Svetoga Severa, ravenskoga biskupa, kojega Crkva slavi 1. veljače, neki martirologiji navode 1. siječnja; pogreška je možda nastala odatle što su, budući da je toga dana sv. Sever podnio mučeništvo u Ravenni, neki pisci njega pomiješali s drugim, mnogo slavnijim i biskupom. I Maurolico doduše biskupom i mučenikom naziva onoga koji se štuje 1. siječnja, kao i dva rukopisna martirologija označena Bedinim imenom, jedan profesne kuće Družbe ISUSOVE u Antwerpenu, a drugi crkve sv. Lamberta u Liègeu; također rukopisni Florarium Sanctorum; stari Kölnski martirologij naziva ga samo biskupom, a neki ga rukopisi zovu biskupom i ispovjedaocem. Martirologij sv. Jeronima ima ovo: „U Ravenni pokop sv. Severa s braćom.” Zatim ponovno 1. veljače: „U Ravenni biskupa Severa.” To je nejasno, osobito jer se riječ „pokop” jedva kada običava upotrebljavati osim za ispovjednika, a što pak znači ono „s braćom”? Zatim, jesu li postojala dva ravenska biskupa ispovjedaoca Severa, poslije stopljena u jednoga, od kojih je jedan naslijedio Marcelina u vrijeme pape Gaja, a drugi Agapita godine Kristove 346. za četvrtoga konzulata Konstancija i trećega Konstansa?
Što god bilo s tim pitanjem, u Ravenni je postojao drugi mučenik Sever, kojega Filip Ferrari u djelu Catalogus Sanctorum Italiæ i u djelu Catalogus generalis Sanctorum navodi 1. veljače, te svjedoči da se njegov časoslov odgađa zbog svetkovine sv. ispovjedaoca Severa.
Ali Jeronim Rossi tvrdi u 2. knjizi djela Historiæ Ravennates da je 1. siječnja podnio smrt za Krista: „Gaja je”, kaže, „naslijedio Marcelin, a Marcelina Marcel. U to je vrijeme ravenski Sever, različit od nadbiskupa, bio uklonjen sa svijeta od augusta Maksimijana, koji je deseti i posljednji na Zapadu progonio kršćane. Kad je naime Maksimijan čuo za čudesa svetoga muža i za njegov nedužno proživljen život, zbog ukorijenjene mržnje prema kršćanima zapovjedio je da ga uhvate i, jer je odbio prinijeti žrtvu lažnim bogovima, kao što smo rekli, pogube 1. siječnja: njegovo tijelo sada stanovnici s najvećom pobožnošću čuvaju i štuju u Orvietu, za koji većina smatra da je kod starih bio Herbanum.” Na ovome se mjestu, barem po mome mišljenju, mesinski opat Franjo Maurolico očito hvata u pogrešci jer u svom martirologiju piše da je on bio biskup, a još daleko više Ferretti, koji ovoga Severa miješa s onim koji je bio nećak nadbiskupa Eklezija.
Ferrari kaže da se Rossi vara: jer u Orvietu se ne čuvaju moći ovoga Severa, nego drugoga koji se štuje 15. veljače i 1. listopada. Petar de Natalibus u 3. knjizi, 66. poglavlje, stopio je u jednoga sv. mučenika Severa i sv. prezbitera Severa, onoga koji se štuje 15. veljače.
✠