Suppl., q. 53, a. 1
Je li jednostavni zavjet zapreka koja poništava brak
Prigovor 1. Čini se da bi već sklopljen brak trebao biti poništen obvezom jednostavnoga zavjeta. Jer jača veza ima prvenstvo pred slabijom. No zavjet je jača veza od braka, budući da ovaj potonji veže čovjeka s čovjekom, a onaj prvi veže čovjeka s Bogom. Dakle, obveza zavjeta ima prvenstvo pred bračnom vezom.
Prigovor 2. Nadalje, Božja zapovijed nije ništa manje obvezujuća od zapovijedi Crkve. No zapovijed je Crkve toliko obvezujuća da je brak ništavan ako se sklopi unatoč njoj; kao što se vidi u slučaju onih koji se vjenčaju unutar stupnjeva srodstva koje je Crkva zabranila. Dakle, budući da je božanska zapovijed održati zavjet, čini se da ako se osoba oženi unatoč zavjetu, njezin bi brak trebao biti poništen iz toga razloga.
Prigovor 3. Nadalje, u braku čovjek može imati tjelesno sjedinjenje bez grijeha. Ipak onaj tko je položio jednostavni zavjet čistoće ne može nikada imati tjelesno sjedinjenje sa svojom ženom bez grijeha. Dakle, jednostavni zavjet poništava brak. Podredak se dokazuje kako slijedi. Jasno je da je smrtni grijeh oženiti se nakon polaganja jednostavnoga zavjeta suzdržljivosti, budući da je prema Jeronimu [usp. sv. Augustin, De Bono Viduit, ix] „za one koji se zavjetuju na djevičanstvo za osudu ne samo vjenčati se, nego čak i željeti vjenčati se“. No bračni ugovor nije protivan zavjetu suzdržljivosti osim po razlogu tjelesnoga sjedinjenja: i stoga smrtno griješi prvi put kada ima sjedinjenje sa svojom ženom, i iz istoga razloga svaki drugi put, jer grijeh počinjen u prvome slučaju ne može biti opravdanje za kasniji grijeh.
Prigovor 4. Nadalje, muž i žena trebali bi biti jednaki u braku, osobito što se tiče tjelesnoga sjedinjenja. No onaj tko je položio jednostavni zavjet suzdržljivosti ne može nikada tražiti dug bez grijeha, jer to je očito protiv njegova zavjeta suzdržljivosti, budući da je zavjetom obvezan na suzdržljivost. Dakle, ne može niti vratiti dug bez grijeha.
Naprotiv, papa Klement [Aleksandar III.] veli (cap. Consuluit, De his qui cler. vel vovent.) da je „jednostavni zavjet zapreka za sklapanje braka, ali ga ne poništava nakon što je sklopljen“.
Odgovaram: stvar prestaje biti u vlasti jednoga čovjeka iz činjenice što prelazi u vlast drugoga. No obećanje stvari ne prenosi je u vlast osobe kojoj je obećana, zbog čega stvar ne prestaje biti u čovjekovoj vlasti iz razloga što ju je obećao. Budući dakle da jednostavni zavjet sadrži samo jednostavno obećanje vlastitoga tijela u smislu obdržavanja suzdržljivosti radi Boga, čovjek još uvijek zadržava vlast nad svojim vlastitim tijelom nakon jednostavnoga zavjeta, i dosljedno tome može ga predati drugome, naime svojoj ženi; a u tome se predanju sastoji sakrament ženidbe, koji je nerazrješiv. Zato premda je jednostavni zavjet zapreka za sklapanje braka, budući da je grijeh oženiti se nakon polaganja jednostavnoga zavjeta suzdržljivosti, ipak budući da je ugovor valjan, brak se ne može poništiti na temelju toga.
Odgovor na 1. prigovor: zavjet je jača veza od ženidbe što se tiče onoga za što je čovjek vezan i obveze pod kojom se nalazi, jer se brakom čovjek veže za svoju ženu, s obvezom vraćanja duga, dok se zavjetom čovjek veže za Boga, s obvezom ostajanja suzdržljivim. Ali što se tiče načina na koji je vezan, brak je jača veza od jednostavnoga zavjeta, budući da brakom čovjek predaje sama sebe stvarno u vlast svoje žene, ali ne jednostavnim zavjetom kako je gore objašnjeno: a posjednik je uvijek u jačem položaju. U tome pogledu jednostavni zavjet obvezuje na isti način kao i zaruke; zbog čega zaruke moraju biti poništene zbog jednostavnoga zavjeta.
Odgovor na 2. prigovor: sklapanje braka među krvnim rođacima poništava se zapovijeđu koja zabranjuje takve brakove, ne strogo zato što je to zapovijed Božja ili Crkve, nego zato što čini nemogućim da se tijelo rođakinje prenese u vlast njezina rođaka: dok zapovijed koja zabranjuje brak nakon jednostavnoga zavjeta nema taj učinak, kako je već rečeno. Otuda je dokaz ništavan jer pripisuje kao uzrok ono što nije uzrok.
Odgovor na 3. prigovor: ako nakon polaganja jednostavnoga zavjeta čovjek sklopi brak riječima sadašnjosti, ne može spoznati svoju ženu bez smrtnoga grijeha, jer dok se brak ne izvrši on je još uvijek u položaju ispuniti zavjet suzdržljivosti. Ali nakon što je brak izvršen, od tada je zbog njegove krivnje nedopušteno za njega ne vratiti dug kada njegova žena zatraži: stoga to nije pokriveno njegovom obvezom prema zavjetu, kako je gore objašnjeno (ad 1). Ipak bi trebao okajati to što nije održao suzdržljivost suzama pokore.
Odgovor na 4. prigovor: nakon sklapanja braka on je još uvijek dužan držati svoj zavjet suzdržljivosti u onim stvarima u kojima nije onemogućen da to čini. Zato ako mu žena umre, obvezan je na suzdržljivost posvema. I budući da ga bračna veza ne obvezuje da traži dug, on ga ne može tražiti bez grijeha, premda može vratiti dug bez grijeha kada se od njega zatraži, kada je jednom preuzeo tu obvezu kroz tjelesno sjedinjenje koje se već dogodilo. I to vrijedi bilo da žena traži izričito ili pretpostavljeno [interpretativno], kao kada se stidi, a njezin muž osjeća da želi da joj vrati dug, jer tada ga može vratiti bez grijeha. To je osobito slučaj ako se boji da će dovesti u opasnost njezinu čistoću: niti je važno što su jednaki u bračnome činu, budući da se svatko može odreći onoga što je njegovo vlastito. Neki, međutim, kažu da može i tražiti i vratiti kako brak ne bi postao pretežak ženi koja mora uvijek tražiti; no ako se to pravo promotri, to je isto što i tražiti pretpostavljeno.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.
Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.