Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

✠

Acta Sanctorum · Svezak I · 2. siječnja

O sv. Aspaziju, ispovjedaocu, u Melunu u Galiji

DE S. ASPASIO CONFESSORE

U Melunu u Francuskoj.

Meleduni in Gallia.

U Melunu (to je grad Keltske Galije smješten na otoku rijeke Seine, četiri milje udaljen od kraljevskoga dvorca Fontainebleaua) ime sv. Aspazija štuje se s velikom pobožnošću, kako svjedoči Papirije Masson u knjizi de Fluminibus Galliae. O njemu 1. siječnja ovo donosi Molanus u djelu Additiones ad Usuardum: U utvrdi Melunu preminuće sv. Aspazija ispovjedaoca, čijem je imenu ondje posvećena glavna crkva, premda mu je život potpuno nepoznat. Gotovo isto donosi Martyrologium Germanicum na isti dan te Filip Ferrari u djelu Catalogus generalis Sanctorum, koji dodaje da ga smatraju zaštitnikom toga mjesta. Njegova se svetkovina slavi 2. siječnja, možda odgođena zbog blagdana Obrezanja Gospodinova.

Meleduni (oppidum est Galliæ Celticæ in insula Sequanæ situm, quatuor passuum millibus a Fontisblaudi regia) Divi Aspasii nomen magna religione colitur, ut testatur Papirius Massonus in libro de Fluminibus Galliæ. De eo Kalendis Januarii ista habet Molæmus in Addit. ad Usuardum: Castro Mileduno Depositio S. Aspasii Confessoris; cujus ibidem nomini principalis Ecclesia titulatur, licet vita penitus ignoretur. Eadem fere Martyrologium Germanicum eodem die, et Philippus Ferrarius in generali catalogo Sanctorum, qui addit loci ejus tutelarem haberi. Celebritas ejus 11 Januarii agitur, ob festum fortasse Circumcisionis dilata.

2 Sv. Aspazije bio je, kako neki smatraju, biskup elozenske ili eluzenske crkve, koja je prenesena u Auch ili sjedinjena s auškom crkvom, ali tek kasnije: u isto je vrijeme naime Prokulejan bio auški biskup. Aspazije je potpisao II. orleanski sabor godine Kristove 533., IV. orleanski godine 541., također V. godine 549. i II. arvernski godine 549., kako se može vidjeti kod našega Jakova Sirmonda u 1. svesku djela Concilia Galliae i kod Klaudija Roberta u djelu Catalogus Archiepiscoporum Auscensium. Ovaj ipak čini se da brka auške i eluzenske biskupe, budući da su oni i godine 630., u vrijeme reimskoga sabora, bili različiti.

2 Fuit, ut quidam existimant, S. Aspasius Episcopus Elosensis sive Elusensis Ecclesiæ, quæ Auscum translata est, aut cum Auscensi unita; sed postmodum: nam eodem tempore Proculejanus Auscensis Episcopus erat. Subscripsit Aspasius Concilio Aurelianensi 11, anno Christi DXXXIII, et Aurelianensi IV, anno DXLI item V, anno DXLIX, et Arvernensi 11, anno DXLIX, ut videre est apud Jacobum Sirmondum nostrum tom. 1 Concil. Galliæ, et Claud. Robert. in Catalogo Archiepiscoporum Auscensium. Hic tamen Episcopos Auscenses et Elusenses videtur confundere, cum etiam anno DCXXX. Concilii Rhemensis tempore diversi fuerint.

3 Prenosi se da je Aspazija dok je prolazio kroz Melun zahvatila groznica, od koje je zatim umro 1. ili 2. siječnja. Njegove je pohvale u više himana opjevao Sebastijan Rouillard iz Meluna, odvjetnik u Pariškom parlamentu, slavan po učenosti i pobožnosti. Umro je sv. Aspazije (ako je bio eluzenski biskup) prije godine 573., kada je IV. pariški sabor potpisao Laban, predstojnik elozanske crkve. Onaj pak koji se štuje u Melunu naziva se samo ispovjedaočem, a ne biskupom. Njegove se kosti pobožno čuvaju pohranjene u škrinjama u crkvi. Naziva se i Euspazije.

3 Cum Meloduno transiret Aspasius febri correptus fertur, ex qua deinde mortuus 1, vel 11 Januarii. Ejus laudes cecinit pluribus hymnis Sebastianus Rouillardus Melodunensis, in Curia Parisiensi Advocatus, eruditione ac pietate celebris. Mortuus est S. Aspasius (si Elusensis Episcopus fuit) ante an. DLXXIII, quo Concilio Parisiensi IV, subscripsit Laban Ecclesiæ Elosanæ Præsul. Qui Meloduni colitur, solum Confessor dicitur, non Episcopus. Servantur religiose ejus ossa capsis inclusa æde. Appellatur et Euspasius.

2. siječnja Kalendar godine