Nju također, kao i prethodnu Sinkletiku, Grci slave 4. siječnja, a Latini v. Rimski martirologij: Istoga dana sv. Apolinare djevice. Molanus: Također, kako bilježi Metafrast, bl. Apolinare djevice. Meneji pak 4. siječnja: Istoga dana sv. Apolinarije Sinkletike, ili Patricije. Zatim opširnije pripovijedaju njezin život, koji ovdje izostavljamo jer se u svemu slaže s Metafrastom, a nalazi se u SUVREMENOM AUTORU. Viridarium našega Mateja Radera. Ali iz najučenijih zapažanja istoga Radera činilo se prikladnim ovdje pridodati ponešto. slavi prezbiter Celije Sedulije u poslanici Makedoniju, koja je Predgovor djelu Paschale carmen, i uzdiže je najvećim pohvalama zajedno s udanom sestrom Perpetuom. Druga djevica Sinkletika. Odakle je nazvana Sinkletika.
2 Sinkletika je, kaže, možda po dostojanstvu oca Antemija nazvana Senatorskom i Patricijom. Premda se pod tim imenom čitaju i druge posvećene djevice. Razilaze se pak mišljenja pisaca o tom Antemiju, za kojega Metafrast tvrdi da ga je Leon Veliki postavio carem Zapada. Drugi ga smatraju starijim Antemijem, djedom cara Antemija, koji je ipak bio konzularni prefekt grada i namjesnik cara, kad je nakon smrti Arkadija s velikom vjernošću i pohvalom upravljao Carstvom umjesto maloljetnoga Teodozija Mlađega. Konzulat je obnašao sa Stilihonom kao konzul Kristove godine 405., čije pohvale i djela iz sv. Zlatoustoga i Teodoreta navodi Baronije uz god. 403., br. 1, 2, 3, koji ga naziva djedom cara Antemija. Sidonije Apolinar hvali toga Antemija u djelu Panegyricus Anthemii Imperatoris, kao tasta Prokopijeva oca, ovom pjesmom, stih 94. Tko ne bi poželio, kaže, i težio svidjeti se izvrsnom sudua Sinkletike, posvećene djevice i službenice Kristove, koja je plemenitost ohole krvi poniznošću tako uzdigla do slave da je zaslužila u Senatu nebeske domovine postatib izabranicom? Uistinu dostojan hram u kojem prebiva Gospodin, postovima ukroćen, molitvama ispunjen, čistoćom najčistiji! Također je žedno ispila Pisma crkvenoga nauka da bi, da nije nedostajalo dopuštenja spola,c mogla i poučavati,d premda je i u udovima ženskoga tijela duh muževan. O svakodnevnom pak dijeljenju milosrđa šutim, koje tako vrši da šuti; tako dijeli da skriva. Ipak njezina siromašna odjeća pokazuje gdje napreduje bogat imetak. I da bi veličina tolike razboritosti,e blistajući dvostrukom svjetiljkom, još jače svijetlila, ima i rođenu sestru imenom i zaslugom Perpetuu, godinama nejednaku, djelima jednaku, dobi nježnu, čestitošću vremešnu: koja, dok se hrani dostojanstvom svoga imena, tako živi da ne može izgubiti ono čime se zove. Slavna po moći braka, slavnija po božanskoj vjeri; drži palmu najbližu djevičanstvu ostajući čedna u bračnom savezu. Ostalo, osim upadljivih ukrasa (koji dakako dolikuju udanoj ženi), što smo rekli o sestri, nalazimo i u njezinu ponašanju. Toliko Sedulije. Što se pak tiče naše Apolinare Sinkletike, čudim se što se u Vitis PP. ne spominje nijednom riječju. Ako je Makarije, u čijem je samostanu ona živjela, onaj Aleksandrijski čiji smo život donijeli 2. siječnja (kao što je posve vjerojatno), lako se može zaključiti da Apolinara nije dugo poživjela nakon Kristove godine 400. a Njezin otac djed cara Antemija;b 7. lipnja. Njemu je tast bio Antemije, prefekt i ujedno konzul, koji je sudovima upravljao narodima i godinom pod svojim imenom. Bio je dakle unuk onoga carigradskoga prefekta Filipa koji je dao ubiti a sv. Pavla, carigradskoga patrijarha, tast Prokopijev, majčin djed cara Antemija, muž izvanredne pobožnosti, pravednosti i skromnosti, posve dostojan otac takve kćeri i kći takva oca, a nedostojan tako okrutna djeda, o čemu pišu Sokrat u Eccles. hist. lib. 7, pogl. 1, Teodoret u histor. Patrum lib. 9, pogl. 8, sv. Zlatousti u pismima poslanima iz Kukusa, pismo 147, Nicefor lib. 14, pogl. 1, Tripart. historia lib. 2, pogl. 11. Bio je i pretorijanski prefekt, kako proizlazi iz Constitut. Arcadii, Honorii, Theodosii. Sačuvan je njegov razgovor sb presvetim anahoretom Afraatom kad se vraćao iz perzijskoga poslanstva.c d Slavni muž.
3 Ime Dorotej uzela je sebi Apolinara obukavši svetu monašku odjeću radi skrivanja. Premda naime Sveta pisma i tumači Svetih pisama, Tertulijan, Ciprijan i drugi koji su ih slijedili, prenose da je Bogu mrska i odvratna stvar ako muškarac glumi ženu ili žena muškarca; ipak sveti i državni pisci tumače zakon tako da je iz pobožne i sigurne svrhe katkad dopušteno promijeniti odjeću i ime, kada to dopušta ili zahtijeva pogibelj za nedužan život ili stidljivost, ili pak pošten i pobožan razlog. To je toliko sigurno da su mnoge kako djevice tako i udane žene, slavne po čudesnim djelima i činima, ušle u broj svetaca, kakve se spominju: Eugenija, koja se nazvala Eugenijem, čije pohvale sva martirologija s Alcimom Avitom, Fortunatom, Aldhelmom i Metafrastom navješćuju 25. prosinca; Eufrozina, ne uzalud nazvana Smaragdom, 11. veljače; Pelagija ili Pelagije, 8. listopada; Teodora Aleksandrijska, 28. travnja; Antonina, 3. svibnja; Atanazija; Suzana, 15. prosinca; Marina, 17. lipnja; Anastazija Patricija, 10. ožujka; udana žena Ana, 29. listopada; također i ona bezimena koju Sofronije hvali u Pratum spirituale pogl. 170, i djevica Glafira, pratilja Konstancije Auguste, sestre Konstantina Velikoga i Licinijeve supruge, 13. siječnja; Baronije Annal. 3, u god. Kristovoj 316., br. 14; Jakelina, slavna djevica i sestra apulskoga grofa, Speculum magnum Exemplorum, str. 326; Eufemijana, nazvana Eufemijanom, Meneji 29. listopada. Toliko Rader: ali prevarilo ga je pamćenje kad je udanu ženu Anu i Eufemijanu smatrao različitima. Carigradska naime gospođa Ana, predstavljajući se odjećom kao eunuh, živjela je među monasima i bila nazvana Eufemijanom: ime Eufemijane nigdje ne čitam. Ono što navodi o Jakelini, ili Jakelini, ili Jaquelini, nalazi se u starom Speculum Exempl. dist. 3, Exempl. 63, i u Speculum našega Ivana Majora pod riječju Virgo, primjer 4, iz Kantipratana lib. 2, pogl. 29, § 38.e Razne žene koje su učinile isto. Sinkletikina sestra Perpetua.
Sv. Apolinare Sinkletike
Od suvremenoga autora kod Metafrasta.
Sv. Apolinara iz pobožnosti polazi u Jeruzalem i Aleksandriju.
Za vladavine ponajprije pobožnoga a cara Antemija, careva sina, koji je imao dvije kćeri: od kojih je jedna imala nečistoga duha, a druga je od rane mladosti bila posvećena crkvama, mučeničkim svetištima i molitvama. Njezino je pak ime bilo Apolinara. Kad je pak ona bila u zakonitoj dobi, njezini su je roditelji nastojali udati; ali ona nije htjela. Jednoga dana reče svojim roditeljima: „Želim poći u samostan.” Njoj pak roditelji rekoše: „Želimo te udati.” A ona im reče: „Ne želim se udati, nego se nadam da će me Bog, kao što je svoje svete djevice sačuvao neokaljanima, i mene u svom strahu sačuvati neokaljanom.” Roditeljima se pak činilo novim i zadivljujućim što u toj dobi govori takve stvari, čeznući za Bogom. Ponovno ih je molila da joj dovedu jednu monahinju da je pouči psaltiru i čitanju.
2 Car je pak bio obuzet nemalom žalošću jer ju je želio združiti u brak. Budući da je ona ustrajala i nije htjela primiti zaruke, rekoše joj njezini roditelji: „Što želiš, kćeri?” A ona im reče: „Molim vas da me privedete Bogu, kako biste primili nagradu za moje djevičanstvo.” Oni pak, kad su vidjeli njezinu nakanu
U monaškoj odjeći bježi u pustinju.
da je njezina nakana tako čvrsta i nepokolebljiva te da je od Boga toliko ljubljena, rekoše joj: „Nadamo se, kćeri, da će se izvršiti volja Božja.” Nakon nekoliko dana dovedoše joj monahinje koje su je poučile psaltiru i čitanju Pisama. reče roditeljima: „Molim vas da me pustite na sveta mjesta, da se pomolim i poklonim svetomub uskrsnuću i časnomu križu.” Oni pak nisu imali nakanu pustiti je, jer su je ljubili više nego njezinu sestru, koja je bila mučena. Kad im je pak nakon nekog vremena postala uporna, zapovjedi car da joj se donesu sluge i sluškinje, te zlato i srebro, i rekoše joj: „Uzmi, kćeri, i pođi: ispuni svoj zavjet: Bog naime hoće da budeš njegova službenica.” I kad su je ukrcali na lađu, dok su je ti sluge pratili, rekoše joj: „Kćeri, sjeti nas se na svetim mjestima.” A ona reče: „Kako ste meni udovoljili, tako će i vas u zao dan osloboditi Gospodin.” I pozdravivši se s roditeljima, započe plovidbu.
4 Kad su pak nakon nekoliko dana stigli uc Askalon, ostali su ondje nekoliko dana zbog valovitosti mora. Ona je pak, moleći po svim crkvama i samostanima, i njima davala što je bilo potrebno. Nakon nekoliko dana, kad smo našli suputnike, dođosmo u sveti grad. I kad smo svratili u neko mjesto zbog naše prtljage te slugu i sluškinja koji su bili zajedno s nama, malo smo se odmorili. Njima pak reče bl. Apolinara: „Hajde, poklonimo se blaženomu uskrsnuću i časnomu križu.” Dok su oni pak molili, ona je molila za svoje roditelje. I poče činiti dobro onima koji su bili u potrebi. Neprestano su pak išli u samostane vječnih djevica i k onima koji su provodili monaški život, te im je davala što im je bilo potrebno.
5 Jednoga dana reče jednome od onih koji su boravili s njom: „Želim vas, ako Bog htjedne, osloboditi.” Čuvši to, obuzela ih je žalost. Ona im stoga reče: „Nemojte biti tjeskobni u duši. Ako naime Bog nečim dirne moju malenkost, pobrinut ću se za vaše uzdržavanje.” I kad su primili njezin blagoslov, silno su joj zahvaljivali. Kad su pak otišli, pošla je s onima koji su joj ostali prema Jordanu: i ondje je ponovno dijelila onima koji su bili u potrebi. I kad su odande krenuli, ponovno dođoše u sveti grad.
6 Kad je pak prošlo nekoliko dana i kad je završila svoju molitvu, reče onima koji su bili s njom: „Braćo moja, želim i vas osloboditi. Ali sada pođimo sve do Aleksandrije i poklonimo se sv.d Meni.” Oni pak rekoše: „Kako zapovijedaš, gospođo.” Kad je pak sišla u Askalon, putem je dijelila onima koji su bili u potrebi: i našavši lađu koja je išla u Aleksandriju, njome su otplovili. Čuo je pak onaj koji je u to vrijeme bio upravitelj, i poslao da joj se iskaže poklon. Ona pak to nije dopustila, nego je noću došla u pretorij i poklonila se upravitelju i njegovoj ženi. Oni pak padoše pred njezine noge govoreći: „Molimo te, gospođo, zašto si tako učinila? Mi smo poslali one koji će doći k tvojim nogama, a ti si, naša gospođo, došla k našim nogama?” A ona im reče: „Želite li mi učiniti ugodnu stvar?” Rekoše joj: „Svakako, gospođo.” A ona im reče: „Otpustite me, jer želim poći moliti se sv. Meni.” Oni je pak otpustiše s izvrsnim darovima. Ona ih pak primi i sve razdijeli siromasima.
a Taj je Antemije bio, kao što smo već rekli prema Raderu, djed cara Antemija, odgojitelj Teodozija Mlađega u dječaštvu.
b To jest hramu uskrsnuća Gospodnjega.
c Askalon, primorski grad u Palestini, slavan u Svetom pismu, blizu Egipta.
d To je sv. Mena ili Mena, koji je podnio mučeništvo u Frigiji; o njemu i tom njegovu hramu govori se 11. studenoga.
U monaškom odijelu bježi u pustinju.
Pošto je pak u gradu ostao nekoliko dana, obilazio je posvuda samostane i neprestano ih opskrbljivao. Na onome pak mjestu gdje je imala kuću pronađe jednu staricu, kojoj udijeli skroman blagoslov i reče joj: „Uzmi, sestro, i pođi u crkvu te mi kupi jedan a monaški lebetonarij, i slično oplećak i kukuljicu, a uzmi i pojas.” Starica pak ode i posluži joj u toj stvari. Kad joj je to donijela, pomoli se za nju govoreći: „Bog ti pomogao,b Mamma.” A kad je to primila, sakri zbog slugu. Kada pak htjede izići k sv. Meni, pošto ih je sve oslobodila iz ropstva, dade im što je bilo potrebno za uzdržavanje i otpusti ih. Oni pak, zazvavši na nju blagoslov, odoše.
8 Kad je pak sa sobom uzela jednoga eunuha i jednoga starca, lađom dođe uc Lemnu. A kad stigoše do Filoksenove kuće, dozna onaj koji je ondje biod paramonarij, te dođe s velikom pratnjom i padnuvši ničice reče joj: „Gospođo moja, gdje zapovijedaš da ostanem dok ne uzađeš i ne obaviš svoju molitvu?” Ona ga pak zakle prisegom da joj se ništa ne donosi. I reče mu: „Učini djelo ljubavi: dovedi mi četiri tovarne životinje da uzađem i poklonim se sv. Meni.” On pak sutradan dovede životinje. A ona reče: „Vjeruj, gospodine, neću uzjahati na njih ako im ne platim najam.” Pošto je dala više nego što se običavalo davati, oprosti se s ekonomom. On pak ode primivši od nje blagoslov.
9 Kad je ona pak uzjahala, učini da i konjušar uzjaše drugu životinju. I kad stigoše k sv. Meni, pokloniše se njegovu časnomu grobu. Ču pak ekonom i dođe s klerom da joj se pokloni. Njoj pak to bi mučno, jer nije htjela biti prepoznata. Ekonom ju je pak molio govoreći: „Gospođo, zapovjedi da dođeš u moju kuću.” Ona mu pak reče: „Ja želim ostati jedan dan u crkvi dok me Bog ne otpusti onamo kamo kanim poći”, te posla k njemu svečev blagoslov. A razdijeli i onima koji su bili u potrebi. Nakon tri dana reče ekonomu: „Iskaži djelo ljubavi: priskrbi mi jednu nosiljku da pođem i poklonim se ocimae Sketa.” On pak pozva jednoga nosača nosiljke i reče mu: „U ime Božje donesi mi nosiljku.” Onaj pak reče: „Zapovjedio si.” Blaženica pak dozva k sebi slugu koji joj bijaše preostao te mu dade blagoslov i otpusti i njega govoreći: „Moli za me.”
10 Kad je pak sutradan došao nosač nosiljke, ostade dok ne pade večer. Pošto se oprostila s ekonomom i slugom, uđe u nosiljku, imajući unutra monaške haljine, i učini da straga pođe eunuh, a sprijeda nosač nosiljke. I poče blaženica moliti dok je bila unutra i od Gospodina Boga iskati pomoć. Oko ponoći pak stiže do močvare blizu izvora koji se sve do današnjega dana zove Apolinarisov izvor. Kad je otvorila kože na nosiljci, Božjom providnošću nađe obojicu gdje spavaju. Svukavši sa sebe svjetovne haljine, odjenu se u samostanske govoreći: „Ti koji si dao početak da zadobijem ovo sveto odijelo, učini me dostojnom da ga dovedem do svršetka u skladu s tvojom voljom, Gospodine.” Prekriživši se, spusti se iz nosiljke i uđe u močvaru. A Bog, vidjevši njezinu ljubav prema sebi, učini da joj, dokle god je živjela, palma bude dovoljna za hranu.
11 Kad su se pak nosač nosiljke i eunuh probudili i spoznali da je nema u nosiljci, silno se začudiše. Nađoše naime u nosiljci haljine koje je nosila. Vrativši se, dođoše k Svecu i izvijestiše ekonoma o njoj, pokazavši mu i njezine haljine. Zapanjen, on uđe u grad s nosačem nosiljke i eunuhom te izložiše upravitelju čitavu stvar. Upravitelj pak, prestrašen, napisa pismo njezinu ocu caru, javljajući mu sve po redu, poslavši i njezine haljine. Primivši njezino pismo i pročitavši ga, car gorko zaplaka. Kad pak vidje i kćerine haljine, još mu se više smrači u nutrini te poče plakati s njezinom majkom i čitavim senatom. Poslije se pak smiriše zahvaljujući Bogu. A car reče: „Bože koji si je izabrao, utvrdi je u svojem strahu.” Kad su dakle svi ponovno zaplakali, neki od njih rekoše caru: „Uistinu, gospodaru, ona je kći pobožnoga cara, ona je kći tvoje moći. Otuda su se još više očitovala tvoja dobra djela.” Pošto su to i više od toga rekli, svi su molili za nju.
a Lebiton, lebeton, lebitonarium, lebetonarium, levitio bijaše neka vrsta lanenoga kolobija, kako navodi naš Rosweyde u djelu Onomasticon ad Vitas Patrum, no Suda kaže da je to bila monaška haljina načinjena od dlake. Uoči ovdje odjeću drevnih monaha.
b Ta riječ znači baku, a rabi se i za majku i dojilju. Ovdje ju je djevica upotrijebila iz poštovanja.
c Ne sjećam se da sam drugdje naišao na spomen toga mjesta.
d Službenik ili ekonom hrama ili samostana drugdje se naziva tim imenom.
e Pokrajina u Egiptu glasovita po prebivanju monaha.
U pustinji i u samostanu sv. Makarija sveto živi.
Pošto je pak blaženica mnogo godina ostala u močvari i hrabro se borila protiv đavla, njezino tijelo postade poput kornjačine kože. Bilo je naime izjedeno od komaraca. Ona sama bijaše iscrpljena uzdržavanjem i pravilom kojemu je samu sebe poučila. Kada je pak Gospodin Krist htio učiniti je dostojnom krune svetih otaca, učini da iziđe iz močvare. Svi su pak mislili da je eunuh, jer se nije znalo da je žena. Ukaza joj se u snu netko tko reče: „Ako te tko upita kako se zoveš, reci: Dorotej.” Kad je osvanulo jutro, susrete je sv. Makarije i reče joj: „Blagoslovi, oče.” Oni pak, izmijenivši pozdrav ljubavi, hodahu pustinjom. Upita pak Dorotej govoreći: „Oče, tko si ti?” Onaj pak reče: „Ja sam Makarije.” A ovaj reče: „Iskaži djelo ljubavi: dopusti mi da stanujem s braćom.” I odmah mu dade ćeliju. Sav je dakle dan i noć gorljivo prinosio Bogu prošnje. Poče ga pak đavao kušati noćnim viđenjima. Blaženica se pak žestoko borila protiv njega da ne bi očitovao kako je žena. Vježbala se preko svake mjere te nije napuštala ni crkvu ni pravilo, danju i noću moleći Boga.
12 Jednoga pak dana opat Makarije dođe u njegovu ćeliju i reče mu: „Iskaži djelo ljubavi, dobri brate: uputi molitve za nas.” Ona pak reče: „Oče, ja želim od tebe primiti blagoslov.” Pošto su obavili molitve, sjedoše. Opat Makarije upita ga govoreći: „Reci mi, brate, odakle dolaziš i koje ti je ime?” Ona pak reče: „Zovem se Dorotej, a kad sam čuo za svete oce koji su ovdje, zaželio sam stanovati zajedno s njima, ako sam dostojan.” Reče mu opet starac: „Kakav posao radiš?” Ona pak reče: „Radit ću ako mi što zapovjediš.” On mu pak pokaza kako da plete uže. Bog pak, želeći pokazati snagu njezine duše, ne očitova opatu Makariju da je žena, nego ju je on smatrao muškarcem eunuhom. A Bog je po njoj učinio mnoga ozdravljenja.
Ovaj Makarije nije bio Egipatski, o kojem je riječ 15. siječnja, nego se čini da je bio Aleksandrijski, za kojega smo 2. siječnja rekli da je osobito živio u Sketu i doživio početak petoga stoljeća od Kristova rođenja.
Iz svoje sestre istjeruje zloduha.
Tijekom pak vremena zloduh, koji je neprijatelj dobrima, napade njezinu sestru, koju je mučio zloduh; a bila je kod careva; i poče je zloduh razdirati i govoriti: „Ako me ne uzmete i ne odnesete u pustinju, neću izići iz nje.” Htio je naime zloduh optužiti njezinu sestru da je žena. No Bog zatvori usta zloduhu da to ne kaže. Djevojku je pak zloduh silno gonio da ide u pustinju. Neki pak od velikaša savjetovaše caru da je pošalje. Tada je car otpusti s velikom pratnjom k ocima u pustinju. Kad oni stigoše u Sket, dozna sv. Makarije zbog kojega su razloga došli na to mjesto, iziđe im u susret, primi ih i reče: „Zašto dolazite ovamo, sinovi?” Oni pak rekoše: „Naš nadasve pobožni car Antemije poslao je svoju kćer da po Bogu i vašim molitvama ozdravi.” Primivši je od komornika, odvede je k opatu Doroteju i reče mu: „Iskaži djelo ljubavi, jer je ovo careva kći i potrebne su joj molitve otaca i tvoje. Moli za nju da ozdravi. Ovo je naime tvoja plaća.”
13 Kad je on to čuo, poče plakati i govoriti: „Tko sam ja grješnik da ste o meni stvorili takvo mišljenje?” I prignuvši koljena govoraše: „Dopusti mi, oče, da oplačem svoje grijehe, jer su mnogi. Ja sam naime slab i posve nevješt i neupućen u ovu stvar.” Reče mu opat Makarije: „Zar nema i drugih otaca koji po Bogu čine znamenja? Ali ipak je ova plaća ostala tebi.” Ona pak reče: „Neka bude volja Božja”, i potaknuta pokorom primi je u ćeliju, prepozna da joj je to sestra te plačući umuknu. Zagrlivši je, reče: „Dobro došla, sestro!” A Božjim djelovanjem bijahu zatvorena usta zloduhu da ne optuži službenicu Božju kako je žena. Budući da ju je pak zloduh dugo mučio, molitvama ga ukroti.
Optužena za bludnost biva odvedena roditeljima.
Jednoga pak dana poče je zloduh mučiti. Ona pak ustade, pruži ruke prema nebu i plačući zamoli Boga za svoju sestru. Tada zloduh vičući reče jakim glasom: „O, silom otjeran od tebe izlazim!” I kad ona pade ničice, zloduh iziđe. Uzevši je, odnese je zdravu u crkvu pred noge otaca govoreći: „Oprostite mi što sam među vama sagriješio.” Oni pak, davši mir, pozvaše careve ljude i predadoše im zdravu carevu kćer. Pošto se pokloniše svim ocima, otputovaše caru. I nastade velika radost u gradu zbog careve kćeri, te proslaviše Boga gledajući veliku čednost djevojke. Blaženi se pak Dorotej još više ponizio, vježbajući se preko svake mjere, i bijaše savršen stjegonoša.
17 Đavao pak ponovno uđe u carevu kćer i učini da izgleda trudna. Car se silno ražalosti i upita je govoreći: „Od koga si trudna?” Ona pak na to ne odgovori ništa drugo osim samo ovo: „Ne znam odakle mi se to dogodilo.” Car ju je pak još više ispitivao. Tada mu Sotona ubaci ovu pomisao: da ju je onaj monah koji ju je vodio unaokolo učinio trudnom. Tada car, ispunjen velikim gnjevom, posla da se zatre ono mjesto. Kad velikaši što su brže mogli odoše u Sket, zatražiše da doznaju što se ondje dogodilo, govoreći: „Dajte nam monaha koji je učinio trudnom carevu kćer.” Božjom pak
Vrativši se u samostan umire, te biva prepoznata kao žena.
Pošto je pak nekoliko dana boravila kod roditelja, sve im ispripovjedi. Kad su to čuli, proslaviše Boga. Molili su je pak da ostane s njima, ali je tada ne nagovoriše. Zbog onoga pak što su joj bili obećali, otpustiše je s mnogo suza. Zamolila je pak svoje roditelje da mole za nju. Oni joj pak rekoše: „Bog kojemu si bila zaručena, on će ispuniti s tobom milosrđe. Spomeni se pak nas, kćeri, u svojim svetim molitvama.” Pošto su je zagrlili, otpustiše je. Htjeli su joj pak dati novca za potrebe otaca, ali ga ne uze govoreći: „Moji oci nemaju potrebe za novcem ovoga svijeta, da ne bismo otpali od nebeskih dobara.” Obavivši molitve, otpustiše svoju kćer radosnu i ushićenu. Kad je pak došla u Sket, primiše je braća i oci te proslaviše Boga što im se brat vratio zdrav, i prirediše mu blagdan.
20 Nakon nekoliko pak dana, kad je spoznala da će otići s ovoga svijeta, reče opatu Makariju: „Iskaži djelo ljubavi: ako se dogodi da preminem, neka me ne opremaju monasi.” On joj pak reče: „Kako se to može dogoditi?” Kad je pak preminula, dođoše sveti oci da operu njezino sveto tijelo. Vidješe pak da je ženskoga spola i uskliknuše govoreći: „Slava tebi, Kriste, koji imaš mnogo skrivenih svetaca!” Začudio se pak opat Makarije što mu to nije bilo objavljeno. Jedne pak noći vidje viđenje koje mu reče: „Ne žalosti se zbog toga. Treba naime da budeš okrunjen sa svetim ocima koji su od vijeka.” Tada mu ispripovjedi život i ime blaženice. Prenijevši njezine svete relikvije, položiše je na istočnoj strani svete crkve, u špilji opata Makarija, s radošću i slavom sve do današnjega dana, po Bogu i svetim ocima; a nakon usnuća svetice događaju se ozdravljenja milošću i blagošću Gospodina našega Isusa Krista, kojemu slava i vlast u vijeke. Amen.
Sveti Dorotej, čuvši te riječi, stupi u sredinu govoreći: „Ja sam.” Ražalostiše se pak sveti oci i rekoše: „I mi ćemo poći s tobom.” Ona im pak reče: „Gospodo moja, samo molite za me, a ja se uzdam u Boga i u vaše molitve da ću vam se možda brzo pokloniti.” Otišavši u crkvu, dođoše s čitavim zborom braće te, obavivši molitve, zajedno iziđoše prateći opata Doroteja. Znao je naime opat Makarije da u njemu nema nikakva zla.
18 Kad oni stigoše pred cara, pade pred njegove noge opat Dorotej govoreći: „Molim tvoju blagost da u tišini sasluša o tvojoj kćeri. Pođimo nasamo i ja ću vam sve ispripovjediti. Nije joj naime nanesena nikakva ljaga niti ima ikakva zla, daleko bilo!” Pošto su pak otišli nasamo ona i njezini roditelji, reče im: „Gospodinom mi obećajte da ćete me, ako spoznate istinu, otpustiti na moje mjesto.” Kad su joj to obećali car i njegova žena, reče im: „Onaj koji je nakon Boga ozdravio vašu kćer jest moja malenkost po molitvama otaca.” Oni pak, čuvši to, zapanjiše se i ostadoše nijemi i zaprepašteni. A ona im reče: „Ja ću vas u to posve uvjeriti”, te otvorivši ovratnik svojega kolobija pokaza svoje grudi i reče: „Oče, ja sam tvoja kći Apolinaris.” Kad su to čuli njezini roditelji, zapanjiše se i mnoge se suze proliše toga dana. Dovedoše pak njezinu sestru i rekoše joj: „Poznaješ li ovoga?” Ona pak odgovarajući reče: „Uistinu, ovo je onaj eunuh koji me je nakon Boga ozdravio”, te padnuvši pred njegove noge zamoli ga za svoju utrobu. Pošto ju je on podigao i položio ruke na njezinu utrobu, učini je zdravom. Kad su to vidjeli, zadiviše se i proslaviše Boga. Rekoše stoga: „Uistinu, ovo je naša kći Apolinaris.” I nastade plač s radošću u carevu dvoru.
✠