Ferrari u općem katalogu svetaca piše ovo: I9. siječnja u Paviji sv. Alda pustinjaka. No u djelu Catalogus Sanctorum Italiæ kaže: Kada je i gdje živio sv. Aldo, dosad nisam mogao doznati: njegovo je tijelo u Paviji najprije bilo položeno u kapelici sv. Kolumbana, a odatle je preneseno u baziliku sv. Mihaela, gdje se običava slaviti njegov rođendan. Spominju ga Jakov Gualla u 6. knj., 8. pogl. djela Sanctuarium, Stjepan Breventano u 3. knj. Histor. Ticinensis, koji ipak pišu da njegovo tijelo počiva u katedralnoj crkvi, te Arnold Wion u dodacima 3. knjizi djela Lignum vitæ: iz toga se mjesta može zaključiti da je sv. Aldo, monah iz Bobbija, provodio pustinjački život u susjednim krajevima. Toliko Ferrari. O slavnom samostanu u Bobbiju govorit ćemo 21. studenoga uz životopis sv. Kolumbana.
Ferrarius in catalogo generali Sanctorum isthæc scribit, iv Id. Janu. Papiæ S. Aldi eremitæ. Ast in catalogo Sanctorum Italiæ: S. Aldus quando et ubi vixerit, adhuc scire minime potui: ejus corpus Papiæ primum in sacello S. Columbani conditum fuit, inde in basilicam S. Michaelis translatum est, ibique natalis ejus celebrari solet. Meminere illius Jacobus Gualla lib. 6, cap. 8. Sanctuarii, Stephanus Breventanus lib. 3, histor. Ticinensis; qui tamen corpus in cathedrali ecclesia quiescere scribunt; et Arnoldus Wion lib. 3, ligni vitæ in additionibus: ex quo loco, S. Aldum monachum Bobiensem vitam eremiticam in finitimis locis egisse, conjici potest. Hæc Ferrarius. De Bobio illustri monasterio agemus xxi Novemb. ad vitam S. Columbani.