Svetoga Severa, ravenskoga biskupa, kojega Crkva slavi 1. veljače, neki martirologiji navode 1. siječnja; pogreška je možda nastala odatle što su, budući da je toga dana sv. Sever podnio mučeništvo u Ravenni, neki pisci njega pomiješali s drugim, mnogo slavnijim i biskupom. I Maurolico doduše biskupom i mučenikom naziva onoga koji se štuje 1. siječnja, kao i dva rukopisna martirologija označena Bedinim imenom, jedan profesne kuće Družbe ISUSOVE u Antwerpenu, a drugi crkve sv. Lamberta u Liègeu; također rukopisni Florarium Sanctorum; stari Kölnski martirologij naziva ga samo biskupom, a neki ga rukopisi zovu biskupom i ispovjedaocem. Martirologij sv. Jeronima ima ovo: „U Ravenni pokop sv. Severa s braćom.” Zatim ponovno 1. veljače: „U Ravenni biskupa Severa.” To je nejasno, osobito jer se riječ „pokop” jedva kada običava upotrebljavati osim za ispovjednika, a što pak znači ono „s braćom”? Zatim, jesu li postojala dva ravenska biskupa ispovjedaoca Severa, poslije stopljena u jednoga, od kojih je jedan naslijedio Marcelina u vrijeme pape Gaja, a drugi Agapita godine Kristove 346. za četvrtoga konzulata Konstancija i trećega Konstansa?
Što god bilo s tim pitanjem, u Ravenni je postojao drugi mučenik Sever, kojega Filip Ferrari u djelu Catalogus Sanctorum Italiæ i u djelu Catalogus generalis Sanctorum navodi 1. veljače, te svjedoči da se njegov časoslov odgađa zbog svetkovine sv. ispovjedaoca Severa.
Ali Jeronim Rossi tvrdi u 2. knjizi djela Historiæ Ravennates da je 1. siječnja podnio smrt za Krista: „Gaja je”, kaže, „naslijedio Marcelin, a Marcelina Marcel. U to je vrijeme ravenski Sever, različit od nadbiskupa, bio uklonjen sa svijeta od augusta Maksimijana, koji je deseti i posljednji na Zapadu progonio kršćane. Kad je naime Maksimijan čuo za čudesa svetoga muža i za njegov nedužno proživljen život, zbog ukorijenjene mržnje prema kršćanima zapovjedio je da ga uhvate i, jer je odbio prinijeti žrtvu lažnim bogovima, kao što smo rekli, pogube 1. siječnja: njegovo tijelo sada stanovnici s najvećom pobožnošću čuvaju i štuju u Orvietu, za koji većina smatra da je kod starih bio Herbanum.” Na ovome se mjestu, barem po mome mišljenju, mesinski opat Franjo Maurolico očito hvata u pogrešci jer u svom martirologiju piše da je on bio biskup, a još daleko više Ferretti, koji ovoga Severa miješa s onim koji je bio nećak nadbiskupa Eklezija.
Ferrari kaže da se Rossi vara: jer u Orvietu se ne čuvaju moći ovoga Severa, nego drugoga koji se štuje 15. veljače i 1. listopada. Petar de Natalibus u 3. knjizi, 66. poglavlje, stopio je u jednoga sv. mučenika Severa i sv. prezbitera Severa, onoga koji se štuje 15. veljače.
Sanctum Severum Ravennatem Episcopum, quem Kalendis Februarii Ecclesia celebrat, Kalendis Januarii quædam referunt Martyrologia; hinc fortassis nato errore, quod cum hoc die S. Severus martyrium Ravennæ subierit, eum cum altero multo celebriori et Episcopo auctores quidam confuderunt. Et Maurolycus quidem Episcopum et Martyrem appellat eum qui Kalendis Januarii colitur, uti et MSS. Martyrologia duo, Bedæ nomine insignita, alterum domus Professæ Societatis JESU Antverpiæ, alterum Ecclesiæ S. Lamberti Leodii; item MS. Florarium Sanctorum Martyrol. Coloniense vetus solum Episcopum; quædam MSS. Episcopum et Confessorem eum vocant. Martyrologium S. Hieronymi ista habet: Ravennæ depositio S. Severi cum fratribus. Iterum deinde Kalend. Februar. Ravenna, Severi Episcopi. Quæ obscura; præsertim cum depositio vix soleat nisi de Confessore usurpari, quid vero illud sibi vult Cum fratribus? deinde an duo fuere Severi Episcopi Ravennates confessores, in unum deinde conflati; quorum unus Marcellino Caji Papæ temporibus successerit, alter Agapito anno Christi 346. Constantio IV et Constante III Coss.
Quidquidsit de ea quæstione, alius Ravennæ fuit Severus Martyr, quem Philippus Ferrarius in catalogo Sanctorum Italiæ, et in generali catalogo Sanctorum, Kalendis Februarii refert, testaturque, ejus ob S. Severi Confessoris solemnitatem officium differri. Ast Hieronymus Rubeus Kalendis Januarii mortem pro Christo oppetiisse asserit lib. 2 Historiar. Raven. Cajo, inquit, subrogatus Marcellinus, et Marcellino Marcellus fuit. Quo tempore Severus Ravennas, alius ab Archiepiscopo, e medio sublatus est ab Maximiano Augusto: qui decimus et postremus in Occidente Christianos persequebatur. Viri enim sancti prodigia, et vitam innocenter actam cum Maximianus accepisset, ob inveteratum in Christianos odium, captum, et sacrificare falsis diis renuentem, uti diximus, interfici jussit Kal. Januarii: cujus cadaver nunc summa religione in Orbito, quam plerique veteribus Herbanum fuisse putant, ab incolis conservatur, et colitur. Hoc loco, mea quidem sententia, Franciscus Maurolycus Messanensis Abbas manifeste aberrasse deprehenditur, qui in suo Martyrologio, hunc fuisse Episcopum scribat: et longe magis Ferrettus, qui hunc Severum cum illo confundat, qui fuit Ecclesii Archiepiscopi fratris filius.
Falli Rubeum ait Ferrarius: non enim hujus Severi extare Urbeveteri reliquias, sed alterius qui xv Februarii et 1 Octob. colitur. Petrus de Natalib. lib. 3 cap. 66 S. Severum Martyrem et S. Severum Presbyterum, illum qui xv Februarii colitur, in unum conflavit.