Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

✠

Acta Sanctorum · Svezak II · 18. siječnja

O sv. Sulpiciju, biskupu maastrichtskom u Belgiji

DE S. SULPITIO EPISC. TRAJECTENSI IN BELGIO

Da su biskupi naroda Tungra u Drugoj Germaniji poslije sv. Servacija (koji je cvjetao od vremena Konstantinovih sinova do Teodozija Starijega) gotovo tri stotine i četrdeset godina stolovali u Maastrichtu na Meusei, sve dok se nisu preselili u Liège, naznačeno je 13. siječnja u djelu Designato; i da su se običavali nazivati čas maastrichtskim biskupima, čas biskupima Tungra; jer se i sam Maastricht nalazio na području Tungra, udaljen od Tongerena oko tri milje i smješten na prikladnijem mjestu; ali djela prvih deset biskupa, sve do sv. Domicijana koji je potpisao V. sabor u Orléansu godine Kristove 349., ostala su obavijena tamom zbog mračnosti onih vremena; bilo da je, kako neki hoće, stolica nakon smrti sv. Servacija do vremena sv. Remigija i obraćenja Klodvigova bila upražnjena 114 godina, bilo da je, što je vjerojatnije, pod vlašću Franaka, premda pogana, malo kršćansko stado, koliko god se moglo štititi, sebi postavilo oca i biskupa.

2 Šesti dakle poslije sv. Servacija bio je sv. Sulpicije, čiji rođendan za nebo 18. siječnja bilježe Kalendarium SS. provinciæ Leodiensis, Ferrari i Saussay, s čime se slaže Placentius; rukopis Florarium navodi ga 17. siječnja, a jedan rukopis bruxelleske kartuzije 9. veljače; u tome se rukopisu također 15. kolovoza nalazi ovo: „Prijenos sv. Suplicija, biskupa Gornjega Maastrichta, koji je gore naveden 9. veljače.” I drugi ga (kao opat Hariger, Egidije iz Orvala i Saussay u dodatku martirologija na ovaj dan) nazivaju Suplicijem, kao i biskupa Bourgesa, o kojemu smo govorili 17. siječnja.

Drugdje smo upozorili da se ovo mjesto na Meusei naziva Gornjim Maastrichtom jer postoji drugo, Donje, pučki nazvano Utrecht.

3 Samo je ovo o Sulpiciju u djelu Acta Episcoporum Leodiensium, poglavlje 31., opatu Harigeru dodao redovnik Egidije iz Orvala: „Nakon njegove (Rezignatove) smrti, petnaesti je bio blaženi biskup Suplicije, muž u svemu hvalevrijedan po pobožnosti i milosrđu.” Jean Placentius čini ga sinom nekoga Nazona, kojega Acta Episcoporum Trajectensium nazivaju svetim Nazonom: ali su i ta djela apokrifna, a Placentius što se tiče tih starijih događaja ne uživa nikakvo povjerenje.

4 Ferrari piše da je Sulpicije umro godine 310., Claude Robert godine 319., a rukopis Florarium godine 532. Placentius piše da je posvećen godine 517. i da je stolovao 8 godina, pod apostolskim muževima Hormizdom, Ivanom I. i Feliksom IV., za vladavine Anastazija, Justina Starijega i Justinijana Velikoga, ali se to međusobno ne slaže. Jer ako je stolovao od godine 517. kroz 8 godina, onda je umro 525., a najkasnije 526. godine, što je bila treća godina pape Ivana i osma Justina Starijega: tako da nije doživio ni pontifikat Feliksa ni vladavinu Justinijanovu. O vremenu stolovanja ovih prvih biskupa posavjetuj se s djelom Appendix ad disputationem historicam de primis Tungrorum Episcopis našega Gillesa Bouchera iza 2. sveska Chapeavillea. Čini se da je sv. Sulpicije cvjetao oko godine 300. Placentius piše da je pokopan u crkvi sv. Servacija, kada je naime ona poslije bila sagrađena.

✠

Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus II, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.

18. siječnja Kalendar godine