Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

✠

Acta Sanctorum · Svezak I · 5. siječnja

O sv. Fosteriju opatu

DE S. PHOSTERIO ABBATE

5. SIJEČNJA. Svetoga Fosterija, nepoznata ostalim piscima koje sam barem vidio, ovako slave Mineji 5. siječnja.

V. JANUARII. Sanctum Phosterium ceteris, quos quidem viderim, auctoribus îgnotum, ita celebrant Menæa v. Januarii.

2 Ovaj naš sveti otac Fosterije, zasjavši s Istoka poput nekoga sunca, obasjao je Zapad svojim sjajem. Popevši se naime na visoku stijenu, udaljenu od svake buke, štovao je Boga najčišćim molitvama te je, mučeći samoga sebe uzdržavanjem od hrane, bdjenjem, spavanjem na goloj zemlji i ostalim trapljenjima tijela, doista izgledao kao zvijezda, i imenom koje odgovara stvarnosti ispunio je sav svijet bljeskom svjetlosti.

2. Hic S. P. N. Phosterius ex Oriente veluti sol quidam effulgens, Occidentem splendore suo illustravit. Cum enim altam rupem, et ab omni strepitu remotam ascendisset, purissimis Deum precibus coluit, cibique abstinentia, insomniaque et chameuniis, ceterisque corporis afflictationibus se ipsum discruciando, vere sidus videbatur, nomineque rebus conveniente, orbem omnem luminis fulgore implevit.

3 Tijelo je pak čistoćom sačuvao neokaljanim, dušu svetošću posvetio i, čuvajući jasnu sličnost duše s Bogom, koliko je bio sposoban, učinio ju je svetištem Duha Svetoga. Također, obdaren i urešen od Boga čudesima, molitvom je od svakoga čovjeka odagnao sve bolesti i nemoći svake vrste; a kruhove je primao s neba, kao nekoć prorok Ilija: ali onaj ih je primao po gavranu, a ovaj po ruci nebesnika. Bio je dakle anđeo koji mu je svakoga dana, na određenu mjestu, po određenoj providnosti ostavljao kruh. A ako bi jedan, dvojica ili trojica i više redovničke braće došlo iz tuđine, na istome bi se mjestu samo od sebe našlo isto toliko kruhova.

3 Corpus autem castimonia illibatum, mentem sanctimonia consecravit, Deique expressam animi similitudinem, uti erat capax, custodiendo, Spiritus sancti sacrarium effecit. Etiam miraculis a Deo auctus et exornatus, morbos omnes omnisque generis ægritudines, a quacumque hominum forte precando depulit; panesque divinitus, ut olim Elias vates, accepit: sed ille per corvum, hic vero per cælitis manum capiebat. Angelus igitur erat, qui huic quot diebus, certo quodam loco, certa quadam dispensatione panem seposuit. Quod si unus, alterve, aut tres pluresve religiosi fratres peregre advenissent, totidem panes eodem in loco per se reperiebantur.

4 Tko je ikada tako neobično čudo ili vidio očima ili čuo sluhom? Ali kako bez Boga ništa ne može naša molitva, taj mu Božji dar nije bio dan sve do kraja života. Nego proroku doduše samo na nekoliko dana, a ovome blaženiku na nemalo godina, dokle god je naime slijedio samotnički i siromašan život. Nakon što je pak uz Božju pomoć podigao samostan i u njemu Bogu posvetio veoma mnogo monaha, nije više kao prije primao hranu s neba, nego je svima pružao ono što je potrebno iz svakodnevnoga rada ruku: ne zato što Bog to ne bi mogao (dalje bezbožna usta! kako naime onaj koji je tolike tisuće nezahvalnih Hebreja nahranio u pustinji ne bi mogao nahraniti sebi najvjernije i najdraže štovatelje i gojence? Stvar je očita). Niti je pak Bog prezreo molitve svetoga muža, daleko bilo: štoviše, nije ni molio za uskraćenu hranu. „Tražite najprije”, kaže Krist, „kraljevstvo nebesko, a sve će vam se ovo dodati.” Niti se pak Bogu sviđa hraniti našu dokolicu. Stoga je Bog zapovjedio svome sluzi Fosteriju da ništa ne prima od drugoga, nego da radom ruku priskrbi sve sebi i svojima. Ništa naime ni od koga nije primao, te je od toga vremena ne samo riječju učio svoje učenike kako se valja baviti radom i posvetiti revnosti molitve i čitanja, nego im je to pokazivao samom stvari i djelima.

4 Quis umquam tam inusitatum miraculum vel oculis usurpavit, vel per auditionem accepit? Sed cum absque Deo nihil possit nostra deprecatio, non usque ad vitæ finem hoc Dei munus illi est concessum. Sed Prophetæ quidem ad aliquos dumtaxat dies. Beato vero huic ad annos non paucos, quoad nempe vitam solitariam et inopem est sectatus. Postquam vero cœnobium ope Numinis excitavit, plurimosque in eo monachos Deo dedicavit, non e cælo, ut ante, victum accepit, sed ex quotidiano manus opere omnibus necessaria præbuit: non quod id Deus non posset; (apage os impium! quomodo enim qui tot millia ingratorum Hebræorum in solitudine pavit, non possit fidissimos sibique gratissimos cultores et alumnos pascere? Patet res.) Neque rursum sancti viri preces Deus aspernatus est, absit: quin neque pro subtracto pastu umquam deprecatus est. Quærite enim, inquit Christus, regnum cælorum, et hæc omnia adjicientur vobis. Nec rursum placet Deo otium nostrum alere. Hinc præcepit Deus famulo suo Phosterio, uti ne quid ab alio acciperet, sed manus opera omnia sibi suisque compararet. Nihil enim a quoquam accipiebat, atque ab eo tempore non verbo tantum docuit suos alumnos, quo pacto faciendo opere essent occupandi, studioque precandi et legendi vacarent, sed reipsa et factis id ipsis ostendebat.

5 Kako je nadalje u to vrijeme u Božjoj Crkvi harala hereza, te su bili sabrani mnogi oci, i on sam bio pozvan, nimalo nije odbio doći, i kad je stvar dobro obavio, pobudio je kod sviju najveće divljenje prema sebi, mnoge je iz mnogih sljedbi zabluda priveo k istini, još je više njih svojim poticajima privukao stezi monaškoga života te je učinio mnoga čudesa za života i nakon smrti. Preminuo je petoga siječnja predvečer.

5 Cum porro ea tempestate hæresis in Ecclesia Dei grassaretur, multisque coactis Patribus et ipse evocaretur, venire minime recusavit, reque bene gesta, summam de se omnibus admirationem commovit, multosque ex multis errorum sectis ad veritatem traduxit: pluresque suis adhortationibus ad vitæ monasticæ disciplinam attraxit: multaque miracula vivus mortuusque edidit. Obiit quinta Januarii ad vesperam.

Sudjeluje na sinodi.

Synodo interest.

5. siječnja Kalendar godine