POD JULIJANOM. Sveta Dafroza, udovica gradskoga prefekta sv. Flavijana, na ovaj je dan prešla u nebo. O njoj Usuard: „Također u Rimu sv. Dafroze, žene mučenika Fabijana (treba čitati: Flavijana), koja je nakon njegova pogubljenja najprije bila prognana u progonstvo, a zatim je po zapovijedi spomenutoga vladara bila kažnjena odrubljivanjem glave.” Isto imaju Rimski martirologij, Beda, Adon, Notker, Bellini, Maurolico, Galesini; ovaj se ipak vara, kao i Njemački martirologij, kad piše da je ubijena po Decijevoj zapovijedi god. 256. muž,
2 Maurolico i drugi nazivaju je Darfozom, a neki pogrješno Afroza. Spominje je Ferrari u Catalogus Sanctorum Italiæ i Petar de Natalibus u 2. knjizi, 42. poglavlju, ali ovaj se ružno vara jer smatra da je ona bila žena sv. pape Fabijana prije nego što je stupio u papinstvo te da je pogubljena po Decijevoj zapovijedi, premda je živjela cijelo stoljeće kasnije. drugovi mučeništva,
3 Djela sv. Dafroze, Flavijana, Pigmenija, Bibijane i drugih pomiješana su i takva da zahtijevaju nemali ispravak. Donijet ćemo ih 24. ožujka, na koji se dan štuje sv. Pigmenije, premda se u Djelima kaže da je pogubljen 13. veljače, na koji ga dan navode neki martirologiji. Sv. Flavijan, muž sv. Dafroze, štuje se 22. prosinca; njihove kćeri sv. Demetrija 21. lipnja, a sv. Bibijana 2. prosinca.
4 Čini se da su svi oni, kao i drugi koji se spominju u istim Djelima, podnijeli mučeništvo pod Apronijanom, najokrutnijim gradskim prefektom, u Julijanovo vrijeme. I Dafroza je doduše nakon smrti svoga muža najprije bila mučena glađu, a zatim predana nekom svom rođaku Faustu; kad ju je on pokušao navesti da se uda za njega i prinese žrtvu bogovima, i sam je od nje bio poučen u otajstvima vjere, krstio ga je prezbiter Ivan (koji se štuje 23. lipnja), te je sretno preminuo pred očima samoga tiranina. Njegovo tijelo, izloženo psima, Dafroza je noću pokopala. Zatim ju je u snu pozvao njezin muž Flavijan, te je nakon pet dana moleći izdahnula. smrt,
5 Antun Quintanadueñas u knjizi De SS. Hispalensibus prenosi da su sv. Dafroza i Flavijan rođeni u Sevilli, a odatle s kćerima preselili u Rim. Oslanja se ponajprije na svjedočanstvo Julijana Petra, koji u Chronicon pod brojem 165 piše ovako: „Sv. Bibijana, kći sv. Flavijana Seviljskoga, Španjolca, s ocem se zaputi u Rim i ondje strpljivo podnese mučeništvo s majkom i sestrama.” Kolika je vjerodostojnost te kronike, još nismo raspravili. Svi ubrajaju Demetriju kao jedinu Bibijaninu sestru, a čini se da ovaj pisac pretpostavlja da ih je bilo više.
✠