Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

✠

Acta Sanctorum · Svezak I · 5. siječnja

O sv. Domnonu, mučeniku u Bergamu

DE S. DOMNONE MARTYRE BERGOMI

U Bergamu se 16. srpnja štuje sv. Domnion. Njegov je nećak bio Domnon, ujedno baštinik djedovske velikodušnosti i slave te brat sv. Euzebije, djevice i mučenice, koja se slavi 29. listopada. Njega kao mučenika 5. siječnja ovako slavi Galesini: „U Bergamu sv. Domniona mučenika, koji je za cara Maksimina podnio muke za Kristovu vjeru te naposljetku najpostojanije odnio palmu mučeništva.” Navodi spomenike bergamske Crkve. Ferrari u djelu Catalogus generalis Sanctorum: „U Bergamu u Cisalpinskoj Galiji sv. Domniona mučenika pod Maksimijanom.” Isti u djelu Catalogus Sanctorum Italiæ donosi sažetak njegova života i prenosi da na zajedničkom grobu njega i njegova strica sada stoji crkva sv. Andrije. Domnionovu je borbu ukratko obuhvatio Ivan Antun Guarnerius u knjizi De SS. Bergomensibus, ovako pišući:

Bergomi XVI Julii S. Domnio colitur. Ejus nepos Domno fuit, idemque avitæ heres magnanimitatis et gloriæ, frater S. Eusebiæ Virginis et Martyris, quæ XXIX Octobris celebratur. Hunc v Januarii passum ita celebrat Galesinus: Bergomi S. Domnionis Martyris, qui Maximino Imperatore pro Christi fide cruciatibus affectus, demum constantissime palmam Martyrii tulit. Citat Ecclesiæ Bergomensis monumenta. Ferrarius in Generali catalogo Sanctorum: Bergomi in Gallia Cisalpina S. Domnionis Martyris sub Maximiano. Idem in Catalogo Sanctorum Italiæ vitæ illius compendium refert, traditique ad ejus avique commune sepulchrum Ecclesiam nunc S. Andreæ stare. Domnionis certanem breviter complexus est Joannes Antonius Guarnerius in libro de SS. Bergomensibus, ita scribens:

2 „Domnon, nećak Domneonov, nasljedujući djedovske običaje i stegu, pošto je uredio svoje poslove i sestru Euzebiju postavio baštinicom, pred licem namjesnika kojega je Maksimijan bio poslao da pregleda prilike u Bergamu, prisutnim je duhom ispovjedio da je kršćanin, te biva odmah bačen u tamnicu. Malo zatim, kad je bio izveden i pečen užarenom žeravicom stavljenom na glavu, ne samo da se nije potužio, nego je besmrtnomu Bogu zahvalio što mu je pružio priliku za stjecanje nebeske krune. Zadivljen njegovom krepošću, savjetnik koji je bio namjesnikov pouzdanik obratio se na Kristovu vjeru. A on sam, pošto je vrlo dugo bio mučen najokrutnijim mukama i izvrgnut ruglu, naposljetku je izvan gradskih vrata bio pogubljen te je, okrunjen pobjedničkim lovorom, uzašao na nebo; njegovo je tijelo položeno u stričev grob 5. siječnja godine 307.”

2 Domno Domneonis nepos avitos mores et disciplinam imitatus, compositis suis rebus, Eusebiaque sorore herede instituta, in conspectu Præsidis, quem Maximianus ad inspiciendas res Bergomates miserat, se Christianum esse, præsenti animo professus est: ideciro statim in carcerem conjicitur. Paullo post cum eductus esset, ardentibusque prunis in caput injectis torreretur, non modo non questus est, sed immortales Deo gratias egit, qui occasionem cælestis coronæ adipiscendæ obtulisset. Virtutis ejus admiratione Consiliarius, qui Præsidis erat intimus, ad Christi fidem conversus est. Ipse cum diutissime acerbissimis tormentis excruciatus esset, et ludibrio habitus, tandem extra portam necatus est, et laurea triumphali coronatus cælum ascendit: ejus corpus in avi sepulchro repositum est Nonis Januarii, anno cccvii.

5. siječnja Kalendar godine