Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Suppl., q. 83, a. 1

Je li suptilnost svojstvo proslavljenoga tijela

Prigovor 1. Čini se da suptilnost nije svojstvo proslavljenoga tijela. Jer svojstva slave nadmašuju svojstva naravi, baš kao što jasnoća slave nadmašuje jasnoću sunca, koja je najveća u naravi. Prema tome, ako je suptilnost svojstvo proslavljenoga tijela, činilo bi se da će proslavljeno tijelo biti suptilnije od svega što je suptilno u naravi, pa će tako biti „suptilnije od vjetra i zraka“, što je Grgur osudio u gradu Carigradu, kako pripovijeda (Moral. xiv, 56).

Prigovor 2. Nadalje, kao što su toplina i hladnoća jednostavne kakvoće tijela, to jest elemenata, tako je i suptilnost. Ali toplina i druge kakvoće elemenata neće biti pojačane u proslavljenim tijelima ništa više nego što su sada, štoviše, bit će više svedene na sredinu. Dakle, ni suptilnost neće u njima biti više nego što je sada.

Prigovor 3. Nadalje, suptilnost se nalazi u tijelima kao posljedica oskudnosti tvari, zbog čega se za tijela koja imaju manje tvari unutar jednakih dimenzija kaže da su suptilnija; kao oganj u usporedbi sa zrakom, i zrak u usporedbi s vodom, i voda u usporedbi sa zemljom. Ali u proslavljenim tijelima bit će onoliko tvari koliko je ima i sada, niti će njihove dimenzije biti veće. Dakle, tada neće biti suptilnija nego sada.

Naprotiv, pisano je (1 Kor 15,44): „Sije se tijelo naravno, uskrsava tijelo duhovno“, to jest tijelo nalik na duh. Ali suptilnost duha nadmašuje svaku tjelesnu suptilnost. Dakle, proslavljena će tijela biti najsuptilnija. Nadalje, što je neko tijelo suptilnije, to je uzvišenije. Ali proslavljena će tijela biti najuzvišenija. Dakle, bit će najsuptilnija.

Odgovaram: suptilnost je dobila ime po moći prodiranja. Otuda se u De Gener. ii kaže da „suptilna stvar ispunjava sve dijelove i dijelove dijelova“. A to da tijelo ima moć prodiranja može se dogoditi zbog dva uzroka. Prvo, zbog malenosti količine, osobito s obzirom na dubinu i širinu, ali ne i duljinu, jer se prodiranje odnosi na dubinu, pa duljina nije zapreka prodiranju. Drugo, zbog malobrojnosti tvari, zbog čega je rijetkost istoznačna sa suptilnošću: a budući da je u rijetkim tijelima oblik više prevladavajući nad tvarju, pojam „suptilnost“ prenesen je na ona tijela koja su najsavršenije podložna svojemu obliku, i po njemu su najpotpunije usavršena: tako govorimo o suptilnosti u suncu i mjesecu i sličnim tijelima, upravo kao što se zlato i slične stvari mogu nazvati suptilnima kada su najsavršenije potpuni u svojemu specifičnom bitku i moći. A budući da netjelesnim stvarima nedostaje količina i tvar, pojam „suptilnost“ primjenjuje se na njih ne samo zbog njihove supstancije, nego i zbog njihove moći. Jer baš kao što se za suptilnu stvar kaže da je prodorna zato što dopire do najnutarnjijega dijela stvari, tako se i za intelekt kaže da je suptilan jer dopire do uvida u unutrašnja načela i skrivena naravna svojstva stvari. Na sličan način za neku se osobu kaže da ima suptilan vid jer je kadra vidom opaziti stvari najmanje veličine: a isto se primjenjuje na ostala osjetila. Dosljedno tome, ljudi su se razilazili pripisujući suptilnost proslavljenim tijelima na različite načine. Jer određeni su krivovjernici, kako Augustin pripovijeda (De Civ. Dei xiii, 22), pripisivali njima onu suptilnost po kojoj se za duhovne supstancije kaže da su suptilne: i govorili su da će se pri uskrsnuću tijelo preobraziti u duh, te da iz toga razloga Apostol opisuje tijela onih koji ponovno ustaju kao „duhovna“ (1 Kor 15,44). Ali to se ne može držati. Prvo, zato što se tijelo ne može promijeniti u duh, budući da među njima nema zajedničkoga u tvari: a Boetije to dokazuje (De Duab. Nat.). Drugo, zato što, kad bi to bilo moguće i kad bi se nečije tijelo promijenilo u duh, taj ne bi ponovno ustao kao čovjek, jer se čovjek naravno sastoji od duše i tijela. Treće, zato što kad bi to bilo značenje Apostola, kao što govori o duhovnim tijelima, tako bi govorio o naravnim [animale] tijelima kao promijenjenima u duše [animam]: a to je očito neistinito. Stoga su određeni krivovjernici rekli da će tijelo ostati pri uskrsnuću, ali da će biti obdareno suptilnošću putem razrjeđivanja, tako da će ljudska tijela pri ponovnom ustajanju biti poput zraka ili vjetra, kako Grgur pripovijeda (Moral. xiv, 56). Ali ni to se ne može držati, jer je naš Gospodin imao opipljivo tijelo nakon uskrsnuća, kako se vidi iz posljednjega poglavlja Luke, a moramo vjerovati da je njegovo tijelo bilo vrhunski suptilno. Štoviše, ljudsko će tijelo ponovno ustati s mesom i kostima, kao što je ustalo i tijelo našega Gospodina, prema Lk 24,39: „Duh tijela ni kostiju nema kao što vidite da ja imam“, i Job 19,26: „U svojemu ću tijelu vidjeti Boga“, moga Spasitelja: a narav mesa i kosti nespojiva je sa spomenutom rijetkošću. Dosljedno tome, mora se pripisati drukčija vrsta suptilnosti proslavljenim tijelima, govoreći da su suptilna zbog najpotpunijega savršenstva tijela. No tu potpunost neki objašnjavaju u odnosu prema petoj ili nebeskoj biti, koja će tada u njima prevladavati. To je, međutim, nemoguće, budući da, kao prvo, peta bit ne može nipošto ući u sastav tijela, kako smo gore pokazali (Sent. D, 12, qu. 1). Drugo, zato što pod pretpostavkom da je ušla u sastav ljudskoga tijela, bilo bi nemoguće objasniti zašto bi imala veću prevlast nad elementarnom naravi tada nego sada, osim ako se, ili količina nebeske naravi u ljudskim tijelima ne bi povećala (tako ljudska tijela ne bi bila istoga stasa, osim ako se možda elementarna tvar u čovjeku ne bi smanjila, što je nespojivo s cjelovitošću onih koji ponovno ustaju), ili osim ako elementarna narav ne bi bila obdarena svojstvima nebeske naravi po njezinoj vlasti nad tijelom, a u tom bi slučaju naravna moć bila uzrok svojstva slave, što se čini apsurdnim. Stoga drugi kažu da će spomenuta potpunost zbog koje se za ljudska tijela kaže da su suptilna proizaći iz vlasti proslavljene duše (koja je oblik tijela) nad tijelom, zbog koje se vlasti za proslavljeno tijelo kaže da je „duhovno“, kao posve podložno duhu. Prva podložnost po kojoj je tijelo podložno duši ima za učinak njegovo sudjelovanje u njegovu specifičnom bitku, ukoliko je podložno duši kao tvar obliku; a drugo, podložno je duši s obzirom na ostala djelovanja duše, ukoliko je duša načelo gibanja. Dosljedno tome, prvi je razlog za duhovnost u tijelu suptilnost, a nakon toga okretnost i ostala svojstva proslavljenoga tijela. Stoga Apostol, kako učitelji tumače, govoreći o duhovnosti označava suptilnost: zbog čega Grgur kaže (Moral. xiv, 56) da se „za proslavljeno tijelo kaže da je suptilno kao posljedica duhovne moći“. To dostaje za odgovore na prigovore koji se odnose na suptilnost razrjeđivanja.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.

Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.