Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Suppl., q. 80, a. 1

Hoće li svi udovi ljudskoga tijela ponovno ustati u njemu

Prigovor 1. Čini se da neće svi udovi ljudskoga tijela ponovno ustati. Jer ako se ukine svrha, beskorisno je popravljati sredstva. No svrha je svakoga uda njegovo djelovanje. Budući, dakle, da se u Božjim djelima ništa beskorisno ne čini, i budući da upotreba određenih udova ne priliči čovjeku nakon uskrsnuća, osobito upotreba spolnih udova, jer se tada „niti žene niti udaju“ (Mt 22,30), čini se da neće svi udovi ponovno ustati.

Prigovor 2. Nadalje, utroba su udovi: pa ipak neće ponovno ustati. Jer ne mogu ustati niti puni, budući da tako sadrže nečistoće, niti prazni, budući da ništa u naravi nije prazno. Dakle, udovi neće svi ponovno ustati.

Prigovor 3. Nadalje, tijelo će ponovno ustati kako bi bilo nagrađeno za djela koja je duša činila po njemu. No ud kojega je lopov bio lišen zbog krađe, a koji se poslije pokajao i spasio se, ne može biti nagrađen pri uskrsnuću, niti za ikakvo dobro djelo, budući da ni u jednome nije surađivao, niti za zla djela, budući da bi se kazna toga uda prelila na kaznu čovjeka. Dakle, udovi neće svi ponovno ustati.

Naprotiv, ostali udovi više pripadaju istini ljudske naravi nego kosa i nokti. Pa ipak, oni će se čovjeku vratiti pri uskrsnuću prema tekstu (Sent. iv, D, 4). Mnogo se više, dakle, to odnosi na ostale udove. Nadalje, „Djela su Božja savršena“ (Pnz 32,4). Ali uskrsnuće će biti Božje djelo. Dakle, čovjek će biti ponovno načinjen savršen u svim svojim udovima.

Odgovaram: kako se navodi u De Anima ii, 4, „duša stoji u odnosu prema tijelu ne samo kao njegov oblik i svrha, nego i kao djelatni uzrok“. Jer duša se uspoređuje s tijelom kao vještina sa stvarju načinjenom vještinom, kako Filozof kaže (De Anim. Gener. ii, 4), a sve što se izrijekom očituje u proizvodu vještine u cijelosti je sadržano neizrečeno i izvorno u samoj vještini. Na sličan način sve što se pojavljuje u dijelovima tijela izvorno je i, na neki način, neizrečeno sadržano u duši. Tako, kao što djelo neke vještine ne bi bilo savršeno kad bi njegovu proizvodu nedostajala ijedna od stvari sadržanih u vještini, tako ni čovjek ne bi mogao biti savršen kad se cjelina koja je sklopljena sadržana u duši ne bi izvanjski razvila u tijelu, niti bi tijelo u punom razmjeru odgovaralo duši. Budući, dakle, da pri uskrsnuću čovjekovo tijelo mora posve odgovarati duši, jer neće ponovno ustati osim prema odnosu koji ima prema razumnoj duši, slijedi da i čovjek mora ponovno ustati savršen, s obzirom na to da se time obnavlja kako bi mogao postići svoje konačno savršenstvo. Dosljedno tome, svi udovi koji su sada u čovjekovu tijelu moraju se nužno vratiti pri uskrsnuću.

Odgovor na 1. prigovor: udovi se mogu promatrati na dva načina u odnosu prema duši: ili prema odnosu tvari prema obliku, ili prema odnosu oruđa prema djelatniku, budući da se „cijelo tijelo uspoređuje s cijelom dušom na isti način kao što se jedan dio odnosi prema drugome“ (De Anima ii, 1). Ako se, dakle, udovi promatraju u svjetlu prvoga odnosa, njihova svrha nije djelovanje, nego prije savršeni bitak vrste, a to se također zahtijeva i nakon uskrsnuća: ali ako se promatraju u svjetlu drugoga odnosa, tada je njihova svrha djelovanje. Pa ipak, ne slijedi da je oruđe beskorisno kada djelovanje izostane, jer oruđe ne služi samo za izvršenje djelovanja djelatnika, nego i za pokazivanje njegove moći. Stoga će biti nužno da se krepost moći duše pokaže u njihovim tjelesnim oruđima, čak i ako nikada ne prijeđu u djelovanje, kako bi se time proslavila Božja mudrost.

Odgovor na 2. prigovor: utroba će ponovno ustati u tijelu upravo kao i ostali udovi: i bit će ispunjena ne podlim suvišcima, nego dobrim tekućinama.

Odgovor na 3. prigovor: djela po kojima zaslužujemo nisu djela, strogo govoreći, ruke ili noge, nego čitavoga čovjeka; baš kao što se djelo vještine ne pripisuje oruđu nego majstoru. Stoga, premda ud koji je bio odsječen prije čovjekova pokajanja nije s njim surađivao u stanju u kojemu on zaslužuje slavu, ipak sam čovjek zaslužuje da čitav čovjek bude nagrađen, koji čitavim svojim bićem služi Bogu.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.

Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.