Suppl., q. 60, a. 2
Je li ubojstvo žene zapreka braku
Prigovor 1. Čini se da ubojstvo žene nije zapreka braku. Jer preljub se izravnije protivi braku nego ubojstvo. No preljub nije zapreka braku. Dakle, nije ni ubojstvo žene.
Prigovor 2. Nadalje, teži je grijeh ubiti vlastitu majku nego vlastitu ženu, jer nikada nije dopušteno udariti vlastitu majku, dok je ponekad dopušteno udariti vlastitu ženu. No ubojstvo majke nije zapreka braku. Dakle, nije ni ubojstvo žene.
Prigovor 3. Nadalje, veći je grijeh da čovjek ubije ženu drugoga čovjeka zbog preljuba nego da ubije vlastitu ženu, utoliko što ima manje povoda i manje se tiče njezina opominjanja. No onaj tko ubije ženu drugoga čovjeka nije spriječen od ženidbe. Dakle, nije ni onaj tko ubije vlastitu ženu.
Prigovor 4. Nadalje, ako se ukloni uzrok, uklanja se i učinak. No grijeh ubojstva može se ukloniti pokorom. Dakle, može se ukloniti i posljedična zapreka braku: pa bi se dosljedno činilo da mu nakon što je učinio pokoru nije zabranjeno vjenčati se.
Naprotiv, kanon (caus. xxxiii, qu. ii, can. Interfectores) kaže: „Ubojice vlastitih žena moraju se privesti pokori, i njima je apsolutno zabranjeno vjenčati se“. Nadalje, u čemu god čovjek sagriješi, u tome mora biti i kažnjen. No onaj tko ubije svoju ženu griješi protiv braka. Dakle, mora biti kažnjen lišavanjem braka.
Odgovaram: po odredbi Crkve ubojstvo žene je zapreka braku. Ponekad međutim ono zabranjuje sklapanje braka a da ne poništava ugovor, kada naime muž ubije svoju ženu zbog preljuba ili čak iz mržnje; unatoč tomu, ako postoji strah da bi se mogao pokazati neuzdržljivim, Crkva mu može udijeliti oprost kako bi se zakonito oženio. Ponekad ono također poništava ugovor, kao kada čovjek ubije svoju ženu kako bi oženio onu s kojom je počinio preljub, jer tada ga zakon proglašava jednostavno neprikladnim da nju oženi, tako da ako se stvarno oženi njome, njegov je brak ništavan. On time međutim nije po zakonu postao jednostavno neprikladan u odnosu na druge žene: stoga ako bi se oženio drugom, premda griješi neposluhom crkvenoj odredbi, brak se ipak ne poništava iz toga razloga.
Odgovor na 1. prigovor: ubojstvo i preljub u određenim slučajevima zabranjuju sklapanje braka i poništavaju ugovor, kao što ovdje kažemo s obzirom na ubojstvo žene, a reći ćemo dalje u tekstu (Sent. iv, pit. 62, čl. 2) s obzirom na preljub. Možemo također odgovoriti da je ubojstvo žene protivno supstanciji braka, dok je preljub protivan dobru vjernosti koja se duguje braku. Otuda preljub nije više suprotstavljen braku nego ubojstvo žene, pa se argument temelji na lažnoj pretpostavci.
Odgovor na 2. prigovor: jednostavno govoreći, teži je grijeh ubiti vlastitu majku nego vlastitu ženu, kao što je i više protivno naravi, budući da čovjek naravno štuje svoju majku. Dosljedno tome on je manje sklon ubojstvu majke, a skloniji ubojstvu žene; i upravo kako bi suzbila tu sklonost, Crkva je zabranila brak čovjeku koji je ubio svoju ženu.
Odgovor na 3. prigovor: takav čovjek ne griješi protiv braka kao onaj tko ubije vlastitu ženu; stoga usporedba ne stoji.
Odgovor na 4. prigovor: ne slijedi da zato što je krivnja oproštena, stoga biva oproštena i cjelokupna kazna, kako se vidi po iregularnosti. Jer pokora ne vraća čovjeka u njegovo prijašnje dostojanstvo, premda ga može vratiti u njegovo prijašnje stanje milosti, kako je gore rečeno (pit. 38, čl. 1, ad 3).
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.
Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.