Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Suppl., q. 72, a. 3

Bivaju li molitve koje izlijevaju za nas uvijek uslišane

Prigovor 1. Čini se da molitve koje sveti izlijevaju Bogu za nas ne bivaju uvijek uslišane. Jer kada bi uvijek bile uslišane, sveti bi bili uslišani osobito s obzirom na stvari koje se tiču njih samih. Ali nisu uslišani s obzirom na te stvari; stoga se navodi u Otkrivenju (6,11) da je mučenicima koji su tražili osvetu nad onima koji prebivaju na zemlji „bilo rečeno da počinu još malo vremena dok se ne ispuni broj njihove braće [Vulg.: ‚dok se ne ispuni broj njihovih suslužitelja i njihove braće...‘]“. Mnogo manje, dakle, bivaju uslišani s obzirom na stvari koje se tiču drugih.

Prigovor 2. Nadalje, pisano je (Jr 15,1): „Kad bi Mojsije i Samuel stali preda me, duša se moja ne bi nagnula k ovome narodu“. Dakle, sveti nisu uvijek uslišani kada mole Boga za nas.

Prigovor 3. Nadalje, za svece na nebu navodi se da su jednaki anđelima Božjim (Mt 22,30). No anđeli nisu uvijek uslišani u molitvama koje uznose Bogu. To je očito iz Dn 10,12-13, gdje je pisano: „Dođoh zbog tvojih riječi: ali knez perzijskoga kraljevstva protivio mi se dvadeset i jedan dan“. Ali anđeo koji je govorio nije došao u pomoć Danielu osim tražeći od Boga da bude oslobođen; pa ipak je ispunjenje njegove molitve bilo zapriječeno. Dakle, ni drugi sveti nisu uvijek uslišani od Boga kada mole za nas.

Prigovor 4. Nadalje, tko god nešto postiže molitvom, zaslužuje to u izvjesnom smislu. No sveti na nebu nisu u stanju zasluživanja. Dakle, oni ne mogu ništa postići za nas od Boga svojim molitvama.

Prigovor 5. Nadalje, sveti u svemu suobličuju svoju volju s voljom Božjom. Dakle, oni ne žele ništa osim onoga što znaju da Bog hoće. Ali nitko ne moli osim za ono što hoće. Dakle, oni ne mole osim za ono što znaju da Bog hoće. No ono što Bog hoće učinilo bi se čak i bez njihove molitve za to. Dakle, njihove molitve nisu djelotvorne za postizanje ičega.

Prigovor 6. Nadalje, molitve cijeloga nebeskoga dvora, kada bi mogle išta postići, bile bi djelotvornije od svih molitava Crkve ovdje dolje. Kada bi se, dakle, molitve i dobra djela Crkve ovdje dolje za nekoga u čistilištu umnožili, on bi posve bio izbavljen od kazne. Budući da, dakle, sveti na nebu mole za one koji su u čistilištu po istoj osnovi kao i za nas, ako išta postižu za nas, njihove bi molitve posve izbavile od kazne one koji su u čistilištu. Ali to nije točno jer bi tada molitve i dobra djela Crkve za mrtve bili nepotrebni.

Naprotiv, pisano je (2 Mak 15,14): „Ovo je onaj koji mnogo moli za narod i za sav sveti grad, Jeremija, prorok Božji“; a da je njegova molitva bila uslišana jasno je iz onoga što slijedi (2 Mak 15,15): „Pruži Jeremija desnicu i predade Judi zlatni mač govoreći: Uzmi ovaj sveti mač, dar od Boga“ itd. Nadalje, Jeronim kaže (Ep. contra Vigilant.): „Kažeš u svojim spisima da dok živimo možemo moliti jedni za druge, ali da kada umremo ničija molitva za drugoga neće biti uslišana“; a poslije to pobija sljedećim riječima: „Ako apostoli i mučenici dok su još u tijelu mogu moliti za druge, dok su još brižni za same sebe, koliko više to mogu činiti kada je vijenac, pobjeda, trijumf već njihov!“ Nadalje, to se potvrđuje običajem Crkve, koja često traži pomoć molitava svetaca.

Odgovaram: za svece se kaže da mole za nas na dva načina. Prvo, „izričitom“ molitvom, kada svojim molitvama traže uslišanje božanske blagosti u naše ime: drugo, „tumačenom“ [interpretativnom] molitvom, naime svojim zaslugama koje, budući poznate Bogu, koriste ne samo njima na slavu, nego i nama kao pomoć, zagovor i molitve, upravo kao što se za prolijevanje Kristove krvi kaže da traži oproštenje za nas. Na oba načina molitve svetaca promatrane u samima sebi vrijede za postizanje onoga što traže, no s naše strane mogu zatajiti tako da ne primimo plod njihovih molitava, ukoliko se za njih kaže da mole za nas na temelju svojih zasluga koje vrijede u naše ime. Ali ukoliko mole za nas tražeći nešto za nas u svojim molitvama, njihove su molitve uvijek uslišane, budući da žele samo ono što Bog hoće, niti traže osim za ono što žele da se učini; a ono što Bog hoće uvijek se ispunjava, osim ako govorimo o Njegovoj „prethodećoj“ volji, kojom „On hoće da se svi ljudi spase“ [Usp. FP, pit. 19, čl. 6, ad 1]. Jer ta se volja ne ispunjava uvijek; zbog čega nije čudo ako se i ono što sveti žele prema toj vrsti volje katkada ne ispuni.

Odgovor na 1. prigovor: ta molitva mučenika samo je njihova želja da zadobiju haljinu tijela i zajedništvo onih koji će biti spašeni, te njihov pristanak na Božju pravednost u kažnjavanju opakih. Otuda glosa na Otk 6,11: „Dokle, Gospodaru“, kaže: „Oni žele povećanje radosti i zajedništvo svetih, te pristaju uz Božju pravednost“.

Odgovor na 2. prigovor: Gospodin ondje govori o Mojsiju i Samuelu prema njihovu stanju u ovome životu. Jer čitamo da su se oduprli Božjem gnjevu moleći za narod. Pa ipak čak i da su živjeli u dotično vrijeme, ne bi bili kadri umilostiviti Boga prema narodu svojim molitvama, zbog opakoće toga istoga naroda: i tako valja razumjeti ovo mjesto.

Odgovor na 3. prigovor: taj spor među dobrim anđelima ne znači da su prinosili proturječne molitve Bogu, nego da su podastirali oprečne zasluge s različitih strana božanskom istraživanju, s ciljem da Bog izrekne presudu o tome. To je, zapravo, ono što Grgur kaže (Moral. xvii) u tumačenju spomenutih Danielovih riječi: „Uzvišeni duhovi koji su postavljeni nad narodima nikada se ne bore u ime onih koji postupaju nepravedno, nego pravedno sude i ispituju njihova djela. I kada se krivnja ili nevinost bilo kojega pojedinog naroda unese u raspravu gornjega dvora, za vladajućega duha toga naroda kaže se da je pobijedio ili izgubio u sukobu. Ipak vrhovna volja njihova Stvoritelja pobjedonosna je nad svima, jer budući da je imaju uvijek pred svojim očima, oni ne žele ono što ne mogu postići“, zbog čega to niti ne traže. I posljedično je jasno da su njihove molitve uvijek uslišane.

Odgovor na 4. prigovor: premda sveti nisu u stanju zasluživati za sebe, kada su jednom na nebu, oni su u stanju zasluživati za druge, ili prije pomagati drugima na temelju svoje prethodne zasluge: jer dok su živjeli zaslužili su da njihove molitve budu uslišane nakon njihove smrti. Ili možemo odgovoriti da je molitva zaslužna po jednoj osnovi, a isprositvena po drugoj. Jer zasluga se sastoji u izvjesnom izjednačenju čina s ciljem za koji je namijenjen, i koji mu se daje kao njegova nagrada; dok isprošenje molitve ovisi o darežljivosti osobe kojoj se upućuje molba. Otuda molitva katkada, kroz darežljivost osobe kojoj se upućuje molba, postiže ono što nije zaslužio ni molitelj ni osoba za koju se moli: i tako, premda sveti nisu u stanju zasluživanja, ne slijedi da nisu u stanju isprošenja.

Odgovor na 5. prigovor: kako proizlazi iz Grgurova autoriteta navedenoga gore (ad 3), sveti i anđeli ne žele ništa osim onoga što vide da je u božanskoj volji: pa tako ne mole ni za što drugo. Niti je njihova molitva besplodna, budući da, kako Augustin kaže (De Praed. Sanct. [De Dono Persever. xxii]): „Molitve svetaca koriste predodređenima, jer je možda unaprijed određeno da budu spašeni po molitvama onih koji posreduju za njih“: i posljedično Bog također hoće da se ono što sveti vide da On hoće ispuni po njihovim molitvama.

Odgovor na 6. prigovor: molitve i dobra djela Crkve za mrtve jesu poput mnogih zadovoljština živih umjesto mrtvih: i shodno tome oni oslobađaju mrtve od kazne koju ovi potonji nisu platili. Ali sveti na nebu nisu u stanju pružanja zadovoljštine; i posljedično tome prestaje usporedba između njihovih molitava i molitava te dobrih djela Crkve.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.

Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.