Suppl., q. 63, a. 1
Je li dopušten
Prigovor 1. Čini se da drugi brak nije dopušten. Zato što bismo o stvarima trebali suditi prema istini. No Krizostom [Hom. xxxii u Opus Imperfectum lažno pripisanom sv. Ivanu Krizostomu] kaže da je „uzeti drugoga muža uistinu bludništvo“, što je nedopušteno. Dakle, ni drugi brak nije dopušten.
Prigovor 2. Nadalje, sve što nije dobro, nedopušteno je. No Ambrozije [Na 1 Kor 7,40 i De Viduis] kaže da drugi brak nije dobar. Dakle, on je nedopušten.
Prigovor 3. Nadalje, nitko ne bi trebao biti spriječen prisustvovati onim stvarima koje su dolične i dopuštene. Ipak je svećenicima zabranjeno prisustvovati drugim brakovima, kako se navodi u tekstu (Sent. iv, D, 42). Dakle, oni su nedopušteni.
Prigovor 4. Nadalje, nitko ne podnosi kaznu osim za grijeh. No osoba upada u kaznu iregularnosti zato što je bila dvaput u braku. Dakle, drugi brak je nedopušten.
Naprotiv, čitamo da je Abraham sklopio drugi brak (Post 25,1). Nadalje, Apostol kaže (1 Tim 5,14): „Hoću... da se mlađe“, naime udovice, „udaju, djecu rađaju“. Dakle, drugi su brakovi dopušteni.
Odgovaram: bračna veza traje samo do smrti (Rim 7,2), stoga smrću bilo kojega bračnog druga bračna veza prestaje: te posljedično, kada jedan umre, drugi nije spriječen vjenčati se drugi put zbog prijašnjega braka. Dakle, ne samo da su drugi brakovi dopušteni, nego čak i treći i tako dalje.
Odgovor na 1. prigovor: Krizostom govori s obzirom na uzrok koji povremeno zna potaknuti osobu na drugi brak, naime požudu koja potiče i na bludništvo.
Odgovor na 2. prigovor: za drugi se brak navodi da nije dobar, ne zato što bi bio nedopušten, nego zato što mu nedostaje čast onoga označavanja koje postoji u prvom braku, gdje jedan muž ima jednu ženu, kao u slučaju Krista i Crkve.
Odgovor na 3. prigovor: ljudi koji su posvećeni božanskim stvarima isključeni su ne samo od nedopuštenih stvari, nego čak i od stvari koje imaju bilo kakav privid sramotnosti; te su posljedično isključeni od drugih brakova, kojima nedostaje doličnost koja je bila u prvom braku.
Odgovor na 4. prigovor: u iregularnost se ne upada uvijek zbog grijeha, a može se upasti zbog nedostatka u sakramentu [„Defectus sacramenti“, to jest nedostatak označavanja; usp. čl. 2, prig. 3]. Stoga prigovor ne pogađa stvar.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.
Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.