Šiluva u Litvi mjesto je gdje je Gospa plakala nad crkvom koje više nije bilo. Kraj je tada osamdeset godina bio u rukama kalvinista, a katolika gotovo da nije ostalo.

Djeca na kamenu
Godine 1608. pastirčad je na velikom kamenu kraj sela vidjela mladu ženu s djetetom u naručju kako gorko plače. Kad su je upitali zašto plače, odgovorila je da su na tom mjestu nekoć klanjali njezinu Sinu, a sada ondje ore i sije.
Vijest se proširila. Došao je i kalvinski propovjednik Salomon, čuo je i sam, ali je sve odbacio kao rimsko praznovjerje.
Željezna škrinja
Star, gotovo stogodišnji slijepac sjetio se da je kao mladić pomagao zakopati škrinju kad su katolici morali otići. U njoj su bile isprave o vlasništvu, posuđe, ruho i slika Majke Božje.
Doveli su ga do kamena, vid mu se vratio, i pokazao je mjesto. Škrinja je bila ondje, a sve u njoj neoštećeno.

Sud koji je vratio zemlju
S ispravama iz škrinje katolici su poveli parnicu i 1622. dobili natrag zemlju i crkvu u Šiluvi. Vjera se u kraju obnovila.
Što je Crkva rekla
Papa Pio VI. odobrio je javno štovanje 1775. Šiluva je danas jedno od glavnih svetišta Litve, a veliki blagdan je osmi rujna. Ivan Pavao II. bio je ondje 1993.

Slike: b.gliwa, CC BY-SA 2.5; CD, Public domain; Kusurija, CC BY-SA 3.0; Rimantas Lazdynas, Public domain (Wikimedia Commons)