Ilača je selo u Srijemu, nedaleko od Vukovara. Ondje je 1865. provrio izvor koji do danas nije presušio, prvi nakon Lurda, a uz njega je izraslo svetište Gospe Ilačke.

Mokar put i san
Petar Lazanin primijetio je da je put uz njivu mokar, iako kiše nije bilo. Iste noći Đuka Ambrušević usnio je Gospu s bijelom krunom na glavi i djetetom na lijevoj ruci.
Rekla mu je da je izvor njezin i da ga treba ograditi, da stoka iz njega ne pije.
Vodica
Izvor je ograđen, a mjesto se otada zove Vodica. Voda je ispitana 1880. i utvrđeno je da je prirodna, s malo soli. Nikada nije presušila.
Ljudi su počeli dolaziti i ostavljati zavjete, a zapisano je i mnogo ozdravljenja.

Danas
Svetište je obnovljeno nakon Domovinskoga rata. Na Veliku Gospu, četrnaestoga i petnaestoga kolovoza, u Ilaču dolazi između petnaest i dvadeset tisuća hodočasnika. Za Srijem je Ilača ono što je Lurd za Francusku.
Što je Crkva rekla
Đakovački biskup Josip Juraj Strossmayer odobrio je postavljanje Gospina kipa već 17. srpnja 1865. Kapela je podignuta 1866., a veća crkva blagoslovljena 1870.

Slike: MirkoS18, CC BY-SA 4.0; MirkoS18, CC BY-SA 4.0; MirkoS18, CC BY-SA 4.0; MirkoS18, CC BY-SA 4.0 (Wikimedia Commons)