Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

✠

Acta Sanctorum · Svezak I · 11. siječnja

O sv. Anastaziju, opatu, i devetorici monaha u Suppentoniji

DE S. ANASTASIO ABBATE ET IX MONACHIS SUPPENTONIÆ

Brdo je u Italiji u faliskom kraju uz obalu Tibera, u starih nazivano Soractes i Soracte, sada u puku Mons S. Silvestri, po samostanu koji je u čast sv. Silvestra sagradio Karloman, kako u 4. knj., 60. pogl. svjedoči Aimoin, ili ga je svakako obnovio: bio je naime i prije na Soraktu samostan, kao što će se niže vidjeti iz sv. Grgura. Leandro Alberti kaže da je brdu nadjenuto ime po tome što se na njemu nekoć skrivao papa sv. Silvestar. Između toga brda i gradića Nepete ili Nepe, koji se sada u puku naziva Nepi, bila je Suppentonia, za koju Ferrari svjedoči da se sada naziva Castellum S. Eliæ, i da je mjesto sada gotovo pusto, osim što još uvijek postoji crkva. A Baronije razgovjetnije i sigurnije piše: O mjestu Suppentonia dugo sam se i mnogo trudio: i kad nisam nalazio što bih sigurno iznio, naposljetku sam upitao stanovnike toga kraja, koji iz starih spomenika najbolje poznaju samo mjesto, od kojih sam doznao ovo: da je samostan sv. Anastazija bio pokraj mjesta koje se danas zove Castellum S. Eliæ, udaljeno dvije milje od grada Nepija; gdje još stoji plemenita i stara crkva, posvećena Bogu pod imenom sv. Ilije i sv. Anastazija, nedaleko od brda Sorakta, te da se upravo to mjesto nekoć nazivalo Suppentonia.

2 Ondje je živio sv. Anastazije, od bilježnika Rimske Crkve redovnik, a zatim opat. Njegov rođendan 11. siječnja bilježi Martyrologium Romanum ovim riječima: U Suppentoniji kod brda Sorakta sv. Anastazije, redovnik, i drugovi, koji božanski pozvani preminuše Gospodinu. Njega na ovaj dan spominju Galesini, Wion, Ménard, Dorganije, Ghinije, Martyrologium Germanicum, Ferrari u Catalogus Sanctorum Italiæ; 22. siječnja ponovno ga slavi Galesini ovom pohvalom: U Rimu sv. Anastazije, opat i ispovjedalac. On je najprije bio bilježnik Rimske Crkve, zatim se odrekao te službe kako bi se u redovništvu sav posvetio Bogu. Otišavši dakle u samostan koji je kod gradića Neptuna, prihvatio je način redovničkoga života: i postavši ondje opatom, zasjao je pobožnošću, bogoljubljem i svetošću. Gotovo isto imaju kölnski kartuzijanci u Addit. ad Usuard. i Martyrologium Germanicum, ali oboji gradić nazivaju Neptana. Različitim se doduše imenima naziva taj gradić: Nepe, Nepa, Colonia Nepis, Colonia Nepet, Colonia Nepensis, Nepeta, Nepita, Nepete, grad Nepesina. Ali da se naziva Neptunum ili Neptana, nigdje nismo pročitali. Biskupija toga grada, neposredno podložna rimskomu prvosvećeniku, sjedinjena je sa sutrijskom.

3 O sv. Anastaziju ovo piše papa sv. Grgur u 1. knj. Dialogorum, 7. pogl.: Pripovjedit ću ti sada nešto o obližnjem mjestu, što sam doznao iz pripovijedanja i časnoga muža biskupa Maksimijana i Lauriona, kojega poznaješ, staroga redovnika, koji su obojica još i sada na životu: naime Lauriona je u onome samostanu koji se pokraj grada Nepija zove Suppentonia odgojio najsvetiji muž Anastazije. Taj je pak Anastazije s mužem časnoga života Nonozom, predstojnikom samostana koji se nalazi na brdu Soraktu, bio trajno povezan i blizinom mjesta, i veličinom ćudi, i težnjom za krepostima.

4 Opširnije zatim u 8. pogl.: U isto je vrijeme također časni muž Anastazije, kojega sam gore spomenuo, bio bilježnik svete Rimske Crkve, kojoj po Božjoj odredbi služim. Želeći biti slobodan jedino za Boga, napustio je pisarnicu, izabrao samostan: i na onome mjestu za koje sam već rekao da se zove Suppentonia proveo je mnogo godina života u svetim djelima: i upravljao je tim samostanom budnom skrbi. Na tom se naime mjestu odozgo uzdiže golema litica, a odozdo zjapi duboka provalija.

5 Jedne pak noći, kad je svemogući Bog već odlučio nagraditi napore toga časnog muža Anastazija, s visoke se litice zaorio glas koji je produljenim zvukom vikao govoreći: Anastazije, dođi. Nakon što je on pozvan, pozvano je po imenu i drugih sedam braće. Na kratak pak trenutak onaj glas koji se bio oglasio zašutio je; i pozvao je osmoga brata. Kad je zajednica jasno čula te glasove, nije bilo sumnje da se približila smrt onih koji su bili pozvani. Unutar nekoliko dakle dana najprije je časni muž Anastazije, a zatim su ostali bili izvedeni iz tijela onim redom kojim su bili pozvani s vrha litice. A onaj brat pred čijim je pozivom glas nakratko zašutio te ga tada imenovao, dok su drugi umirali, poživio je još nekoliko dana i tada završio život: da se jasno pokaže kako je umetnuta šutnja glasa označila kratko vrijeme života.

6 Ali dogodila se čudesna stvar: jer dok je časni muž Anastazije izlazio iz tijela, bio je u samostanu neki brat koji ga nije htio nadživjeti; bacivši se pred njegove noge, poče ga sa suzama moliti govoreći: Zaklinjem te i preklinjem Onim komu ideš, da ne živim na ovome svijetu sedam dana poslije tebe: prije sedmoga dana preminuo je i on, koji ipak one noći nije bio pozvan među ostalima: da se jasno pokaže kako je njegovu smrt mogao isprositi jedino zagovor časnoga Anastazija. PETAR: Budući da isti brat nije ni bio pozvan među ostalima, a ipak je zagovorom svetoga muža uzet s ovoga svjetla, što se drugo daje razumjeti nego da oni koji su kod Gospodina velikih zasluga mogu katkad isprositi i ono što nije predodređeno? GRGUR: Nipošto se ne može isprositi ono što nije bilo predodređeno: nego je ono što sveti muževi moleći postižu tako predodređeno da se molitvama postigne. Jer i samo predodređenje vječnoga kraljevstva tako je raspoređeno od svemogućega Boga da izabranici do njega dolaze trudom: kako bi moleći zaslužili primiti ono što im je svemogući Bog prije vjekova odredio darovati.

7 To piše Grgur, koji Anastazija ponovno spominje u Registrum, knj. 2, 11. indikcije, pogl. 30: Sjećam se naime da si o gospodinu opatu Nonozu, koji je bio pokraj gospodina Anastazija iz Pentuma, izvijestio neke stvari koje sam predao zaboravu. Nadalje, Maksimijan, koji je ovdje spomenut, slavi se 9. lipnja, a Nonoz 2. rujna.

✠

11. siječnja Kalendar godine