Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Suppl., q. 80, a. 5

Hoće li ponovno ustati sve što je sadržavalo tvarno

Prigovor 1. Čini se da će sve što je tvarno bilo u čovjekovim udovima u cijelosti ponovno ustati. Jer kosa se, naizgled, manje tiče uskrsnuća nego ostali udovi. Pa ipak, sve što je bilo u kosi u cijelosti će ponovno ustati, ako ne u kosi, barem u drugim dijelovima tijela, kako Augustin kaže (De Civ. Dei xxii) naveden u tekstu (Sent. iv, D, 44). Mnogo će više, dakle, sve što je tvarno bilo u drugim udovima u cijelosti ponovno ustati.

Prigovor 2. Nadalje, kao što dijelove mesa s obzirom na vrstu usavršava razumna duša, tako usavršava i dijelove s obzirom na tvar. Ali ljudsko je tijelo usmjereno na uskrsnuće time što ga usavršava razumna duša. Dakle, ne samo dijelovi vrste nego i dijelovi tvari u cijelosti će ponovno ustati.

Prigovor 3. Nadalje, tijelo crpi svoju cjelokupnost iz istoga uzroka iz kojega crpi i svoju djeljivost na dijelove. Ali dioba na dijelove pripada tijelu s obzirom na tvar čije je raspoloženje količina s obzirom na koju se dijeli. Dakle, cjelokupnost se pripisuje tijelu s obzirom na njegove dijelove tvari. Ako, dakle, ne ustanu ponovno svi dijelovi tvari, neće ni cijelo tijelo ponovno ustati: što je nedopustivo.

Naprotiv, dijelovi tvari nisu trajni u tijelu, nego dolaze i odlaze, kako se navodi u De Gener. i. Ako, dakle, ponovno ustanu svi dijelovi tvari, koji ne ostaju nego dolaze i odlaze, tijelo onoga koji ponovno ustaje bit će ili vrlo gusto, ili će biti prekomjerno u količini. Nadalje, sve što u jednome čovjeku pripada istini ljudske naravi može u drugome čovjeku u cijelosti biti dio tvari, ako bi ovaj potonji blagovao njegovo meso. Ako bi, dakle, ponovno ustali svi dijelovi tvari u jednome čovjeku, slijedi da će u jednome čovjeku ponovno ustati ono što pripada istini ljudske naravi u drugome: što je apsurdno.

Odgovaram: ono što je u čovjeku tvarno nije usmjereno na uskrsnuće osim ukoliko pripada istini ljudske naravi; jer s obzirom na to ima odnos prema ljudskoj duši. No sve što je u čovjeku tvarno doista pripada istini ljudske naravi ukoliko ima nešto od vrste, ali ne sve ako promatramo cjelokupnost tvari; jer bi sva tvar koja je bila u čovjeku od početka njegova života do kraja nadmašila količinu dužnu njegovoj vrsti, kako navodi treće mišljenje, koje mi se mišljenje čini vjerojatnijim od ostalih. Stoga će cjelina onoga što je u čovjeku ponovno ustati ako govorimo o cjelokupnosti vrste koja ovisi o količini, liku, položaju i poretku dijelova, ali cjelina neće ponovno ustati ako govorimo o cjelokupnosti tvari. Drugo i prvo mišljenje, međutim, ne prave tu razliku, nego razlikuju dijelove od kojih oba imaju i vrstu i tvar. No ta se dva mišljenja slažu u tome što oba navode da će ono što je proizvedeno iz sjemena u cijelosti ponovno ustati čak i ako govorimo o cjelokupnosti tvari: dok se razlikuju u tome što prvo mišljenje tvrdi da ništa neće ponovno ustati od onoga što je nastalo iz hrane, dok drugo drži da će nešto od toga, ali ne sve, ponovno ustati, kako je gore navedeno (čl. 4).

Odgovor na 1. prigovor: kao što će sve što je u ostalim dijelovima tijela ponovno ustati ako govorimo o cjelokupnosti vrste, ali ne ako govorimo o tvarnoj cjelokupnosti, tako je i s kosom. U ostalim dijelovima nešto prirasta od prehrane što uzrokuje rast, i to se računa kao drugi dio ako govorimo o cjelokupnosti vrste, budući da zauzima drugo mjesto i položaj u tijelu, te je pod drugim dijelovima dimenzije: a prirasta i nešto što ne uzrokuje rast, nego služi nadoknadi gubitka hranjenjem, i to se ne računa kao drugi dio cjeline promatrane u odnosu na vrstu, budući da ne zauzima drugo mjesto ili položaj u tijelu od onoga koje je zauzimao dio koji je nestao: premda se može računati kao drugi dio ako promatramo cjelokupnost tvari. Isto se primjenjuje na kosu. Augustin, međutim, govori o striženju kose koja je bila dio koji je uzrokovao rast tijela; stoga ona mora nužno ponovno ustati, no ne s obzirom na količinu kose, da ne bi bila prekomjerna, nego će ponovno ustati u drugim dijelovima kako božanska providnost prosudi korisnim. Ili se pak odnosi na slučaj kada će nešto nedostajati ostalim dijelovima, jer će se tada to moći nadoknaditi iz viška kose.

Odgovor na 2. prigovor: prema trećem mišljenju dijelovi vrste isto su što i dijelovi tvari: jer Filozof ne pravi tu razliku (De Gener. i) kako bi razlikovao različite dijelove, nego kako bi pokazao da se isti dijelovi mogu promatrati i s obzirom na vrstu, s obzirom na ono što u njima pripada obliku i vrsti, i s obzirom na tvar, s obzirom na ono što je pod oblikom i vrstom. Jasno je, naime, da tvar mesa nema odnosa prema razumnoj duši osim ukoliko je pod takvim oblikom, pa je dosljedno tome na temelju toga usmjerena na uskrsnuće. No prvo i drugo mišljenje, koja povlače razliku između dijelova vrste i dijelova tvari, kažu da, premda razumna duša usavršava oba dijela, ona ne usavršava dijelove tvari osim posredstvom dijelova vrste, stoga oni nisu jednako usmjereni na uskrsnuće.

Odgovor na 3. prigovor: u tvari stvari podložnih nastajanju i propadanju nužno je pretpostaviti neodređene dimenzije prije primanja supstancijalnoga oblika. Dosljedno tome, dioba koja biva načinjena prema tim dimenzijama pripada pravo tvari. Ali potpuna i određena količina dolazi tvari nakon supstancijalnoga oblika; stoga se dioba koja se vrši s obzirom na određenu količinu tiče vrste, osobito kada određeni položaj dijelova pripada biti vrste, kao u ljudskome tijelu.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.

Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.