Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

✠

Acta Sanctorum · Svezak I · 3. siječnja

O svetim mučenicima Teogenu, Primu, Kirinu

DE SANCTIS MARTYRIBUS THEOGENE, PRIMO, CYRINO

Slavan je u crkvenim kalendarima spomen ovih svetih mučenika, a osobito Teogena, 3. siječnja. Martirologij sv. Jeronima: „Na Helespontu, u gradu Paretiji, Kirika, Prima, Teogena.” Najstariji rukopis samostana u Rheinauu: „Na Helespontu Kirika, Prima.” Rimski martirologij: „Na Helespontu svetih mučenika Kirina, Prima i Teogena.” Isto ima Usuard, osim što umjesto Kirina ima Kirika; rukopis kuće sv. Cecilije u Leidenu ima Tirika. No vrlo mnogi rukopisni primjerci i neka tiskana izdanja imaju Diogena umjesto Teogena, a meneji Teagena.

2 Beda: „I rođendan za nebo sv. Teogena mučenika, i sv. Petra mučenika; u gradu Tomima rođendan za nebo sv. Fila biskupa, koji je nakon drugih muka bačen u more.” Ovo je ispremješteno. Čitaj: „U gradu Tomima rođendan za nebo sv. Teogena mučenika, sina biskupova itd., i Petra mučenika.” Tako i Hraban: „U gradu Tomima rođendan za nebo biskupa Tita (štoviše Teogena, sina biskupova), koji je pod Licinijem bio unovačen među novake, te kad nije htio vojevati, izudaran je do smrti, bačen u tamnicu i stavljen u klade dok ne stigne odgovor na izvješće; a kad je bačen u more i njegovo tijelo izneseno na obalu, najpobožniji su ga ljudi pokopali na imanju pobožnoga muža Amanda, gdje se događaju velika ozdravljenja.” Rukopisni Martirologij crkve sv. Lamberta u Liègeu: „Na Helespontu svetih mučenika Kirika, Prima i Diogena”, a novijom je rukom bilo dopisano: „koji su u vrijeme cara Julijana mačem dovršili mučeništvo.”

3 Prošireni Usuardov martirologij tiskan u Kölnu godine 1490.: „Također u Kiziku na Helespontu mučeništvo sv. Diogena mučenika pod kraljem Licinijem, koji je nakon mnogih muka naposljetku bačen u more te su ga vjernici časno pokopali.” Rukopis Florarium SS.: „Na Helespontu sv. mučenika Kirika, Prima i Diogena. Mučeništvo sv. Teogena mučenika, koji je, kad nije htio vojevati, razapet na kolcima i izudaran batinama; poslije je bačen u tamnicu i okrijepljen od Gospodina. Naposljetku je osuđen na utapanje; dok je molio tri sata, zasjala je nad njim velika svjetlost, od čijega su sjaja oči mornara i vojnika oslijepile; i tako, bačen u more, dovršio je slavno mučeništvo.” To što se ovdje kaže da su oči mornara oslijepile ima i Njemački martirologij, te kaže da im je sveti mučenik potom vratio vid. Petar de Natalibus u 2. knjizi, 41. poglavlju kaže da im se vid vratio nakon što su se obratili na Kristovu vjeru i poslije devet dana primili krštenje. U Djelima se jedino kaže da su bili zaslijepljeni kako ne bi vidjeli anđeosko mnoštvo, to jest zabliješteni i silno potreseni.

4 Maurolico: „Kod Kizika na Helespontu svetih mučenika Kirijaka, Prima i mučenika Teogena, koji je pod Licinijem bio privezan za četiri kolca, izudaran i bačen u more.” Gotovo isto ima Galesini, koji se ipak vara kad u bilješkama kaže da su trpjeli oko godine Kristove 256.

5 Čini se da je drugi onaj Teogen čija je bazilika postojala u Hiponu Regiju, o kojemu ćemo govoriti 26. siječnja. Drugi je također onaj koji se navodi u Menologiju i menejima 3. listopada, a kaže se da je usmrćen kaznom ognja.

6 Meneji navode Teogena 2. siječnja ovim riječima: „Istoga dana svetoga svećenomučenika Teogena. On je bio biskup u Pariju na Helespontu. Doveden pak pred tribuna Zelikintija i ispovjedivši Krista Boga, okrutno je izudaran batinama; zatim je svezan bačen u dubinu mora, gdje je dovršio trku borbe”, gdje umjesto οὐγος ἦν ἐπίσκοπος („On bijaše biskup”) Rosweyde je slutio da treba čitati ἦν ἐπισκοπου, naime υιός, to jest „bijaše sin biskupov”. Parij je pak grad u Aziji na Helespontu, odakle je možda Paretija, bilo biskupija bilo prefektura, u kojoj Martirologij sv. Jeronima prenosi da je podnio mučeništvo.

7 Istoga dana, 2. siječnja, ima ga i Notker, ali ga pogrješno naziva biskupom Filom umjesto sinom biskupovim, ovim riječima: „Također u Tomima biskupa Fila, koji je za cara Licinija bio unovačen među novake, te kad nije htio vojevati, izudaran je do smrti, dugo mučen u tamnici i stavljen u klade, zatim bačen u more, dovršio mučeništvo. Njegovo tijelo, izneseno na obalu i pokopano od pobožnih ljudi, blista velikim čudesima.”

8 4. siječnja istoga navode ovdje već navedeni Hraban, Notker i rukopisni Martirologij samostana sv. Maksimina: „Rođendan za nebo mučenika Teogena, koji je za cara Licinija po tribunu Zelikentiju (Hraban: Telicentiju; Notker: Licentiju) dovršio mučeništvo na Helespontu. Najprije je razapet između četiri stupa i izudaran batinama; zatim je bačen u tamnicu da ondje umre od gladi, ali Gospodnjom dobrotom hranjen ondje nevidljivom hranom kroz 40 dana, neprestano je ustrajao u hvalama Božjim. Naposljetku je bačen u more i podnio mučeništvo (Hraban i Notker: mučenički preminuo). Njega su Eutih, Eustohije, Zotik (Hraban: Zozije) i German (ovaj nedostaje kod Notkera) izvadili iz mora, položili u lijes i pokopali na trgu Helesponta.” Također Maurolico istoga dana: „Kod Kizika na Helespontu Teogena i drugova, o kojima dan ranije.” I gore navedeni Petar de Natalibus navodi ih četvrtoga dana.

9 Djela sv. Teogena prepisao sam iz staroga rukopisnog kodeksa carskoga samostana sv. Maksimina i usporedio ih s rukopisom sv. Marije de Ripatorio, Boninom Mombrizijem, tiskanim Agones Martyrum i rukopisom crkve sv. Martina u Utrechtu. Isto donosi Vincent u Speculum, knj. 13, pogl. 60.

a rukopis sv. Maks.: je imao. Teogena uhićuju; prisiljavaju ga da vojuje za Licinija.b drugdje Zilikintiju, grč. Zn'exivion.c drugdje stojeći. Odbija vojevati za tiranina.

Mnogi su mučenici pobijedili đavla i sve njegove izmišljotine u ime Gospodina Isusa Krista, koji ih je okrunio; među njih se udostojao ubrojiti i preblaženoga mučenika Teogena, koji je tako pobijedio ismijanoga neprijatelja. U vrijeme naime najbezbožnijega tiranina Licinija bio je uhićen u Frigiji, budući da je bio sin biskupov, te doveden k legiji koja se zove Druga Trajanova, pred tribuna Zilikentija i predstojnika Posidonija, koja je legija boravila u Kiziku, prvom gradu Helesponta; i tribun Zilikentije i predstojnik Posidonije prisiljavali su ga da služi u vojsci. A on, najvjerniji vojnik pravoga Boga, pun Duha Svetoga, postojano usred legije reče: „Ja sam kršćanin i vojujem za svoga Kralja, koji je Kralj kraljeva; vojujući za njega, ne mogu vojevati za drugoga.” Tribun Zilikentije reče: „Radije primi vojnički ogrtač i pojas i sve sretno oružje, pa vojuj za velikoga cara Licinija.” Teogen reče: „Već sam ti rekao, ja vojujem za svoga Kralja; za drugoga ne mogu vojevati.” Tribun reče: „Zar ti se ne sviđa car Licinije?” Teogen reče: „Ne poznajem ga; ja sam kršćanin i ne dolikuje mi vojevati za ovaj svijet kojega sam se odrekao, ali ne mogu ni zanijekati da je vječni Kralj onaj za kojega vojujem.” Tribun reče: „Evo, i svi ovi vojnici koji stoje uokolo kršćani su, pa ipak vojuju.” Teogen reče: „Svatko zna kako vojuje, a i ja znam za kojega Kralja vojujem.”

2 Tribun reče: „Zar bogovi nisu duhovni, a ti tjelesan?” Teogen reče: „Ja ne poznajem tko su bogovi, osim jednoga svemogućega Boga po Isusu Kristu, njegovu Sinu.” Predstojnik Posidonije reče: „Dakle Bog ima Sina?” Teogen odgovori: „Ima Sina rođena iz riječi njegove istine.” Tribun reče: „Možemo li ga mi upoznati?” Teogen reče: „Ako vam Bog dade takav razum da ga spoznate, moći ćete ga vidjeti.” Predstojnik Posidonije reče: „A ako ga spoznamo, možemo li ostaviti svoga kralja i doći k njemu?” Teogen odgovori: „Ako hoćete, ništa vas ne priječi: pogotovo ako ostavite tmine ovoga svijeta te časti i dostojanstva koja imate za neko vrijeme i dođete k živomu Bogu i vječnomu Kralju te vojujete za njega kao i ja, živjet ćete u život vječni.”

3 Tribun Zilikentije, razjaren poput lava i škrgućući zubima na njega, zapovjedio je cijeloj legiji da noću iziđe na polje izvan grada; a kad su u zoru izišli na polje, zapovjedio je da se zabiju četiri kolca i da se ondje razapne preblaženi Teogen. Kad je bio razapet na četiri kolca, zapovjedio je da ga tuku najčvršćim šumskim batinama dok se ne umori osam satnika. Tada tribun reče: „Hoćeš li vojevati ili nećeš?” Teogen reče: „Ja vojujem za Kralja kraljeva, Gospodina moga Isusa Krista, Sina Božjega, koji će doći suditi žive i mrtve. Tada na zemlji neće biti ni kralja ni kneza koji bi mogao umaći njemu ili danu njegova suda.”

4 Dok je on to govorio, tribun ponovno zapovjedi da ga udaraju po drugi put, kao da bunca. Dok su ga tukli, preblaženi je Teogen pjevao himan Bogu, a lice mu je klicalo u velikoj radosti i veselju. Kad se pak izmijenilo osamnaest satnika i sve se batine smrvile poput slame, on, imajući veću snagu duha, zahvaljujući Bogu pjevao je himan: „Blagoslovljen si, Bože, Oče Gospodina našega Isusa Krista, koji si me smatrao dostojnim doći u ovaj dan i doveo me, svoga slugu, u ovu radost; i blagoslovljen je Isus Krist, Sin tvoj, Kralj neba i zemlje, mora i podzemlja, i svega vidljivoga i nevidljivoga. Hvalim te i slavim, Gospodine Bože, koji si me smatrao dostojnim trpjeti za tvoje ime i postati drugom svetih mučenika.”

5 Dok je on to govorio, tribun i predstojnik pomisliše da ih moli da ga puste, pa mu rekoše: „Hoćeš li dakle vojevati?” Božji sluga Teogen još snažnijim glasom povika govoreći: „Prije sam vam rekao i sada kažem da sam kršćanin, i vojujem za Kralja kraljeva, i ne mogu biti bjegunac od svoga Gospodina i Kralja; vi pak, želeći me prisiliti ovim mukama, sebi pripravljate vječne muke. Jer ove muke za koje mislite da su mi muke, nisu ništa.” Reče mu tribun: „Ako dosad nisi osjetio ništa od muka, bit će veće one koje će uslijediti.” Teogen odgovori: „Ja to ne trpim niti osjećam, i vi mi ne možete učiniti ništa, niti tim mukama možete ožalostiti moj duh učvršćen u Gospodinu Isusu Kristu. Ti imaš vlast jedino nad mojim tijelom: muči ga kako god hoćeš, jer me nećeš moći rastaviti od moga Kralja. Donesi veće batine i dovedi k meni snažnije mučitelje; ovi pak koje imaš slabi su i ne mogu mi učiniti ništa.”

6 Kad je to rekao, zapovjedio je da ga odvedu u grad. Bijaše pak oko devete ure, te ga javno razape na kladi u gradu. Prolazeći pak onuda zamjenik zapovjednika legije i vidjevši ga, reče: „Gdje je tvoj Bog i Kralj za kojega vojuješ? Zašto te ne oslobodi od ovih muka?” Bl. Teogen odgovori: „I prije sam vam rekao i sada kažem da me ove muke neće pratiti na sudu moga Kralja, jer su moj Kralj i moj Bog moj branitelj i oslobađaju me od ovih muka. Ti ga pak ne vidiš jer si slijep duhom i očima.” Odgovori mu zamjenik zapovjednika: „Kad bih imao vlast, dao bih te sasjeći mačevima na komade i bacio bih te psima.” Nato bl. Teogen reče: „Ti mi ne možeš učiniti ništa, ali doći će dani nakon kratka vremena i polomit će se golijeni tebi i tvomu tribunu, a vaša će tijela proždrijeti zvijeri i ptice, i svi će od vas koji ne vjeruju u moga Kralja propasti. Jer će i sam tvoj kralj nakon kratka vremena biti sasječen od onih koji ga progone, i bit će velika nevolja za vas koji za njega vojujete.”

7 Dok je Teogen govorio takve riječi, zapovjedio je tribun da ga bace u tamnicu, razapnu na kladi i pričvrste s četiri čavla, te je sam zapečatio tamnicu i ostavio ga da ondje umre od muka i gladi. Ondje je pak Teogena hranio Duh Sveti. Te mu se iste noći ukaza Gospodin govoreći: „Teogene, ojačaj, jer ja sam s tobom; ne uzimaj ni jela ni pića od svega ovoga. Čeka te naime neraspadljiv život na nebesima.” I rekavši to, udalji se od njega. Kad se Gospodin udaljio, počeo je pjevati psalam radostan zbog Gospodnjega obećanja, a ondje su mu odgovarali anđeli kao veliko mnoštvo. Tada stražari dotrčaše k vratima tamnice i vidješe da su vrata zatvorena i pečat netaknut, a gledajući unutra vidješe veliko mnoštvo u bijelim haljinama kako pjeva psalme i govori: „Slava svemogućemu Bogu.” Prestrašeni pak, javiše to tribunu.

8 On odmah ustane, dotrči k vratima te pregleda spušteni lanac i netaknuti pečat, čujući također snažan glas onih koji su pjevali psalam s Teogenom. Zapovjedi stoga da naoružana četa vojnika sa štitovima stane pred tamnicu te, žurno otvorivši tamnicu, uđe misleći da su kršćani s Teogenom. Ušavši pak, unutra ne nađe nikoga osim njega razapeta na kladi kako pjeva psalam. Tada obuze silan drhtaj tribuna i sve mnoštvo vojnika s njim, te ponovno zatvoriše vrata i odoše odatle. Tada tribun, pokajavši se zbog takva čina, zapovjedi da mu se dadu kruh i voda. Ali Teogen nije htio primiti prema Gospodnjoj zapovijedi koju je ranije čuo, govoreći: „Mene će hraniti moj Kralj i svakodnevno primam njegovu opskrbu.”

9 A kad je svanulo jutro, poslao je izvješće svomu kralju Liciniju, iznoseći sve što je učinio Teogenu koji nije htio vojevati. Licinije je otpisao da ga bace u more i da se njegovo tijelo ne pokupi. Primivši pak poruku, tribun zapovjedi da ga bace u more. Tada je blaženi sluga Božji Teogen, dostojan takve presude, pošao radujući se u vječni život u koji ga je Bog pozvao. I njegovo je lice i cijelo tijelo bilo zdravo kao da je izišao iz kupelji, a ne kao da je iz tamnice izveden odlazeći u veliku radost; i izišavši iz tamnice, ukrcali su ga na lađu i odvezli do mjesta gdje su ga htjeli baciti u more.

10 Dozvao je pak vojnike i mornare, moleći da mu dadu vremena dok se pomoli. I stojeći okrenut prema istoku, blaženi sluga Božji podižući ruke molio je gotovo tri sata; i gle, ondje nasta svjetlost od čijega su sjaja oči mornara i vojnika bile zaslijepljene da ne bi vidjeli anđeosko mnoštvo, nego su samo čuli glasove koji su razgovarali s preblaženim Teogenom, tako da ga mornari, obuzeti strahom, nisu htjeli baciti u more. On ih pak zakle govoreći: „Učinite što vam je zapovjeđeno, a vrativši se u grad vjerujte u Boga, da biste imali život vječni.” Dok je on to govorio, baciše ga u more.

11 Vrativši se pak mornari u grad, javiše što su vidjeli, i povjerovaše u Krista i oni, i njihovi sinovi, i mnogi drugi iz puka u onaj dan, te nekolicina iz same legije. Nakon šezdeset dana zametnula se žestoka bitka protiv Licinija; ondje su iz same legije svi koji nisu vjerovali u Boga pali od mača. Zbog toga se čina car Licinije rasrdio te zapovjedio da se isti tribun i zamjenik zapovjednika te legije odvedu na dvanaestu milju od grada i da im se polome golijeni za primjer drugim legijama, kako je bio prorekao preblaženi mučenik.

12 Nakon što je pak preblaženi mučenik bio bačen u more, dođoše vjerna braća, naime Eutih, Eustahije, Zotik i mnogi drugi od braće, i podigoše njegovo tijelo s obale; bijahu pak i oni vjerni i bogobojazni, pa položiše njegovo tijelo u lijes, prenesoše ga noću i pokopaše uz gradske zidine, na imanju najvjernijega muža Adamanta, u podzemnoj grobnici. Na tom se mjestu sada događaju velika čudesa i liječe se bolesti sviju, kakvom god bolešću bili zahvaćeni. Proveo je pak taj svetac u tamnici, dok su se čekali odgovori na izvješća, četrdeset dana, ne okusivši uopće nikakve hrane niti pijući vode ili drugoga pića, imajući nebesku okrepu.

13 Sve je ovo zapisano po svim Crkvama Božjim, u Nikomediji, Bitiniji, Herakleji i Kiziku, da se svim narodima navješćuje mučeništvo svetoga mučenika i da bude snaga braći u Gospodnjoj vjeri. Njegov se rođendan za nebo slavi 5. siječnja, po milosti Gospodina našega Isusa Krista, koji s Ocem i Duhom Svetim živi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen.

✠

3. siječnja Kalendar godine