Sedmi eduenski, odnosno autunski biskup spominje se kod Klaudija Roberta kao Igonom ili Igomon, odnosno Egemonije, kojega 7. siječnja upisana u popis svetaca donosi Molanus u dodacima uz Usuarda, Belinovo pariško izdanje godine 1531., Raban, Maurolico, Galesini i Kölnski martirologij, u kojemu se pogrešno naziva Egenion, kao što se u lübečkom Usuardovu izdanju godine 1473. naziva Eugenijan. A kölnski kartuzijanci u dodacima uz Usuarda imaju ovako: „Egmonija, inače Egeniona, autunskoga biskupa i ispovjedaoca, inače mučenika.” Ferrari ga naziva Egmonom, a neki rukopisi Egemon i Eugemon. Sv. Egemonija spominje i najstariji rukopisni Martirologij sv. Jeronima: „U Autunu preminuće biskupa Egemona.” Spominje ga i sv. Grgur Turski u djelu De gloria Confessorum, pogl. 75 i 76. A André du Saussay u djelu Martyrologium Gallicanum piše: „U Autunu Edua preminuće sv. Egemonija, biskupa i ispovjedaoca, koji je, najcvjetniji po pobožnosti i učenosti, naslijedivši sv. Kasijana na ovoj stolici, svakom biskupskom krepošću i primjerima pastirske službe bio na čelu povjerenomu mu stadu. Napokon je, slavan po u mnogome prokušanoj svetosti, prešao u nebo da uživa u božanskom gledanju za kojim je žarko izgarao.” O sv. Kasijanu, njegovu prethodniku, govorit ćemo 3. kolovoza.
✠