U Samniju, nedaleko od izvora rijeke Volturno, nalazi se samostan sv. Vincenta, nekoć od langobardskih kraljeva obogaćen mnogim posjedima, kojega se nekoć najcvjetnijega, a u njegovo doba već propadajućega spominje Leandro Alberti u opisu Samnija. U tome se samostanu sv. Taton štuje 11. siječnja, kako svjedoči Filip Ferrari u djelu Catalogus generalis Sanctorum i u djelu Catalogus SS. Italiæ, koji iz spomenika rečenoga samostana ukratko izlaže njegova djela.
In Samnio, non procul a Vulturni fluminis fonte monasterium est S. Vincentii, olim a Longobardorum Regibus multis prædiis locupletatum cujus quondam florentissimi, sed sua ætate collabascentis meminit Leander in Samnio. In eo cænobio S. Tato colitur XI Januarii, teste Philippo Ferrario in catalogo generali Sanctorum, et in catalogo SS. Italiæ; qui ex dicti cænobii monumentis ejus acta breviter recenset.
2 Taton, plemić iz Beneventa, da bi služio Kristu, prezrevši sve te ostavivši domovinu i roditelje, zajedno s braćom Paldonom i Tasonom, koji su imali istu nakanu, poduze hodočašće. I najprije se upute u krajeve Marsa k staromu opatu Tomi, čiji je glas svetosti bio snažan, da ga upitaju za savjet što im je činiti: na njegov nagovor dođoše u Samnij oko izvora rijeke Volturno te ondje u samoći provode najstroži život pod upravom starijega Paldona, pošto im se pridružilo mnogo drugova. Kad je Paldon umro za pape Grgura II., mlađi po dobi Tason bi postavljen za upravitelja: a kako monasi nisu mogli podnijeti njegovu strogost i oštrinu, na njegovo mjesto postave Tatona. Kad je ta stvar dojavljena papi, on je ne odobri. Sam pak Taton, u međuvremenu znamenit svetošću, 11. siječnja, godine spasenja 729, usnu u Gospodinu. To donosi Ferrari. Sv. Paldon štuje se 11. listopada, a sv. Tason 11. prosinca.
2 Tato nobilis Beneventanus, ut Christo serviret, spretis omnibus, patria ac parentibus relictis, una cum Paldone, et Tasone fratribus, quibus erat idem propositum, peregrinationem suscepit. Ac primum n fines Marsorum ad Thomam Abbatem senem, cujus fama sanctitatis vigebat, ut illum, quid sibi esset agendum, consulerent, sese conferunt: cujus persuasu in Samnium circa Vulturni amnis ortum venientes, ibi in solitudine vitam asperrimam sub Paldonis majoris natu regimine, multis sibi sociis adjunctis ducunt. Mortuo Paldone Gregorio II, Pont. Max. Taso ætate minor in administratione subrogatur: cujus cum monachi austeritatem et severitatem non ferrent, Tatonem in locum illius subrogant. Quæ res ad Pontificem delata improbatur. Ipse autem Tato interim sanctitate conspicuus, III Idus Januarii, anno salutis DCCXXIX obdormit in Domino. Hæc Ferrarius. Colitur S. Paldo XI Octobris, S. Taso XI Decembris.