Suppl., q. 56, a. 5
Prelazi li na očevu tjelesnu djecu
Prigovor 1. Čini se da duhovno srodstvo ne prelazi na kumovu tjelesnu djecu. Jer duhovnomu se srodstvu ne pripisuju stupnjevi. Pa ipak bi bilo stupnjeva kad bi prelazilo s oca na sina, budući da rođena osoba uključuje promjenu stupnja, kako je gore rečeno (pit. 55, čl. 5). Dakle, ono ne prelazi na kumove tjelesne sinove.
Prigovor 2. Nadalje, otac i sin u srodstvu su u istom stupnju kao brat i brat. Ako dakle duhovno srodstvo prelazi s oca na sina, jednako će prelaziti s brata na brata; a to je netočno.
Naprotiv, to se dokazuje mjerodavnim navodom iznesenim u tekstu (Sent. iv, D, 42).
Odgovaram: Sin je nešto od svojega oca, a ne obratno (Ethic. viii, 12); stoga duhovno srodstvo prelazi s oca na njegova tjelesnoga sina, a ne obratno. Tako je jasno da postoje tri duhovna srodstva: jedno zvano duhovno očinstvo između kuma i kumčeta; drugo zvano sukumstvo između kuma i tjelesnoga roditelja iste osobe; i treće zvano duhovno bratstvo, između kumčeta i tjelesne djece istoga roditelja. Svako od njih priječi sklapanje braka i poništava ugovor.
Odgovor na 1. prigovor: dodavanje osobe tjelesnim rađanjem povlači za sobom stupanj u odnosu na osobu povezanu istom vrstom srodstva, ali ne u odnosu na osobu povezanu drugom vrstom srodstva. Tako je sin povezan s očevom ženom u istom stupnju kao i njegov otac, ali drugom vrstom srodstva. Duhovno se pak srodstvo razlikuje u vrsti od tjelesnoga. Zato kumče nije u srodstvu s kumovim tjelesnim sinom u istom stupnju u kojem je sinov otac u srodstvu s njim, preko kojega se sklapa duhovno srodstvo. Dosljedno tome ne slijedi da duhovno srodstvo dopušta stupnjeve.
Odgovor na 2. prigovor: čovjek nije dio svoga brata kao što je sin dio svoga oca. No žena je dio svoga muža, budući da je s njim postala jedno u tijelu. Dosljedno tome srodstvo ne prelazi s brata na brata, bilo da je brat rođen prije ili poslije duhovnoga bratstva.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.
Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.