Suppl., q. 79, a. 3
Je li nužno da se isti pepeo vrati u iste dijelove u kojima je prije bio
Prigovor 1. Čini se nužnim da se pepeo ljudskoga tijela uskrsnućem vrati u iste one dijelove koji su se u njega rastalili. Jer, prema Filozofu, „kako se cijela duša odnosi prema cijelom tijelu, tako se dio duše odnosi prema dijelu tijela, kao vid prema zjenici“ (De Anima ii, 1). A nužno je da nakon uskrsnuća tijelo ponovno preuzme ista duša. Dakle, također je nužno da se isti dijelovi tijela vrate u iste udove, u kojima su bili usavršeni istim dijelovima duše.
Prigovor 2. Nadalje, razlika u tvari uzrokuje razliku u istovjetnosti. Ali ako se pepeo ne vrati u iste dijelove, svaki dio neće biti ponovno načinjen od iste tvari od koje se prije sastojao. Dakle, neće biti brojčano isti. No ako su dijelovi različiti, i cjelina će biti različita, budući da se dijelovi odnose prema cjelini kao tvar prema obliku (Phys. ii, 3). Dakle, to neće biti isti onaj čovjek; što je protivno istini uskrsnuća.
Prigovor 3. Nadalje, uskrsnuće je usmjereno k tome da čovjek primi nagradu za svoja djela. A različiti dijelovi tijela upotrijebljeni su u različitim djelima, bilo zasluge bilo krivnje. Dakle, pri uskrsnuću svaki se dio mora nužno vratiti u svoje prijašnje stanje kako bi mogao biti nagrađen u dužnoj mjeri.
Naprotiv, umjetne stvari više ovise o svojoj tvari nego prirodne stvari. No u umjetnim stvarima, kako bi se ista umjetna stvar ponovno načinila od iste tvari, nema potrebe da se dijelovi vrate na isti položaj. Dakle, to nije nužno ni u čovjeku. Nadalje, promjena akcidenta ne uzrokuje promjenu istovjetnosti. A položaj dijelova jest akcident. Dakle, njegova promjena u čovjeku ne uzrokuje promjenu istovjetnosti.
Odgovaram: u ovome pitanju čini razliku pitamo li što se može učiniti bez štete za istovjetnost, i što će se učiniti radi prikladnosti. Što se tiče prvoga, mora se primijetiti da u čovjeku možemo govoriti o dijelovima na dva načina: prvo, kao o različitim dijelovima istovrsne cjeline, na primjer različitim dijelovima mesa, ili različitim dijelovima kosti; drugo, kao o različitim dijelovima različitih vrsta raznovrsne cjeline, na primjer kosti i mesa. Prema tome, ako se kaže da će se jedan dio tvari vratiti u drugi dio iste vrste, to ne uzrokuje nikakvu promjenu osim u položaju dijelova: a promjena položaja dijelova ne mijenja vrstu u istovrsnim cjelinama: pa tako ako se tvar jednoga dijela vrati u drugi dio, to nipošto ne šteti istovjetnosti cjeline. Tako je to u primjeru navedenom u tekstu (Sent. iv, D, 44), jer je kip, nakon što je ponovno načinjen, brojčano isti, ne s obzirom na svoj oblik, nego s obzirom na svoju tvar, u odnosu na koju je pojedinačna supstancija, i na taj je način kip istovrstan, premda to nije prema svojemu umjetnom obliku. Ali ako se kaže da se tvar jednoga dijela vraća u drugi dio druge vrste, nužno slijedi da postoji promjena ne samo u položaju dijelova, nego i u njihovoj istovjetnosti: ali tako da se čitava tvar, ili nešto što pripada istini ljudske naravi u jednome prenosi u drugo; no ne ako se ono što je bilo suvišno u jednome dijelu prenese u drugi. No kad se oduzme istovjetnost dijelova, uklanja se i istovjetnost cjeline, ako govorimo o bitnim dijelovima, ali ne i ako govorimo o akcidentalnim dijelovima, kao što su kosa i nokti, na koje se očito Augustin poziva (De Civ. Dei xxii). Tako je jasno kako prenošenje tvari iz jednoga dijela u drugi uništava istovjetnost, a kako je ne uništava. No govoreći o prikladnosti, vjerojatnije je da će čak i dijelovi zadržati svoj položaj pri uskrsnuću, osobito što se tiče bitnih i organskih dijelova, premda možda ne i što se tiče akcidentalnih dijelova, kao što su nokti i kosa.
Odgovor na 1. prigovor: ovaj argument razmatra organske ili raznovrsne dijelove, a ne istovrsne ili slične dijelove.
Odgovor na 2. prigovor: promjena položaja dijelova tvari ne uzrokuje promjenu istovjetnosti, premda razlika u tvari to čini.
Odgovor na 3. prigovor: djelovanje se, strogo govoreći, ne pripisuje dijelu nego cjelini, stoga nagrada pripada ne dijelu nego cjelini.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.
Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.