Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Suppl., q. 51, a. 1

Je li zabluda po svojoj samoj naravi zapreka za brak

Prigovor 1. Čini se da se zabluda ne bi trebala smatrati samom po sebi zaprekom za brak. Jer privola, koja je djelotvorni uzrok braka, biva spriječena na isti način kao i dragovoljno. No dragovoljno, prema Filozofu (Ethic. iii, 1), može biti spriječeno neznanjem. Ali neznanje nije isto što i zabluda, jer neznanje posve isključuje znanje, dok zabluda ne, budući da je „zabluda odobravati lažno kao da je istinito“, prema Augustinu (De Trin. ix, 11). Dakle, neznanje radije nego zabluda trebalo se ovdje smatrati zaprekom za brak.

Prigovor 2. Nadalje, ono što po svojoj samoj naravi može biti zapreka za brak u opreci je s dobrom braka. No zabluda nije stvar te vrste. Dakle, zabluda nije po svojoj samoj naravi zapreka za brak.

Prigovor 3. Nadalje, baš kao što se privola traži za brak, tako se i nakana traži za krštenje. No ako bi tko krstio Ivana, misleći da krsti Petra, Ivan bi unatoč tome bio kršten. Dakle, zabluda ne poništava brak.

Prigovor 4. Nadalje, postojao je pravi brak između Lee i Jakova, a ipak je u tome slučaju postojala zabluda. Dakle, zabluda ne poništava brak.

Naprotiv, U Digestima se veli (Si per errorem, ff. De jurisdic. omn. judic.): „Što je više oprečno privoli od zablude?“ No privola se traži za brak. Dakle, zabluda je zapreka za brak. Nadalje, privola označava nešto dragovoljno. No zabluda je zapreka dragovoljnomu, budući da je „dragovoljno“, prema Filozofu (Ethic. iii, 1), Damaščaninu (De Fide Orth. ii, 24) i Grguru Nisenskom [Nemeziju] (De Nat. Hom. xxxii), „ono što ima svoje počelo u onome tko ima znanje o pojedinostima koje su tvar djelovanjâ“. No to se ne primjenjuje na onoga tko je u zabludi. Dakle, zabluda je zapreka za brak.

Odgovaram: sve što priječi uzrok, po svojoj samoj naravi priječi jednako tako i učinak. No privola je uzrok braka, kako je gore rečeno (pit. 45, čl. 1). Otuda sve što dokida privolu, dokida brak. No privola je čin volje koji pretpostavlja čin intelekta; pa ako nedostaje onaj prvi, nužno mora nedostajati i ovaj drugi. Zato, kada zabluda priječi znanje, slijedi nedostatak i u privoli, a dosljedno tome i u braku. Dakle, moguće je prema naravnomu zakonu da zabluda dokine brak.

Odgovor na 1. prigovor: jednostavno govoreći, neznanje se razlikuje od zablude, jer neznanje po svojoj samoj naravi ne uključuje čin spoznaje, dok zabluda pretpostavlja krivi sud razuma o nečemu. Međutim, što se tiče bivanja zaprekom dragovoljnomu, nije važno nazivamo li to neznanjem ili zabludom, budući da nijedno neznanje ne može biti zapreka dragovoljnomu osim ako nema zabludu povezanu s njim, jer čin volje pretpostavlja prosudbu ili sud o nečemu što je predmet volje. Zato ako postoji neznanje, mora postojati i zabluda; i iz toga je razloga zabluda navedena kao neposredni uzrok.

Odgovor na 2. prigovor: premda zabluda nije sama po sebi protivna braku, protivna mu je s obzirom na uzrok braka.

Odgovor na 3. prigovor: biljeg krštenja nije uzrokovan izravno nakanom krstitelja, nego tvarnim elementom primijenjenim izvana; a nakana je djelotvorna samo ukoliko usmjerava tvarni element prema njegovu učinku; dok je bračna veza uzrokovana privolom izravno. Otuda usporedba ne stoji.

Odgovor na 4. prigovor: prema Učitelju (Sent. iv, D, 30) brak između Lee i Jakova nije nastao njihovim spajanjem, koje se dogodilo zbog zablude, nego njihovom privolom koja je uslijedila poslije. Ipak oboje očito treba ispričati od grijeha (Sent. iv, D, 30).

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.

Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.