Spomen ovoga svetoga mučenika nalazi se u svim latinskim martirologijima: Rimskom, Bedinu, Usuardovu, Adonovu, Hrabanovu, Notkerovu, Bellinijevu, Maurolicovu, Galesinijevu i drugih. Kaže se da se njegovo tijelo čuva u samostanu sv. Petra u Besalúu u gerundskoj biskupiji; ondje se njegova svetkovina slavi 2. siječnja, kako svjedoči Antun Vincent Domènec u djelu Historia Sanctorum Catalauniæ i Filip Ferrari u djelu Catalogus generalis Sanctorum pod 2. siječnja. Blagdan pak prijenosa njegovih moći slavi se 4. srpnja. O relikvijama sv. Konkordija (ovoga ili, što radije mislim, nekoga drugog) govori se niže kad bude riječ o našašću sv. Martine.
Životopis sv. Konkordija donose Bonin Mombritije, Vincent iz Beauvaisa u 10. knjizi, 108. poglavlju, tiskani Agones Martyrum te Surije, ali s neznatno izmijenjenim izričajem. Služio sam se osobito starim rukopisnim kodeksima carskoga samostana sv. Maksimina u Trieru i samostana S. Maria de Ripatorio. Spominje se u životopisu sv. Poncijana 19. siječnja i sv. Konstancija, biskupa peruđanskoga, 29. siječnja. O istome govori Petar de Natalibus u 2. knjizi, 30. poglavlju, i Ferrari u djelu Catalogus Sanctorum Italiæ.
U vremena cara Antonina nastalo je najteže progonstvo u gradu Rimu, tako da se nikomu nije lako dopuštalo ni kupovati ni prodavati osim onomu tko bi žrtvovao bogovima. Tada je u gradu Rimu bio neki muž imenom Konkordije, podrijetlom iz plemenite obitelji, čiji se otac zvao Gordijan, prezbiter naslovne crkve Pastira, najsvetijega življenja. Imajući dakle sina Konkordija, kojega je poučio u svakome nauku Svetoga pisma, dao je da ga sveti Pio, biskup grada Rima, zaredi za subđakona. Taj je blaženi Konkordije sa svojim ocem provodio vrijeme ni u čem drugom nego ustrajući danju i noću u postovima i molitvama te u milostinji siromasima; i molili su od Gospodina da mognu umaći bijesu progonitelja.
2 Tada blaženi Konkordije reče svomu ocu: „Gospodine moj, ako hoćeš, otpusti me da pođem k svetomu Eutihu i stanujem s njim nekoliko dana, dok ne prestane bijes neprijatelja cara Antonina.” Reče mu njegov otac: „Sine, ostanimo radije ovdje, da mognemo biti ovjenčani.” Odgovori mu blaženi Konkordije: „Poći ću ako zapovijedaš, jer ću ondje biti ovjenčan gdje mi Krist zapovjedi da budem ovjenčan.” Tada ga njegov otac otpusti i on ode k svetomu Eutihu, koji je tada boravio na svome imanju uz Salarijsku cestu, pokraj grada Tribula. Blaženi ga Eutih s velikom radošću primi i poče zahvaljivati Bogu. I stanovahu zajedno na istome mjestu, ustrajući u molitvama i postovima. A mnogi izmučeni raznim bolestima dolažahu k njima, i oni ih moleći ozdravljahu u ime Isusa Krista.
3 Tada Torkvat, grof Tuscije, koji je tada boravio u gradu Spoletu, čuvši glas o njima, posla po svetoga Konkordija i dovede ga k sebi te mu reče: „Kako se zoveš?” A on odgovori: „Kršćanin sam.” Reče mu grof: „Pitam za tvoje ime, a ne za tvoga Krista.” Sveti Konkordije odgovori: „Već sam ti rekao: kršćanin sam i Krista ispovijedam.”
4 Reče grof: „Žrtvuj besmrtnim bogovima i budi naš prijatelj, pa ću te ja držati kao oca i predložit ću svomu gospodaru caru Antoninu da te učini svećenikom bogova.” Sveti Konkordije odgovori: „Kamo sreće da ti postaneš dionikom svojih bogova!” Reče mu grof: „Poslušaj me i žrtvuj besmrtnim bogovima.” Sv. Konkordije odgovori: „Radije ti poslušaj me i žrtvuj Gospodinu Isusu Kristu, da mogneš umaći mukama. Jer ako to ne učiniš, ti i tvoji bogovi imat ćete kaznu u vječnome ognju.” Tada grof zapovjedi da ga izbiju toljagama i zatvore u javnu tamnicu.
5 Tada noću dođe k njemu blaženi Eutih sa sv. Antimom biskupom; i budući da je Antim bio grofov prijatelj, zamoli grofa Torkvata da mu ga prepusti na nekoliko dana. I on ga prepusti blaženomu Antimu, te su zajedno stanovali mnogo dana. U prikladno pak vrijeme zaredi ga za prezbitera, te su se posvetili molitvama.
6 Nakon nekoga vremena posla grof i dovede ga te mu reče: „Što si odlučio o svome spasu?” Sv. Konkordije odgovori: „Moj je spas Krist, kojemu svakodnevno prinosim žrtvu hvale. A ti i tvoji bogovi gorit ćete u paklu.” Tada zapovjedi da ga objese na mučilo. A on vedra lica govoraše: „Slava tebi, Gospodine Isuse Kriste.” Reče mu grof: „Žrtvuj velikomu Jupiteru.” Blaženi Konkordije odgovori: „Ja ne žrtvujem gluhomu i nijemomu kamenu, jer imam svoga Gospodina Isusa Krista, kojemu služi duša moja.”
7 Tada razljućeni grof dade ga zatvoriti u najdublji dio tamnice, te mu na vrat i ruke staviti okove, i zapovjedi da nitko ne ulazi k njemu, želeći da umre od gladi. Ondje blaženi Konkordije poče zahvaljivati svemogućemu Bogu i govoriti: „Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima dobre volje.” I gle, usred noći ukaza mu se anđeo Gospodnji govoreći: „Ne boj se, nego muževno postupaj, jer ja sam s tobom.”
8 Nakon tri dana pak zapovjedi grof usred noći dvojici svojih stražara da pođu k njemu govoreći: „Ili neka žrtvuje, ili neka bude kažnjen odsijecanjem glave.” I došavši stražari k njemu s kipićem Jupitera, rekoše: „Jesi li čuo što je grof zapovjedio?” Sveti mučenik odgovori: „Vi znate.” Oni rekoše: „Ili žrtvuj Jupiteru, ili ćeš primiti smrtnu presudu.” Tada blaženi Konkordije zahvaljujući reče: „Slava tebi, Gospodine Isuse Kriste.” I pljunu Jupiteru u lice. Tada jedan od stražara trgnu mač i odsiječe mu glavu; i tako u ispovijedanju Gospodina ispusti duh.
9 Tada dođoše dva klerika i neki pobožni muževi, uzeše njegovo tijelo i položiše ga nedaleko od grada Spoleta, ondje gdje izviru mnoge vode. Rođendan svetoga Konkordija mučenika slavi se 1. siječnja. Na mjestu gdje pokopan leži blaženi mučenik slijepi progledaju, bolesni ozdravljaju, zlodusi se izgone po molitvama blaženoga Konkordija mučenika, po daru Gospodina našega Isusa Krista, koji s Ocem i Duhom Svetim živi i kraljuje u sve vijeke vjekova. Amen.
✠