vršenju volje svoga Gospodara.

Ciprian (oko 250., Z), 5.451.

Od ovoga milosrđa i milosti, Riječ i Sin Božji poslan je kao Djelitelj i Učitelj. . . . On je Snaga Božja. On je Logos. On je Njegova Mudrost i Slava. On ulazi u djevicu. Po Duši Svetom odjeven je u tijelo. Bog je sjedinjen s čovjekom. Ovo je naš Bog, ovo je Krist, koji, kao Posrednik između njih dvoje, uzima na se čovjeka kako bi ih doveo Ocu. Ono što je čovjek, Krist je htio biti, kako bi i čovjek mogao biti ono što je Krist.

Ciprian (oko 250., Z), 5.468.

Zacijelo, volja Sina nije jedna stvar, a volja Oca druga. Jer onaj tko želi ono što Otac želi, pokazuje se da ima Očevu volju. Stoga slikovito govori kad kaže: „Ne moja volja, nego tvoja.“ Jer nije to zato što on želi da se kalež ukloni, nego zato što ispravan ishod svoje muke prepušta Očevoj volji. Time časti Oca kao Prvoga [Gr. arche].

Dionizije Aleksandrijski (oko 262., I), 6.94, kako navodi Atanazije.

Na glavi se pokazuje bjelina. „A glava Kristova jest Bog.“

Viktorin (oko 280., Z), 7.344.

Proroci i apostoli govorili su potpunije o Sinu Božjem. Pripisali su mu božanstvo iznad ostalih ljudi. Svoje hvalospjeve o njemu nisu pripisivali nauku anđela, nego onome o komu ovise sva vlast i moć. Jer dolikovalo je da on, koji je bio veći od svega nakon Oca, ima Oca za svjedoka, koji je jedini veći od njega samoga.

Metodije (oko 290., I), 6.331.

Kada je Bog započeo gradnju svijeta, postavio je nad cijelim djelom tog prvog i najvećeg Sina. Koristio se njime u isto vrijeme kao Savjetnikom i Graditeljem, u planiranju, uređenju i dovršenju. Jer Sin je potpun u znanju, prosudbi i moći.

Laktancije (oko 304., 313., Z), 7.53.

Isus je pokazao vjernost prema Bogu. Jer poučavao je da postoji samo jedan Bog i da se samo tog jedinog Boga treba klanjati. Niti je ikada rekao da je on sam [taj] Bog. Jer ne bi održao svoju vjernost da je uveštavao drugoga Boga pored toga Jednoga. Jer bio je poslan da dokine lažne bogove i potvrdi postojanje jedinoga Boga. To ne bi značilo naviještati jednoga Boga niti vršiti djelo onoga koji ga je poslao. . . . Bio je toliko vjeran jer si uopće nije prisvajao ništa. Zbog toga je, kako bi ispunio zapovijedi onoga koji ga je poslao, primio dostojanstvo vječnog Svećenika, čast vrhovnog Kralja, vlast Suca i ime Božje.

Laktancije (oko 304., 313., Z), 7.114.

Mi kršćani nismo ništa drugo nego štovatelji Vrhovnog Kralja i Glave, pod našim Učiteljem, Kristom.

Arnobije (oko 305., I), 6.419.

Bit će otkriveno iz kojih je kraljevstava došao, čiji je on Bog Službenik.

Arnobije (oko 305., I), 6.426.

Tko ne prima Krista, ne prima njegova Boga i Oca.

Apostolske ustanove (sastavljene oko 390., I), 7.404.

Neka đakon poslužuje biskupu kao što Krist poslužuje svom Ocu. I neka mu besprijekorno služi u svemu. Jer Krist ne čini ništa sam od sebe, nego uvijek čini ono što ugađa njegovom Ocu.

Apostolske ustanove (sastavljene oko 390., I), 7.410.

Krist ne čini ništa bez svog Oca. . . . I kao što Sin nije ništa bez svog Oca, tako ni đakon nije ništa bez svog biskupa. I kao što je Sin podložan svom Ocu, tako je svaki đakon podložan svom biskupu.

Apostolske ustanove (sastavljene oko 390., I), 7.411.

On . . . blagoslivlja i slavi Gospodina Boga Svemogućega, Oca Jedinorođenoga Boga.

Apostolske ustanove (sastavljene oko 390., I), 7.477; vidi također 2.227, 3.438.

Daljnje čitanje

Krist kao rođeni i božanska hijerarhija

Nezapamćena Riječ postaje Sinom