Ovoga slavnog borca spomenula su mnoga martirologija, ali se ne slažu ni u imenu, ni u mjestu ni u vrsti mučeništva. Zovu ga, naime, Anselam, Auselam, Apselam, Apselam, Balzam, Abesalamit, Abesalomit. Neki pišu da je trpio u Cezareji, drugi u Auloni, a neki na području Eleuteropolisa. Bolje je navesti same riječi martirologija.
2 Beda: Sv. Petra mučenika. Rukopis Družbe Isusove u Antwerpenu i rukopis sv. Lamberta u Liègeu: U gradu Aulani muka sv. Petra, koji je pogubljen kaznom križa. Rukopis sv. Rikarija: U gradu Aulani sv. Petra mučenika. Drevni rukopis sv. Martina u Tournaiju: U gradu Aveleni muka sv. Petra, koji je razapet za cara Maksimijana. Usuard: Istoga dana sv. Petra, koji je kod grada Aulane pogubljen kaznom križa. Isto ima Belin, isto Martyrologium Romanum, osim što grad naziva Aulonom, kao i neki rukopisi pod imenom Usuarda. Neki Eulanom. Maurolico: Istoga dana sv. Petra, koji je kod grada Aulane pogubljen kaznom križa, za namjesnika Severa, dok je vladao Dioklecijan. Gotovo isto Galesini i Martyrologium Germanicum.
3 Pod 4. siječnja ga neki navode: Hraban i rukopis Martyrologium S. Maximini u Trieru: Istoga dana muka Petra, koji i Balzama, mučenika, za cara Maksimijana, po postupanju namjesnika Severa, koji je zapovjedio da se, jer nije htio žrtvovati bogovima, objesi i rastrga željeznim kandžijama, a na kraju je ubijen mačem i pokopan u gradu Auloni. Isto gotovo istim riječima Notker.
4 Molanus pod 3. siječnja navodi ga s Usuardom, i ponovno u Addit. ad Usuardum pod 11. siječnja kao da je drukčiji: U Cezareji Palestinskoj sv. Petra asketa, to jest redovnika ili monaha, koji je, često zamoljen da poštedi svoju mladost, zanemarivši njihove poticaje, kroz oganj, kao najčistije zlato, uzvišena duha posvjedočio vjeru u Krista. To je Molanus crpio iz Euzebija. Jer on u 8. knj., histor. Ecclesiasticæ, 20. pogl., piše ovako: jedanaestoga dana mjeseca Audineja, to jest tri ide siječnja, Petar, koji se zvao i Apselam, ἀσχητής, to jest redovnik ili monah, koji je slijedio samotnjački život posvećen razmatranju, rodom iz sela Anee smještena na međama Eleuteropolisa; kad su ga sudac i oni koji su bili uz njega u vijeću vrlo često molili da se smiluje samome sebi i poštedi svoju mladost i cvatuću dob, posve zanemarivši njihove poticaje i pretpostavivši nadu, koju je položio u svemogućega Boga, kako svim drugim stvarima tako i samome životu, u Cezareji je kroz oganj, kao najčistije zlato, plemenita i uzvišena duha pomno posvjedočio vjeru u Krista Božjega.
5 A to što je Kristoforson preveo „redovnika ili monaha koji je slijedio samotnjački život posvećen razmatranju”, u grčkome je samo ἀσχητής, što ovdje možda ne znači redovnika, nego snažna i za borbe (naime prije obraćenja) uvježbana čovjeka. Tako niže iz Menologiuma se kaže da je bio veoma jak tjelesnom snagom i krepošću duha, a iz Menæa tſ hatà pistin εύσεσις, hai tſ hatà tò sſma βώμη ἀμράζων, „Istaknut pobožnošću vjere i tjelesnom snagom”. Svakako ἀσχητής često znači borca, a ἀσχητήριον vježbaonicu, iako se češće kod svetih pisaca uzima za samostan.
6 Istoga jedanaestoga dana siječnja navodi se u Martyrologium S. Hieronymi Alolam, a u rukopisu iz Rheinaua Petar Absalm, kao što ćemo reći niže, koji je bez sumnje ovaj naš.
7 Menæa pod 12. siječnja: Sv. Petar Abesalomit, mučenik, istaknut i pobožnošću vjere i tjelesnom snagom, u cvijetu mladosti slobodnim je glasom ispovjedio Krista. Zatim ga je uhvatio eleuteropolitanski namjesnik, i kad nije bio ni smekšan laskanjima ni zastrašen prijetnjama, bačen je na lomaču i odatle je ponio lovorov vijenac mučeništva. Naš Rader smatra da je ovaj različit od Petra Apselama ili Balzama, i to zato što su Abesalom u 2 Machab. 11, r. 17. i Abesalom u 3. Reg. 13, 2. i r. 10. vlastita židovska imena, pa naslućuje da je i ovaj rodom bio Židov.
8 Ista Menæa pod 14. listopada o istome, ako se ne varam: Svetoga mučenika Petra Auselama. Krenuo je ovaj s međa Eleuteropolisa, iz sela zvanoga Aneas, plemenit i oštra duha mladić, također jake tjelesne snage: često je hrabro činio za vjeru i, prezrevši sve nazočne, u šestoj godini Dioklecijana, postavši žrtva ugodna Bogu, dovršio je borbu u plamenu. Čudim se što naš Rader piše da o ovome nije ništa čitao kod Latina. Isto pod 14. listopada ima Menologium. Također Ferrari u generali Catalogo Sanctorum istoga dana: U Auloni u Makedoniji sv. Petra mučenika za Dioklecijana. Jedva mi je dvojbeno da je isti i jedan Petar Apselam, a zašto ga različiti štuju u tako različite dane, nije lako nagađati.
9 O vrsti mučeništva također se čini da nije mala rasprava, dok jedni hoće da je raspet na križ, drugi da je pogubljen mačem, a drugi da je usmrćen ognjem. Je li prikovan na križ, a zatim ugušen vatrom postavljenom unaokolo? Je li skinut s križa i bačen u oganj? Ili je zatim udaren mačem u samome plamenu? Menæa i Menologium ne spominju križ i mač. Rukopis iz Saint-Bertina izričito ima: „Tada, obješen na križ, udaren je po glavi.”
10 Razilaze se i o mjestu. Da je pogubljen u Cezareji piše Euzebije, drugi u Aulani ili Auloni. Aulana je, kako po Hegezipu prenosi Ortelius, grad u Samariji. A Eleuteropolis, na čijim je međama rođen Petar, grad je Prve Palestine, koji je, kako veli Kedren, nekoć bio Hebron. Metropola pak te iste Prve Palestine bila je Cezareja, nekoć Stratonov toranj. Stoga nije čudno da onoga koji je pogubljen unutar nadležnosti grada Cezareje Euzebije naziva ubijenim u Cezareji, koji u istome poglavlju piše da su drugi uhvaćeni i pogubljeni u Askalonu u istoj provinciji. Nadalje, u Aktima se ne kaže da je ubijen u Aulani, nego da je ondje uhvaćen i zatim priveden namjesniku, možda k njemu dovučen u Cezareju. Svakako se ne bih mogao dati navesti da se složim s Galesinijem, koji Aulanu tumači kao Aulonu, u puku la Velona, koji je primorski grad u Jadranskome zaljevu; njega je slijedio francuski prevoditelj Martyrologium Romanum i Ferrari u topografiji, koji piše da je Petar s Balzamom ondje raspet na križ, a da se njegovo tijelo čuva u Mletcima.
11 Istoga dana u siječnju Menæa slave Petra Σημειοφόρον, koji je možda naš Petar Balzam, iako ga nigdje drugdje nisam čitao da se zove tim imenom. Ovako imaju: Τῇ αὐτῇ ἡμέρα μνήμη τοῦ όσιου πατρὸς ἡμῶν Πέτρου τοῦ Σημειοφόρου, ἐν τῷ ἀγίον ζαχαρια τῆς ἀτρώας ζειμένον. Istoga dana spomen sv. oca našega Petra koji je nosio znak, pokopanog u sv. Zahariji u Atroi.
12 O njemu ovako tumači naš Rader: U grčkome je Σημειοφόρο doslovno nositelja znaka, stjegonoše, prvoborca. Riječ se može shvatiti na razne načine, kao da je Petar od stjegonoše postao redovnik, ili da je Kristove biljege nosio po svome tijelu, kao sv. Pavao i drugi, ili da je neprestano nosio križ, kao što čitamo o nekima drugima, jer σημείον znači i križ i znak Sina čovječjega, Mt 24., ili da je činio čudesa, ili da je bio obilježen i žigosan slovima na čelu, kao što će se niže pojaviti obilježeni slovima jer nisu htjeli osuditi, ili odbaciti, ili pogaziti svete slike, što su običavali činiti neki bezbožni carevi ikonoborci i ikonoklasti, i htjeli i prisiljavali da to čine drugi. Smatram da je on radije raspet na križ za Krista. Jer tako uči Martyrologium Romanum da je kod grada Aulone pogubljen kaznom križa. Smatra, dakle, Rader da je ovaj isti onaj Petar za kojega se kaže da je trpio u Auloni.
13 Akta sv. Petra Balzama, koja je na latinski preveo Anastazije Bibliotekar, a izdao Surije, usporedili smo sa starim rukopisima samostana sv. Bertina, samostana sv. Maksimina u Trieru, Crkve sv. Audomara, sv. Marije od Ripatorija i drugih.
U ono vrijeme Petar, koji je i Balzam, kad je bio uhvaćen kod grada Aulane u vrijeme progonstva, budući da je bio rodom s međa grada Eleuteropolisa, priveden je namjesniku Severu. Sever mu reče: „Kako se zoveš?” Petar odgovori: „Po očevu imenu zovem se Balzam, a po duhovnom imenu, koje sam primio u krštenju, zovem se Petar.” Namjesnik reče: „Koje si roda?” Petar odgovori: „Kršćanin sam.” Namjesnik reče: „Koju službu vršiš?” Petar odgovori: „Veće službe od ove ne mogu imati, a što može biti bolje od ovoga nego da budem kršćanin?” Namjesnik reče: „Imaš li roditelje?” Petar odgovori: „Nemam.” Namjesnik reče: „Lažeš, jer sam čuo da imaš roditelje.” Petar odgovori: „U Evanđelju mi je zapovjeđeno da se svega odreknem kad dođem na ispovijedanje imena Kristova.” Namjesnik reče: „Poznaješ li carsku zapovijed?” Petar odgovori: „Ja poznajem zapovijed svoga Boga, koji je pravi i vječni Kralj.” Namjesnik reče: „Zapovjedili su najmilostiviji vladari da se svi kršćani ili žrtvuju ili umru različitim kaznama.” Petar odgovori: „I ovo je zapovijed pravoga i vječnoga Kralja: ako tko žrtvuje zlodusima, a ne jedino Bogu, bit će iskorijenjen. Što je, dakle, bolje, da poginem od tebe ili da budem zauvijek iskorijenjen od pravoga Boga? Ti sudi, ako u tebi uistinu ima ikakve pravednosti.” Namjesnik reče: „Poslušaj me i žrtvuj bogovima i ispuni naredbe vladara.” Petar odgovori: „Ja rukotvorenim bogovima, drvenima i kamenima, kakvi ste vi, ne žrtvujem.”
2 Namjesnik reče: „Nanosiš nam uvredu. Ne znaš li da imam vlast ubiti te?” Petar odgovori: „Ja ne nanosim uvredu, nego ono što je napisano u božanskome zakonu, to govorim. Kumiri su, kaže, naroda srebro i zlato, djela ruku ljudskih. Usta imaju, oči, nosnice, ruke, noge imaju, ali od toga niti govore, niti vide, niti mirišu, niti čuju, niti pipaju, niti hode. Zatim slijedi: Neka budu nalik na njih oni koji ih grade, i svi koji se u njih uzdaju. Ako Gospodin po proroku i Duhu Svetomu ovo govori, kako ti meni kažeš da sam ti nanio uvredu zato što sam rekao da si nalik na nijemo i gluho kamenje i drvo, u kojima štujete zloduhove? I nagovaraš me da postanem nalik na tebe?” Namjesnik reče: „Poslušaj me i smiluj se sebi i žrtvuj.” Petar odgovori: „Tada se smilujem sebi ako ne žrtvujem i ako ne odstupim od istine. Ali jer si nevjeran i ne vjeruješ ni meni ni božanskome zakonu, jer tko žrtvuje zlodusima, bit će iskorijenjen, a uvijek mi nabijaš ovu riječ: učini ono što ti je zapovjeđeno.” Namjesnik reče: „Još imam strpljenja, čekajući da razmislivši u sebi žrtvuješ i spasiš se.” Petar odgovori: „Suvišno me nagovaraš; učini već ono što ćeš učiniti i ispuni djela oca svoga đavla. Jer ja neću učiniti ono što savjetuješ, niti neka mi dopusti moj Gospodin Isus Krist, kojega štujem.”
3 Namjesnik je zapovjedio da se objesi; a kad je bio obješen, reče mu: „Što kažeš, Petre? Zar se dobro osjećaš u ovome vješanju? Zar ćeš prinijeti žrtvu?” Petar odgovori: „Zapovjedi da se primijene željezne kandžije; jer ja sam ti već često rekao da ne žrtvujem zlodusima, nego jedino svome Bogu, za kojega ime trpim.” Namjesnik je zapovjedio da se snažno muči. A kad je hvalevrijedni Božji mučenik bio silno zlostavljan, nije ispuštao glasa boli, nego je samo pjevao psalam govoreći: „Jedno zamolih od Gospodina, to ću tražiti: da prebivam u domu Gospodnjem sve dane života svojega.” I ponovno je govorio: „Što ću uzvratiti Gospodinu za sve što mi je uzvratio? Uzet ću čašu spasenja i zazvat ću ime Gospodnje.” Dok je on to govorio, još više razdražen namjesnik je zapovjedio da pristupe drugi krvnici. A mnoštvo koje je stajalo uokolo, kad je vidjelo da po pločniku teče previše krvi, sažalilo se govoreći mu: „Smiluj se sebi, čovječe, i žrtvuj da se oslobodiš ovih najokrutnijih muka.” A sveti Božji Petar odgovori: „Ove muke nisu ništa i ne zadaju mi nikakvu bol; a ako zaniječem ime svoga Boga, znam da ću ući u prave muke i u veća trajna mučenja.” Namjesnik reče: „Što kažeš, Petre? Žrtvuj ili ćeš se pokajati.” Petar odgovori: „Ja se neću pokajati niti žrtvujem.” Namjesnik reče: „Ja izričem presudu nad tobom.” Petar odgovori: „To je ono što sa svom žudnjom iščekujem.” Tada je namjesnik izrekao protiv njega presudu govoreći: „Petru, koji posve prezire naredbe najnepobjedivijih vladara zbog zakona svoga Boga, naređujem da podnese presudu raspeća.” Tako je također časni Kristov borac, dovršivši svoju borbu, smatran dostojnim da bude dionik muka svoga Gospodina. Mučeništvo je, pak, podnio Kristov svjedok Balzam, koji i Petar, kod grada Aulane, 5. siječnja za cara Maksimijana, dok kraljuje Gospodin naš Isus Krist, kojemu slava u vijeke vjekova. Amen.
✠